Subota, 26. ožujka
Pozdrav Aleksandru Velikom, Napoleonu...
Ne prestaju prigovori predsjednici i premijeru što nisu otišli s utakmice Hrvatska - Izrael u Osijeku pošto su navijači počeli uzvikivati ustaški pozdrav “Za dom spremni”, te sucu i nogometnim dužnosnicima što utakmicu nisu prekinuli. Što bi se time dobilo? Novi razlog za provociranje tim pozdravom, i tako unedogled. Ali ovo je važnije – nije sve ustaško bilo zločinačko, nisu oni brojni mladići koji su otišli u tu vojsku bili samo koljači nego patrioti i hrabri vojnici, koji su ustaške oznake nosili i ustaške pozdrave izgovarali s plemenitim namjerama te ne snose nikakvu krivnju za zla što ih je činilo ustaško vodstvo. Aleksandar Veliki nije zabranjen premda je pravio strašne pokolje i genocide (u Piru, Tebi...), veliki europski porobljivač Napoleon ostao je također u pozitivnoj uspomeni. A Francusku revoluciju koja mu je prethodila vodili su zlikovci gori i od ustaša i od četnika (od njih su najviše naučili boljševici, nacisti i drugi totalitaristi) te je ostavila Francuskoj najvažniji nacionalni praznik i ne baš miroljubivu himnu. Zna se, na primjer, da su revolucionari na trgove dovodili majke, otimali im djecu iz naručja, pred njihovim ih očima bacali u zrak i dočekivali na bajunete! U usporedbi s nedjelima tih “slobodara”, koje baštine današnji antifašisti, pozdrav “Za dom spremni” je kao “Dobar dan”.
Nedjelja, 27. ožujka
Važno je biti u središtu pozornosti – terorizma
Danas, na Uskrs, odavanje počasti žrtvama terora na ulicama Bruxellesa pretvorilo se u prosvjede kad su “riječ uzeli” navodni ekstremisti, nacionalisti, neonacisti... Nije li apsurdno i licemjerno optuživati tu mladež najtežim pridjevima i imenicama, gotovo jednako teškim kao da su teroristi!? Jer, ti “ekstremisti” ne ubijaju i nisu krivi za užase u Bruxellesu i Parizu, nego su krive umjerene, tolerantne, liberalne politike, politike desnog ili lijevog cantra – kako se ljupko i nevino zovu. Kad su te politike snosile posljedice za ubijanje svojih građana, kad je neki državni poglavar dao ostavku? Umjesto toga, ti poglavari poslije tragedija dolaze u središte pozornosti sa svojom uvijek istom patetikom, s frazama o tome kako je “cijeli svijet” sada s Francuskom ili Belgijom, kako terorizam “neće proći”, a on i te kako prolazi i ponavlja se kako bi političari koji su za njega krivi opet bili u središtu pozornosti. I kako bi se opet upozoravalo na “opasnosti od ekstremizma” koje dolaze s terorom.
Ponedjeljak, 28. ožujka
Uboga slika trenutačne hrvatske vlasti
Bilo je dosad središnjih božićnih, uskrsnih i drugih misa na koje bi došao cijeli državni vrh ili bar određeni broj osoba iz vlasti koji bi svjedočio neko političko zajedništvo i makar hinjenu svetu brigu za čovjeka i Hrvatsku. Dolazili su i ateisti i agnostici – Račan, Josipović, Milanović... Ove godine u glavnoj hrvatskoj crkvi gotovo nigdje nikoga. Premijer Orešković i predsjednica Grabar-Kitarović bili su u Rijeci, Petrov je otišao u Metković, Karamarka nitko nije vidio ni čuo, a ispred kardinala Bozanića na misi u Zagrebu bio je samo predsjednik Hrvatskog sabora Reiner, koji je djelovao osamljeno i ubogo kao crkveni miš. To je slika trenutačne hrvatske vlasti, razjedinjene, s međusobno sukobljenim taštinama i bitkama za moć preko leđa nemoćne zemlje. U državnom vrhu domoljub do domoljuba, a ni od koga nade da bi nezaposlenoj, siromašnoj, bijednoj i na iseljavanje prisiljenoj Hrvatskoj moglo biti imalo bolje. Ali zato pogledajte s kojom se bezbrižnošću i samosvidljivošću Orešković, Grabar-Kitarović, Karamarko i Petrov pojavljuju u javnosti! Kao da vode zemlju u kojoj teku med i mlijeko. Ljevičari su s Milanovićem na čelu besramno svoje neuspjehe predstavljali kao uspjehe, dok današnji vlastodršci jednako besramno misle da je za Hrvatsku uspjeh već u tome što ih ima kao svoje vodeće parazite, koji su u svome domoljubnom sljepilu pogazili čak i simbolične državničke geste kao što je nazočnost u katedrali na veliki blagdan.
