I dok se većina hrvatskih vaterpolskih reprezentativaca koji su igrali u inozemnim klubovima vratila u zemlju (pa Dubrovčani redovito i treniraju pod palicom Sandra Sukna), Zagrepčanin Ante Vukičević (27) ostao je u francuskom Marseilleu.
Kako se to dogodilo da Ante i njegova supruga Ivana ostanu u Francuskoj, zanimalo nas je na početku razgovora.
– Nakon okupljanja reprezentacije u Zagrebu, prije olimpijskog kvalifikacijskog turnira u Rotterdamu koji je trebao biti koncem ožujka, ja sam se odmah nakon objave o odgodi toga turnira vratio u Francusku. Ondje me je čekala supruga, a i u klubu su tražili da se vratim jer se tada mislilo da ćemo završiti prvenstvo. U međuvremenu je ono otkazano, a letova za Hrvatsku još nema ili ih je bilo jako malo. S druge strane, imam obvezu treniranja u klubu i ostanka u Marseilleu do početka srpnja – objasnio je Ante.
Francuzi poništili prvenstvo
Za konac svibnja predviđeno je prvo okupljanje reprezentacije, hoćete li se onda i vi vratiti u Hrvatsku?
– Još uvijek ne znam ništa o tom okupljanju tako da ne znam što bih vam rekao o toj temi. No, kad dođe poziv – tu sam.
U Francuskoj je prvenstvo poništeno, vaš je Marseille ostao bez naslova, iako je četiri kola prije kraja bježao pet bodova prvom pratitelju. Je li vam žao zbog toga?
– U jednu ruku mi je žao jer mislim da smo do te nesretne pauze pokazali najviše i imali smo veliku priliku osvojiti prvenstvo. S druge strane, dogodilo se to što se dogodilo, zdravlje je najbitnije.
U Marseilleu, čini se, ne mogu do europskog naslova bez Hrvata: nogometašima je (Kup prvaka 1993.) donio Bokšić, vaterpolistima vi. Je li se netko od Francuza sjetio toga?
– Ha-ha, to je zanimljiv podatak. Bokšića ovdje spominju jako puno i svakako je jedan od najvećih igrača koji je igrao za Olympique iz Marseillea. Godi mi ta poveznica.
Vašem Marseilleu pristupio je Prlainović, spominje se dolazak Mourikisa, Filipovića i našeg Bušlje. Stvara li se to u drugom francuskom gradu po veličini vaterpolski dream team?
– Zasad je službeno potvrđen samo dolazak Prlainovića, koji je sigurno ogromno pojačanje za naš klub. Meni osobno bit će užitak igrati s jednim takvim igračem i mislim da ćemo dobro surađivati. Što se tiče daljnjih poteza kluba, iskreno ne znam puno, ne volim se miješati u posao koji nije moj. Nadam se da će uprava dovesti još neko pojačanje, ali već i s ovom momčadi imamo razloga za optimizam. Klub je već godinama financijski stabilan i nikada nije bilo problema s isplatom plaća.
Kako ste provodili ove tjedne izolacije zbog koronavirusa? Koliko je sam Marseille bio pogođen pandemijom?
– Marseille je bio prilično pogođen pandemijom, ali na sreću sve je manje zaraženih, situacija je stabilna, tako da možemo biti zadovoljni. A što se nas dvoje tiče, provodili smo dane uglavnom na sličan način. Ja bih odrađivao treninge na suhom ujutro, dok bi Ivana učila francuski putem online tečajeva. Poslije bismo se malo pozabavili kuhanjem, a popodneva bismo trošili na kratke šetnje, trčanje uz more ili gledanje kakve dobre serije.
Najdraže mi je zlato iz 2017.
Naša se nacionalna vrsta još nije plasirala na OI, opterećuje li vas to? I što općenito očekujete od nove sezone?
– To zasigurno jest jedno opterećenje i zato ga se želimo što prije riješiti. Siguran sam da imamo kvalitetu za plasman na OI te tamo napraviti dobar rezultat. Moramo samo nastaviti s individualnim radom u klubovima i što više se mobilizirati na reprezentativnim okupljanjima. I vjerovati u našu kvalitetu. A inače očekujem još jednu napornu sezonu s puno teških utakmica, kako u klupskoj Ligi prvaka tako i na nastupima reprezentacije.
Iza vas je već popriličan broj klupskih i reprezentativnih trofeja. Na koji ste najponosniji?
– Ponosan sam na sve osvojene s reprezentacijom, a posebno na svjetsko zlato iz Budimpešte 2017. godine. A što se klupskih uspjeha tiče, osvajanje Eurokupa s Marseilleom prošle godine bilo je posebno dojmljivo.
ww︆︅w︆︅.︆︅ki︆︅︆︅s︆︅stok.co︆︅m