Dok je za većinu ljeto vrijeme odmora i relaksacije, glazbenici tada rade punom parom. U moru bukiranih izvođača jedno od najtraženijih imena ono je popularnog Jole. Splitski zabavljač Joško Čagalj gotovo da nema slobodnog vikenda u svom rasporedu, a to mu, iako mu je 47 godina na leđima, ne smeta ni najmanje.
I dalje je pun energije i poslovnog elana, a sreće mu ne nedostaje ni na privatnom planu. Njegova obitelj uskoro će dobiti još jednog člana. Nakon trinaest godina braka i tri djevojčice u obitelj Čagalj stiže sin kojem se neizmjerno veseli Jole kojem će se tako u pedesetima ostvariti dugo očekivana želja.
Ovo ljeto radite punom parom. Uspijete li uopće uloviti vremena za odmor?
Imam dosta vremena za odmor jer sam si tako posložio nastupe. Vikendom radim, a preko tjedna sam većinom slobodan. Tada vrijeme najradije provodim uz obitelj i prijatelje koji dolaze iz svih krajeva svijeta. Stignem se s njima vidjeti, okupati, a i popiti koji gemišt.
Ljeto vam je posebno je i zbog slatkog iščekivanja u kojem se nalazi vaša obitelj. Kako ste reagirali kada ste saznali da konačno dobivate muškog nasljednika?
Naravno da mi je bilo drago. Kad mi je supruga rekla da je trudna odmah sam joj rekao: “Kako je krenulo, bit će i četvrta cura.” Mislio sam si, ma neka budu i blizanke, samo da su žive i zdrave, ali Bog je htio da bude sin i naravno da sam jako sretan zbog toga.
Kako izgledaju pripreme za prinovu u obitelji Čagalj? Čitate li stručnu literaturu, tražite li savjete na internetu ili se oslanjate na dosadašnje iskustvo?
Kad smo čekali prvo dijete, znali smo za savjet pitati iskusnije na tom području ili potražiti koji savjet na internetu, ali većinom je supruga to sve odrađivala bez problema. Ona je i pedijatar i sociolog i sve u jednom.
Ima li vaša supruga posebne trudničke prohtjeve?
Nema. Nije bila zahtjevna ni tijekom prve, druge, treće, a nije ni sad tijekom četvrte trudnoće.
Vaše kćeri već su krenule vašim stopama i zaplovile glazbenim vodama. Hoćete li ih podržati ako se jednog dana i same odluče profesionalno baviti glazbom?
Vole one i glazbu i ples i jezike. Imaju dosta izvanškolskih aktivnosti i to me jako veseli. Kamo god žele ići, vozimo ih ili supruga ili ja i u svim tim aktivnostima maksimalno ih podržavamo. Smisla za glazbu imaju, metriku imaju, sluhisti su odlični, a ako se odluče profesionalno baviti glazbom, ja im držim leđa. Možda i ne bih volio da su na estradi, ali bih ih svakako podržao. Nije isto nama muškim izvođačima i ženskim kolegicama, pogotovo u četrdesetim i pedesetim godinama. Volio bih da one imaju uredan obiteljski život, a to je možda malo teško i komplicirano kad ste stalno na putu i po nastupima. U svakom slučaju, znanje je uvijek na prvom mjestu. Radit ću što treba, samo da se moja djeca školuju. Ova vremena malo jesu razočaravajuća. Ima dosta zanimanja koja su necijenjena i potplaćena. Malo nam je kriv sistem, ali valjda će se i tu nešto popraviti.
Jedan ste od najtraženijih izvođača kada su u pitanju vjenčanja. Što vam je draže? Klupski nastupi ili nastupi na svadbama?
