Stvari bi napokon trebalo početi gledati iz prave perspektive: u Hrvatskoj nema nikakvog sukoba ideologija. Kapitalizam je sve potukao temeljito i ostao je ne samo jedinom ideologijom nego jedinom idejom za uređenje društva. Svaka druga pomisao je istovremeno apsolutno nemoguća i totalno bogohuljenje. Pomisliti na socijalizam ili ne daj bože na komunizam aktivira namnožena mitraljeska gnijezda društvenih puritanaca koji će odmah početi s rafalnom paljbom po svakome tko se usudi izreći te blasfemije pa makar one značile besplatno zdravstvo, školstvo, gradnju društvenih stanova i staračkih domova, uravnoteženu socijalnu situaciju, pravednu raspodjelu bogatstva, propitivanje što je s bivšim društvenim vlasništvom, a što sa sadašnjim nacionalnim dobrima.
U tom kontekstu izjava Viteza Reinera kako u hrvatskom društvu buja lijevi ekstremizam jedino može zvučati kao ekstremno glupa – u ovoj državi niti ima intelektualne niti političke ljevice, što je preduvjet svakoj daljnjoj gradaciji bilo koje političke snage. Vitez Reiner, naravno, pati od deluzije da pripada konzervativnoj, desno umjerenoj političkoj ideji, premda bi Vitez Reiner, da je na vlasti i dalje boljševičko-paranoidni sustav, s jednakim ponosom nosio titulu Komesar Reiner i oko Kockice dokazivao svoj konzervativni boljševizam. Ne, u Hrvatskoj danas nema sukoba ideologija, ovdje se isključivo radi o nasilnoj dominaciji primitivizma, ovdje vladaju i za mišljenje se pitaju provincijalni razbojnici, klika koja je neprosvijećeni despotizam zaogrnula u pseudorodoljublje katoličkih indulgencija iz čega lukavo crpi legitimitet intelektualnoj pustoši iz koje su ponikli.
Malograđanski mentalitet, filozofija gumna, religija “iliga ja tebi ili ga ti meni”, namjera zgrtanja i alibi hrvatstva nisu mogli domisliti državu dalje od samoposluge povlaštenih, a za društvo ih jednostavno nije bilo briga jer da bi se uopće netko sjetio društva mora imati bar zrno mašte i razvijene svijesti zbog kojih ima privilegij apstraktnog razmišljanja pa uspijeva predvidjeti kakve pogubne posljedice može izazvati bog koji se moli sili. Nabiflana uljuđenost, pet-šest bijednih fraza, odijela, kravate i haljine koje ne znaju nositi pa izgledaju kao karikature iz Burde, apriorna bahatost zbog nerazumijevanja konteksta, nasilje nad slabijim kao isključiva samopotvrda uspjeha, to su likovi koji vam se obraćaju s ekrana, a iz institucija u kojima bi trebali raditi za opće dobro.
Oni tuku žene jer je to njihovo prirodno pravo, one trpe da ih se tuče jer su joj da je to normalno rekli i mama i župnik, oni bi šutali ljude po cestama, ali boje se da bi mogli biti krivo shvaćeni, oni nemaju istomišljenike, nego samo jatake, oni žive u svijetu skrojenom za njih. U hrvatskom društvu koje se tako grčevito povija pod strahovitim napadima primitivizma jedini sukob koji traje je i jedini sukob koji postoji, sukob civiliziranosti i neciviliziranosti. Svi grofovi, lordovi, kraljevi, vitezovi u praiskonu svog društvenog DNK imali su pljačkaša, razbojnika i ubojicu i uvijek su titulama nastojali izblajhati tuđu krv koja im se slijevala ne samo niz ruke nego i niz gubicu. I u tom procesu, kada je silom stečeno trebalo dobiti adekvatan status, nastajale su famozne društvene elite koje su zahtijevale da im se klanja i da ih se sluša.
Promjene su se događale onda kada bi se preplašena većina dosjetila svoje snage i jednakovrijednosti, ali, nažalost, to se ionako događalo samo onda kada se više nije ni imalo kuda pogledati niti je bilo manevarskog prostora za novo povlačenje. U tim vremenima intelektualna podloga kreirala je ideju društvene alternative i sve je vrlo jednostavno jer se svodi tek na stupanj modificiranosti robovlasništva. Zato zdvojni Vitez Reiner zvuči potpuno šuplje, poput njegovog konzervativizma, domoljublja i intelektualizma, kada vapi zbog lijevog ekstremizma, istovremeno misleći kako se mudro dosjetio prebaciti političku odgovornost za sav kaos koji vlada iz potpuno utjelovljene lukrativne neciviliziranosti pokreta kojem pripada u naručje čistoj fatamorgani. Ljevica je u ovakvoj Hrvatskoj najbolji izmišljeni prijatelj vladajućem primitivizmu.
Jer, da doista postoji ovdje bilo kakva ljevica, ona ne bi zazivala promjenu vlasti, nego bi radila na rušenju kapitalizma, ona se ne bi poistovjećivala s apsurdno glupim objavama na društvenim mrežama, nego bi bila kadra pisati ozbiljne knjige kao preduvjet za traženu promjenu, ona se ne bi crvenila zbog srama nečinjenja i straha pred vitezima, nego bi ih neprestano „udarala“ moralnom i intelektualnom superiornošću i golom snagom istine, ona bi na licemjerni lanac nasilja odgovorila transparentnim prevratom.
Ovako imamo situaciju u kojoj predsjednik, general, kardinal, Vitez Reiner ili... Asurbanipal drže kontinuitete na našim prvim programima i, kako je to svojevremeno u Top listi nadrealista ustvrdio dr. Arslanagić: „Mi smo, bolan, prinuđeni da to gledamo“. Jesmo li doista „prinuđeni“ ili je to naš izbor olakog prepuštanja i neprekidnog povlačenja pred sirovom i od novca i moći razularenom hordom koja si je umislila da sve što otima, prirodnim joj pravom i pripada.
Opet je netko zaboravio ugasiti komentare na kolumni ove maloumne netalentirane ugovnjene ispovraćotine Gerovca?