Filip Ude je čudo. U 36. godini i dalje se bavi gimnastikom, i to na vrhunskoj razini. U toj dobi ući u finale Svjetskog prvenstva u Liverpoolu, u konkurenciji 138 vježbača, nije mala stvar. Fićo dalje vozi, drugu godinu zaredom u finalu je Svjetskog prvenstva na konju s hvataljkama. Nakon japanskog Kitakyushua prošle godine, sada je sve ponovio u Liverpoolu i izborio svoje peto svjetsko finale u karijeri i ujedno četvrto pojedinačno. Ovo mu je drugo veliko finale ove godine nakon Europskog prvenstva u Münchenu. U Liverpoolu je čekao rasplet do kasno u noć, a kada se crta podvukla, zauzeo je ukupno sedmo mjesto s ocjenom 14.400 i u subotu će se boriti za medalju.
Još nema zlatnu medalju
Filip je počeo trenirati sportsku gimnastiku sa šest godina, i to sasvim slučajno. Njegov tadašnji trener Marijo Vukoja išao je po školama i tražio djecu za gimnastiku. Filip se prijavio i tu je počeo njegov gimnastički put. Kako u njegovu rodnom Međimurju nije bilo dvorane za trening, trenirao je u Bratislavi, ponekad u komadu od 120 dana. S 13 godina počeo ga je trenirati Igor Križimski, koji ga trenira i danas. Nakon što je u Nedelišću izgrađena gimnastička dvorana, počeo je trenirati u njoj. Prvi je hrvatski gimnastičar koji je ušao u pojedinačno finale i osvojio pojedinačnu medalju na Olimpijskim igrama (2008.) te je na Svjetskom prvenstvu zajedno s Marijom Možnikom osvojio prve pojedinačne medalje na SP-u u gimnastici za Hrvatsku (2014.). Ima medalje sa svih velikih natjecanja (Mediteranske igre, Europsko prvenstvo, Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre). I sve su medalje srebrne.
– Neću prestati dok god ne osvojim zlato – rekao je Filip.
Bila je to čarobna noć u Liverpoolu...
– Nije mi nestvarno, ali opet, kad se sjetim koliko sam imao poteškoća u zadnje vrijeme... Morao sam izbaciti neke elemente, poput ruskih kola... I opet mi je bilo dovoljno za finale. Neću biti najstariji u finalu, Armenac ima 38 godina. On je inače i europski prvak. Nas smo dvojica deset godina stariji od najmlađega u finalu. Što se tiče finala, imao sam dobar osjećaj odmah nakon prvog elementa. Konj je sprava koja je možda najteža za vježbanje od svih šest. Vidjeli ste koliko je puno kikseva bilo jer u 30 do 35 sekundi stalno morate raditi rukama i nije lako. Kinezi su u završnici vježbe ostajali bez snaga, "gasili" su se, što me jako iznenadilo. Svi mi koji ne treniramo na spravi proizvođača Gymnova imamo problema jer nam treba 30 posto više snage nego na spravi proizvođača na kojoj treniramo cijeli život. Ali, neću se više žaliti na Gymnovu – istaknuo je Ude.
Bit će mi teško bez Srbića
Do kada mislite trenirati na ovom nivou?
– Zacrtao sam si nekako da to bude do 40. godine, dakle imam fore još četiri godine. Budem li se dobro osjećao i nakon 40. godine, i dalje ću vježbati, Ma, vježbat ću dok me ne odnesu lopatom sa sprave. Ima jedan Norvežanin koji je vježbao do 46. godine.
Ima li još rezervi za finale?
– Ne znam. Moram sjesti s trenerom i vidjeti koju ćemo taktiku izabrati. Imam ideju da idem s najjačom mogućem vježbom, ali nisam za nju fizički spreman.
Ostat ćete sami u Liverpoolu?
– Bit će mi teško samome. S Tinom sam svaki dan igrao stolni nogomet, stolni tenis, igrali smo videoigre, šetali smo se gradom. Ponašali smo se kao pravi turisti... Žao mi je Tina. Pogriješio je na elementu za koji znam, da sad obuče odijelo, rukavice i čizme, izveo bi ga bez pogreške – zaključio je Filip.