Više se baziram na koncerte i jedan sam od najtraženijih, ali i najprodavanijih izvođača, ali jednako volim nastupati i na svadbama i na koncertima, eventima. Gaže na svadbama volim jer se na njima okupi 100, 200 ili 500 ljudi koji su se došli zabaviti, a moje je da tada uzmem kormilo zabave u svoje ruke i vozim. Srećom da imam tu životnu energiju koju mogu onda ljudima nastupom prenijeti. Volim gledati te nasmijane ljude i osjetiti tu dobru vibru. Nema tu teških tema poput stečaja, tumora i sivila kojem svjedočimo zadnjih dvadesetak godina.
U jednom od intervjua pročitala sam da na tulume volite potrošiti dosta, čak i do desetak tisuća kuna. Ima li istine u tome?
Ta je izjava pogrešno interpretirana jer nemam novca da u jednoj noći na izlazak potrošim 10.000 kuna. Mislim da je to pretjerano. Istina je da volim počastiti društvo, prijatelje i rodbinu, ali taj se iznos odnosio na posebna slavlja i prigode kao što su pričesti, krštenja i slično. Svakome je jasno da se to sigurno ne može proslaviti s 200 kuna. Inače ne trošim pretjerano kada je riječ o izlascima.
Poznati se i po zaraznoj energiji koja isijava iz vas. I dalje ste neumorni kada je riječ o nastupima, ali i provodima. Otkud crpite snagu?
Mislim da je to sve do genetike, dosta sam hiperaktivan tip. Osim toga već 20-ak godina na nastupima pijem samo vodu. Sve je podređeno nastupu, primjerice ako znam da sutradan imam nastup, večer prije sigurno neću bančiti s društvom jer poštujem svoju publiku i svoju struku. Volim se dobro naspavati, volim sport i imam tu pozitivnu energiju jer vodim se onom, ako su svi zdravi u kući, moje je samo da se smijem i uživam.
Ima li ljubomore na domaćoj estradnoj sceni? Jeste li je ikada osjetili na svojoj koži?
Osobno to nisam primijetio. Znam da toga ima i da postoji, ali nije mi shvatljivo zbog čega bi netko bio ljubomoran na tuđi uspjeh. Nisam primijetio da me netko gleda kao da će me ubosti rogovima. Kamo god da dođem, svi mi se lijepo i od srca jave.
Na čemu trenutačno radite? Kada vaši obožavatelji mogu očekivati novi singl?
Za početak devetog mjeseca imam nekoliko pripremljenih pjesama i sada imam slatku brigu izabrati s kojom izaći van. Jednu potpisuje Ivan Huljić koja će za mene biti mali zaokret, jednu radi njegov otac Tonči s kojim surađujem već 20 godina i Pero Kozomara koji je ujedno i moj menadžer i prijatelj i on stoji iza pjesama “Kada žene tulumare” i “Bailando solo” i mislim da će to isto biti hit, ali ja uvijek volim prvo skočiti pa tek onda reći hop.
Nemate puno dueta s kolegama glazbenicima. Zbog čega ne pristajete na duete?
Dueta za sada nema u najavi, ali imam ih s Jelenom Rozgom, Bepom Matešićem, Jasminom Stavrosom i to su sve neke uspješnice. Isto tako pomogao sam za nekim za širu javnost nepoznatim glazbenicima i dao im tako dodatan vjetar u leđa. Tako je bilo s bendom Zaratino iz Zadra, Libero iz Osijeka, Macao iz Tomislavgrada... I pokojni Oliver snimio je mnogo dueta s neafirmiranim glazbenicima. Ako im mogu pomoći, zašto ne?
Prošle godine napunili ste Cibonu. Je li u skorijoj budućnosti u planu još jedan koncert takvih ili većih gabarita?
Dosta je to organizacijski zahtjevno izvesti. Gdje god da pjevam, skupi se po 2000-3000 ljudi tako da to nije mali broj. Ima puno mojih kolega koji ne mogu deset karata prodati. U svakom slučaju veselili bi me nastupi u velikim dvoranama s velikom produkcijom.