Utorak, 29. ožujka
Znakovit pokušaj političke otimačine
Poslije blagdanskih dana, u kojima su izašli trobroji dnevnih listova, oni koji žeđaju za novinskim štivom bili su danas usrećeni jednim golemim naslovom - “Orešković kreće po potporu građana, prvo ide u Vukovar”. Ako je istina da je to početak njegova nastojanja da postane “sve važniji i samostalniji politički čimbenik”, da se od HDZ-a “pokuša odmaknuti” te da je Karamarka “praktično stjerao u defenzivu”, onda je riječ o običnoj izdaji, o političkom lopovluku, bezočnoj krađi HDZ-ova političkog kapitala s pozicije premijera za koju Orešković baš nimalo nije zaslužan, na koju bez te stranke nije mogao ni pomisliti. Naravno, nemušti Orešković nema nikakve šanse, ali je mogući pokušaj njegove političke otimačine znakovit i zapravo nastavak njegova menadžerstva u Plivi koja je imala veliko značenje za Hrvatsku i koja joj je također – oteta.
Srijeda, 30. ožujka
Sliči li Milanovićeva obitelj zapravo na SDP?
Milanovićeva obitelj jako se trudi pomoći mu da bude što uvjerljiviji u stvaranju pakla kojim je zaprijetio vlasti i u pripremama za izbore u SDP-u na kojima očekuje pobjedu. Prije koji mjesec pisalo se o financijskom slomu “Modestusa”, tvrtke Milanovićeva brata Krešimira, koja je bankama i drugim vjerovnicima ostala dužna 40-ak milijuna kuna. Tada su se zacijelo mnogi sjetili kako je drug Krešimir, po svjedočenju bivšeg ministra Linića i ravnateljice Državnog arhiva Vlatke Lemić, ucjenjivao i prijetio po Ministarstvu financija i Državnom arhivu. A i bivša ministrica Mirela Holy otkrila je kako ju je premijer Milanović molio da podupre Krešimirove nepodopštine. Također, Milanovićev je otac novinarima prijetio da će ih premlatiti njegov poduzetni sin. Sad pak novine pišu kako je šibenska policija podnijela prijavu protiv Milanovićeva bliskog rođaka (očeve sestre sina) Boška Poljaka da je lopovštinom na nekim radovima u Nacionalnom parku “Krka” tu javnu ustanovu oštetio za 40-ak tisuća kuna.
Inače se Poljak kao jedan od direktora “Krke”, na natječaju na kojem su otpali mnogi mladi stručnjaci, zaposlio u vrijeme Milanovićeva despotizma nakon što je 23 godine bio umirovljeni oficir JNA!!!
Ja nisam od njih, ali znam da ima zlobnika koji će reći kako Milanovićeva obitelj zapravo sliči na SDP, koji njegovi ljudi, kako reče nedavno jedan dužnosnik na sjednici predsjedništva te stranke, vode kao da je – Cosa nostra.
Četvrtak, 31. ožujka
Siti i zadovoljni haaški suci oslobodili Šešelja
Kako bi se Hrvati trebali “braniti” od oslobađajuće presude Haaškog suda Vojislavu Šešelju? Za to nas je sam Šešelj davno pripremio. U onome što on govori već više od dva i pol desetljeća nema ništa s čime se može komunicirati, polemizirati, čemu se može suprotstavljati, s čim s može uspostaviti bilo kakav ljudski, kulturni, politički i civilizacijski doticaj. Kao što to ne možete s onim brdom kaotičnog otpada na odlagalištu smeća iznad kojeg kruže ptičurine što se hrane smradom.
Šešelj bi u svom stilu presudu mogao objasniti time su se i suci, kojima je rekao da im “svima jebe mater”, da mu “popuše kurac” i da će “na kraju morati da pojedu sva govna koja su izasrali”, na tom brdu zasitili, i tako ga, siti i zadovoljni - oslobodili.
Petak, 1. travnja
Svima su bili slični, a sad se njima bavi USKOK
Sjećate li se s koliko je euforije dočekano imenovanje Andreje Zlatar Violić za ministricu kulture? Isti kulturnjaci koji su oduševljeno govorili kako je “ona svima nama slična” sotoniziraju novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Sada je pak USKOK podnio optužnice protiv oboje “sličnih” Hasanbegovićevih prethodnika iz bivše vlasti, dakle, omiljene ministrice i njezina nasljednika Berislava Šipuša, jer su u Ministarstvu kulture “ostvarili nepripadnu imovinsku korist”, to jest ukrali po oko 100.000 kuna. O tome se pisalo i prije. Kao što se pisalo (i u najozbiljnijim novinama) da je Andrea Zlatar Violić “popila pola državnih zaliha alkohola”, među ostalim i na zabavama za djelatnike Ministarstva na kojima je pijana pravila “pravi krš i lom” te je, pokušavajući pratiti taktove glazbe, “padala po susjednim stolovima, valjala se po podu i prostačila”. Dodao sam, eto, i to kako Hasanbegovićevi protivnici ne bi bili zakinuti za još jednu uspomenu po kojoj je ministrica bila “svima njima slična”.
>> Oslobodivši Šešelja, Haag se nepovratno osramotio
>> Orešković i Vlada džepare radi dopunskog osiguranja države
Anasta, kaj te muči?