Pred igračima Gorice je utakmica hrvatskog kupa protiv Hajduka (srijeda, 17 sati). S osmijehom na licima dolaze Goričani na trening, a među njima je i Matija Dvorneković (30). Domaći dečko, srce turopoljske momčadi, koji je s klubom prošao sve. Od Treće, Druge pa sada i Prve HNL.
– Dodatno sam povezan s klubom. Tu sam od malih nogu, domaći dečko, domaći grad. Tu je drukčiji naboj. To je i razlog mojih prezentacija na terenu – kaže Matija koji se prije povratka u Goricu 2018. godine naigrao po europskim ligama.
Rano u seniorskom nogometu
– Bio sam u Rusiji, to je bilo moje prvo inozemno iskustvo (op.a. Novgorod, Volga, Torpedo). Tamo sam bio tri i pol godine. Nakon toga u Albaniji i na Islandu. Ruska liga bila je najjača i najintenzivnija. Što se tiče kvalitete života, supruga i ja najviše smo bili zadovoljni s Albanijom. Nisu opterećeni nekim stvarima kojima smo mi sada. Potpuno su opušteni. Imao sam stan u jednom kvartu gdje su u nizu brijačnica, pekarnica, mesnica, postolar... Kad bih izišao iz zgrade, trebalo mi je pola sata da dođem do kraja ulice jer svatko izađe iz radnje, porazgovara s tobom. Toga kod nas više nema.
Island je pak prava zemlja. Posložena od A do Ž. Kod njih je trava pokošena na dva milimetra. Rusija je moja druga zemlja, naučio sam jezik, čitati i pisati. Tamo sam igrao najljepši nogomet u karijeri. Igrao sam protiv Hulka, Witsela, Williana, Roberta Carlosa. Veliko je to iskustvo – kaže gorički igrač kojemu to iskustvo dobro dođe u HNL-u. Za Goricu je ove sezone odigrao 13 utakmica i zabio dva gola. Posljednji protiv Rijeke (2:1). Gorica je klub u kojemu je njegova karijera i počela. Od tada je trenirao s mnogo trenera, ali s Jakirovićem je posebna kemija.
– Od malih nogu sam ovdje. Krenuo sam u omladinskoj školi Radnika, a prvi seniorski trening sa 16 godina bio mi je s trenerom Belim Domitrovićem. U Slaven Belupu trenirao me Srećko Žuljić koji me isprofilirao u juniorskim godinama, trenirao me i Kazakov u Rusiji kod kojeg sam najviše napredovao, a u Gorici Prelec i Jakirović kod kojih igram možda i svoj najbolji nogomet.
Trenirao ga je i sadašnji izbornik vatrenih Dalić, u Slaven Belupu.
– Kada sam radio s Dalićem, imao sam 19 godina, bio sam na početku. On je procijenio da mi treba kaljenja prije nekog ozbiljnijeg seniorskog nogometa. Prihvatio sam tu sugestiju i promijenio sredinu da bih napravio više od sjedenja na klupi.
Ulazak u seniorski nogomet pamti.
– Sjećam se da mi je tijekom sata zvonio mobitel. Trener Beli zvao me na prvi trening seniora. Išao sam u Sportsku gimnaziju i usred sata sam rekao: “Profesorice oprostite, ali moram ići. Idem na trening sa seniorima” – kaže Matija, inače od malih nogu navijač Reala.
Kada je imao 22 godine, umro mu je mlađi brat i zbog toga na desnoj podlaktici ima tetovažu.
– Kao beba obolio je od meningitisa i ostao invalid. Dobio je upalu pluća s 19 godina. Bio je preslab. Tetovaža “So close, no matter how far” (Tako blizu, nije bitno kako daleko) tu je da on bude blizu.
No bilo je još teških trenutaka u Matijinu životu. Kao i razdoblje nakon odlaska iz Albanije (2017.) kada je bio bez kluba pa je nekoliko dana trenirao u kampu Nogometnog sindikata za igrače bez kluba.
– Nisam htio ispasti iz ritma. Počeo sam trenirati, bio sam tri dana pa su mi došle ponude iz Gorice i s Islanda gdje se nudilo igranje u Europi. Nakon pola godine vratio sam se u Goricu, što je ispalo odlično. Inače, kamp je odlična stvar za igrače, za one koji traže povratak. Puno je primjera gdje su im pomogli i na kraju im našli klubove direktno.
Burić je oživio Hajduk
Dvorneković ima dosta osobnih ambicija, ali sada su u njegovu životu žena i dvoje djece. No zato je tu klub s kojim ima ozbiljan cilj – izboriti Europu. Kaže da su napredovali u svim segmentima te da igrači i stožer odlično funkcioniraju. Pravi igrački ispit imaju u srijedu protiv Hajduka. Ove sezone u prvenstvu izgubili su od njih s 0:3. No prošle su m sezone uzeli osam bodova.
– U prijašnjim utakmicama pokazali smo da znamo s njima. Oni sada prezentiraju bolji nogomet pod vodstvom trenera Burića. Pokazali su da su kompaktni. Imaju glavu i rep. Pojačali su se ciljano. U cjelini imaju dobru momčad i širinu na klupi.
Mnogi govore da Hajduk pod Burićem ne igra lijep nogomet...
– I za nas govore da ne igramo lijep nogomet, da smo mesari, Atletico Madrid, ali ispada da to donosi bodove, a to je bitno. Svi zaboravljaju dojam, rezultat ostaje. Tako je to postavio i Burić i to s Hajdukom funkcionira – zaključio je.
>>> Pogledajte što je za Večernji TV rekao Bruno Petković
Lijepo je to kad nisi opterećen time da imaš uređenu državu ....