Protekli tjedan 89. rođendan proslavio je višestruko nagrađivani glumac i redatelj Clint Eastwood.
Jedan od onih, kako je to na svečanosti u Parizu dobro rekao tadašnji francuski predsjednik Jacques Chirac na dodjeli Legije časti, koji utjelovljuje sve ono najbolje od Hollywooda. Iako je njegov redateljski rad na posljednjim filmovima kao što su “Pisma s Iwo Jime” i “Zastave naših očeva” doživio velika priznanja kritike, ali i onaj raniji na “Savršenom svijetu”, “Ponoći u vrtu Dobra i Zla”, “Mističnoj rijeci”, “Nepomirljivima” i “Djevojci od milijun dolara”, da nabrojim samo neke, a od kojih se za ova dva potonja okitio i Oscarima za najbolji film i najboljeg redatelja, Eastwood je zapravo najpoznatiji po svojim ulogama sirovih muškarčina, faca i antijunaka. Ponajprije u vesternima Sergia Leonea u šezdesetim godinama proteklog stoljeća, a onda onima žestokih momaka kao što je, recimo, inspektor Harry Callahan, ali i mnogi drugi koje je sjajno utjelovio tijekom više od šest desetljeća uistinu impresivnog glumačkog stvaralaštva...
A, upravo ovaj mačo-policajac, kakvog će Eastwood glumiti u seriji filmova “Prljavi Harry”, vjerojatno je njegov najupečatljiviji lik s kojim ga mnogi i danas poistovjećuju. Film je dobio četiri nastavka, a Doma TV je, valjda upravo tim povodom, jedina naša televizija koja je na njegov rođendan prikazala jedan od njih te tako zaslužila ovu moju TV ružu. Ono, međutim, što bih ovom slavljeničkom prigodom želio posebno istaknuti jest to da unatoč učestalom javnom mnijenju “Prljavi Harry” nije ni približno najveća faca koju je Clint Eastwood u ovih 89 godina života utjelovio na filmskom platnu. To je, naime, iako za neke sasvim neočekivano, ali za mene nema nikakve sumnje, genijalni lik Roberta Kincaida kojega je tumačio u “Mostovima okruga Madison”. Pao sam na tu njegovu ulogu, eto, i više nego li Meryl Streep!
Elem, ima ta neka floskula, već dugo kruži među rajom, o tome kako Clint Eastwood u tom filmu nije “švaca” kao u svim svojim ostalim filmovima. Čujem to svaki put kada ga prikazuju na nekom od TV programa, i to baš od njegovih najvećih obožavatelja. Plače, kažu, pa čak i govori o svojim osjećajima... Nije nikoga, isto čest argument onih koji se boje priznati mu ovu ulogu da i sami ne bi ispali mlakonje, brutalno ubio. A, kritičari koji su upravo time i postali mlakonje primijetili su i da umjesto revolverom i dvocijevkom, pazite molim vas ovo, barata fotoaparatom i olovkom. “Kakav papak!”, poentiraju snažno kad god ova tema dođe na dnevni red. Pa ipak, ako se mene pita, a to se svakako prerijetko čini, Clint je u ovom filmu veća muškarčina nego u bilo kojem drugom u kojem je do sada glumio iz najmanje tri razloga.
Osim, dakle, što je takav slobodnjak da je u Bariju iskočio iz vlaka samo zato što mu se svidio krajolik i onda tamo ostao par dana, a što je prvi razlog, u manje od četiri dana – jedan produženi vikend – uspio je iz korijena promijeniti život jednoj usamljenoj, ali ipak prekrasnoj domaćici iz Iowe koja je od svog života očekivala više. Nakon toga ponovno je uskočio u svoj pick up truck i uputio se tko zna kamo...
Što su te velike muškarčine koje Clintu ne priznaju Roberta Kincaida učinile, recimo, protekli ili bilo koji drugi vikend? Što će učiniti tijekom onoga tamo krajem lipnja koji je pred nama i koji će sasvim sigurno biti produžen? Kome su, da ih pitam još i to, ikada promijenili život? To je, naime, taj drugi razlog i ono što nekoga čini pravom facom! Mnogo više nego kada mu ga poput inspektora Callahana oduzme... Trećeg razloga trenutačno ne mogu sjetiti, vezan je ili uz njegov smeđi, nevjerojatno cool lajbek koji je nosio u filmu ili uz zanosnu Meryl Streep kojoj nije ravna nijedna od njegovih partnerica iz ostalih filmova, ali i ova dva navedena daju mu znatnu prednost nad svim ostalim ulogama koje je do sada igrao. Pred kraj ovog Clintova rođendanskog tjedna pogledao sam i njegov najrecentniji film “Mula”, a koji je baš u vrijeme njegova dolaska na svijet, samo 89 godina kasnije, došao u videoteku jednog pružatelja internetskih usluga čiji TV paket koristim. Tamo glumi inženjera hortikulture i veterana Korejskog rata kojega je pojava novih tehnologija uništila u poslovnom smislu, a za svoju propast u privatnom smislu ne može, nažalost, kriviti nikakve vanjske okolnosti. Njegova ljubav prema rijetkim crvenkastožutim ljiljanima koji cvjetaju samo jedan dan, a kojima je on posvetio cijeli svoj život, koštala ga je obitelji koja je s vremenom prekinula sve odnose s njim.
Kako bi u svojim poznim godinama ipak nešto od toga spasio te poput svog najdražeg cvijeta zasjao barem na jedan dan, pristao je biti mula za meksički narkokartel koji ga ubrzo počinje iznimno cijeniti. Rijetkost je, naime, da se netko u njegovim godinama time bavi pa tako ni policiji nije bio sumnjiv, ali ništa učestalije, složit ćete se, nije ni da netko s navršenih 89 godina i dalje režira i glumi. Drago mi je, stoga, bilo vidjeti da je barem jedna od naših televizija to znala cijeniti i da ga se sjetila na taj njegov, uistinu respektabilan rođendan.
" Nepomirljivi " i uloga koje je ostvario u tom filmu nešto najbolje što je snimljeno još od " Kuma " i Branda !