Jeste li ikada imali problema s nasrtljivim obožavateljima?
Nikada, svima je uvijek lijepo kad me vide. Uvijek se rado sa svakim od njih fotografiram, to gotovo uvijek potraje barem sat vremena nakon koncerta. Veliki je blagoslov kada te ljudi vole i mislim da treba biti blizak s onima koji te cijene i vole tvoj rad. Ne mogu proći pored svog obožavatelja i odbiti ga za tako nešto. To ne bih napravio čak i da kasnim na avion.
Nedavno je jedan od vaših estradnih kolega, Miroslav Škoro, najavio kandidaturu za predsjednika. Što kažete na estradnjake u politici?
Ne vidim da u tom smislu postoji neka razlika između estradnjaka, sportaša ili biznismena. Svatko ima svoj put. Imamo vrhunske doktore koji su ušli u politiku, sportaše sad i pjevače. Svjedočimo tome da su u Sloveniji i Ukrajini u politiku ušli i stand-up komičari. Nek’ im je svima sa srećom.
Koliko sami pratite politiku? Jeste li zadovoljni trenutačnom situacijom u državi?
Pratim dosta politiku i naravno da nisam zadovoljan situacijom u državi. Ako nam je otišlo toliko mladih iz Hrvatske, kako biti zadovoljan. Teško mi je gledati mlade obitelji koje odlaze s troje-četvero djece jer za njih znaš da se više neće vratiti. Mnogi u inozemstvo odlaze za znanjem. Znam da Hrvatska može sigurno biti puno bolja zemlja. Siguran sam da bismo svi zajedno mogli živjeti bolje i dostojanstvenije nego što živimo. Volio bih da se vrati malo više pozitive u ovu našu predivnu zemlju.
Biste li svoju djecu školovali u inozemstvu?
Meni bi bila čast da mi netko od moje djece kaže da bi studirao, primjerice, u Beču. Daj Bože da to doživim i da im to mogu financijski omogućiti. Ali svakako bih volio da žive u Hrvatskoj i da mogu vidjeti unučad više od jedanput godišnje.
Posljednjih dana dosta se priča o strožim kaznama za vozače i novom zakonu koji je početkom mjeseca stupio na snagu. Kakav ste vi vozač, bojite li se kazni?
Čak ni kad sam imao dvadeset godina nije mi palo napamet voziti 110 km/h kroz grad ili proći kroz crveno jer mislim da je to ravno tome da si uzeo oružje u ruke i nasumično gađao prolaznike dok ne pogodiš. Podržavam strože kazne kad vidim što se sve događa. Mislim da su kaznama to sve riješili i Nijemci, Francuzi i Talijani, Amerikanci, mislim da ćemo i mi. Žao mi je kad vidim da je netko ubio dijete ili da se neki mladi život ugasio u prometnoj nesreći. Naravno da na takve stvari ne možeš ostati hladnokrvan.
Imate li još neostvarenih snova? Što priželjkujete na privatnom, a što na poslovnom planu?
Volio bih imati velike koncerte s velikom produkcijom i 15-ak članova benda koliko ih je bilo u Ciboni. Volio bih također s takvom produkcijom nastupati i po inozemstvu. Mislim da o tome svi mi glazbenici sanjamo. Što se tiče privatnog života, želim da sve ostane ovako kako jest, da sam zdrav i da imam energije da radim svoj posao. I da podignem ovo četvero djece. Preda mnom je još 20 napornih godina (smijeh). Sutra da se opet rodim, samo neka bude sve isto. I što se tiče obitelji i posla.
Pogledajte koji poznati Hrvati javno svjedoče vjeru.
a kaj se ti sad tu skrušeno ispovijedaš? hrvatska bi mogla biti bolja... al bandićevoj materi si uredno išo na sprovod, jer to se od tebe očekuje, jel? krimosu ić materi na sprovod, to se podrazumijeva. daj se operi!