Kad je Ivo Robić drugi put stigao u Graz 1954., stigao je i predstavnik praškog Supraphona i pozvao ga u Prag, u kojem je Robić u tri godine snimio stotine pjesama te postao zvijezda u Istočnoj i SR Njemačkoj. Njegove su se singlice prodavale u nakladama od pedesetak tisuća primjeraka.
Razvoj domaće diskografije
U diskografskoj kući Polydor Deutsche Gramophon Robić je počeo surađivati s producentom Bertom Kempfertom, a singl “Paloma” na drugoj strani ploče imao je pjesmu “Morgen”. Singl se prodao u više od dva milijuna primjeraka, a Robić je kao već etablirana zvijezda krenuo u SAD. Gostovao je u programima koje su vodili Perry Como, Ed Sullivan i Dick Clark, u Europi je nastupao u Zürichu, Helsinkiju, Stockholmu i Beču te stigao do Japana i Australije. Ploča “Sedamnaestogodišnjoj”, poznatija po refrenu “Sedamnaest ti je godina tek”, u SR Njemačkoj tada je prodana u milijun primjeraka, dok mu je Radio Luxembourg dodijelio statuu lava za najpopularnije pjesme sezone. Sličnu sudbinu doživljavaju i pjesme “Rot Ist Der Wein” i “Stranac u noći”, koju Frank Sinatra nešto kasnije snima pod nazivom “Stranger in the Night”.
Izvorni Robićev vinil iz 1956. u izdanju Jugotona, kuće koja ga je diskografski pratila i omogućila domaćoj publici redoviti dotok novih hitova, sastavljen od četiri pjesme, bio je smjesa domaće šlagerske umješnosti i izbora obrada, s Robićevom interpretacijom kao paradigmom aktualnih vokalnih obrazaca tog vremena. Rast Jugotona kao vodećeg diskografa bio je ključan za predstavljanje glazbe na nosačima zvuka,
vinilima, a upravo brojke koje nalazimo u pregledu razvoja Jugotona tih godina govore o kakvim je pomacima bila riječ. Diskografska kuća iz zagrebačke periferije, Dubrave, nastala je dijelom na naslijeđu prethodnika – Edison Bell Penkale i Elektrona, koji je radio s malim kapacitetima, jer je i ciljana grupa, kupci ploča i vlasnici gramofona, bila malobrojna. Nova vlast Federativne Narodne
Republike Jugoslavije konfiscirala je vlasniku tvornice imovinu i nakon dvije godine rada pod starim imenom 1947. preimenovala ga u Jugoton.
Komunistička vlast sasvim je slučajno ulaganjem u Jugoton stvorila “procjep” u koji su se ugurali zameci kasnije liberalnije kulture. Siniša Škarica u knjizi “Kad je rock bio mlad – priča s istočne strane 1956.-1970.” skupio je iscrpne podatke; godine 1947. Jugoton na novoj adresi, u Ilici 213, proizvodi 33.000 ploča. Deset godina kasnije ta je brojka udeseterostručena. Od 1956. proizvode se i ploče s mikrobrazdama, dugosvirajućeg sadržaja, na 33 okretaja u minuti, a krajem 1957. i singl i EP ploče na 45 okretaja. Sljedeće 1958. godine, prema podacima, prodano je gotovo pola milijuna primjeraka raznih vrsta ploča. Bilježimo i novi broj od 80.000 gramofona, pola ih je modernih na sve tri brzine. Godine 1959. plasman ploča, s više od 800.000, gotovo udvostručuje, a raspolažemo s 145.000 gramofona, prema nekim izvorima i s njih 180.000. Radioaparata ima već više od milijun. Sljedeće 1960. pobrojeno je 1,450.000 Jugotonovih proizvoda i 100.000 nove produkcije gramofonskih ploča Radio-televizije Beograd, koja je kao PGP RTB počela raditi krajem 1959. RIZ će proizvesti 20.000 televizora, broj gramofona će do 1962. porasti na 350.000. Iduće, 1960., navodi Škarica, gradski čelnici bit će prisutni u Gornjoj Dubravi, na granici s Dubrava filmom, kasnije Jadran filmom, na polaganju kamena temeljca novog Jugotona. Još 1952. rukovodstvo tvrtke se zbog nepopunjenih kapaciteta snalazilo dopunskim
djelatnostima u iskorištavanju sirovine, proizvodnjom galanterije i kozmetičke ambalaže. Ulazak u novosagrađene prostore, planiran za 1962., s perspektivom od 10,000.000 raznih ploča godišnje odgođen je na godinu dana. Otvoren je suvremeni dućan u Bogovićevoj ulici u Zagrebu, RIZ je obećao 100.000 novih gramofona u 1963., a PGP RTB pripremao se na proizvodnju tri milijuna ploča.
Jugoton je bio “nosač zvuka” nove, svježe pomame zvane rock and roll (koji se u SAD-u pojavio 1955.) i dominantne domaće estrade. Skladatelj i dirigent Pero Gotovac po završetku studija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji
(1956.) počinje raditi kao jedan od ključnih, najvažnijih urednika i producenata Jugotona. Prvi put kod nas na načelima međunarodne prakse organizira urednički mehanizam u tehničko-administrativnom i pravnom smislu. Kao školovani glazbenik, uz urednički, obavlja i producentski posao te sa suradnicima snima mnoge glazbene programe. U postprodukciji često radi i tehničku
montažu, osobito za klasičnu glazbu, te u arhivi ostavlja tisuće snimljenih minuta koje bitno određuju programsku usmjerenost Jugotona i razvoj domaće diskografske industrije. Stjepan Mihaljinec već je sredinom pedesetih imao svoj orkestar i u popularnom Radničkom domu iz dana u dan pratio pjevače svake večeri.
Sjećajući se tih dana, Mihaljinec nije zaboravljao ni ulogu Radio-Zagreba oko kojeg se vrtio cijeli glazbeni život. Radiovalovi bili su jedini način komuniciranja, jedina šansa za plasman pjesama. Bez takvog angažmana radija ni zabavna glazba ne bi mogla opstati.
Plodne suradnje
Predodređen za suradnje s brojnim glazbenicima, krajem pedesetih godina karijera Stjepana Mihaljineca ukrstila je puteve s Vicom Vukovom, kojeg je klavirski pratio na audiciji za Radio-Zagreb. S Arsenom Dedićem, s kojim će ostvariti plodnu suradnju, Mihaljinec je počeo surađivati u kvartetu Melos početkom šezdesetih, kada je Dedić pod pseudonimom Igor Krimov pisao tekstove za neke Mihaljinčeve pjesme.
