Treba povećati plaće pa će i jedan od glavnih razloga za iseljavanje iz Hrvatske nestati, smatraju mnogi, a ubrzat će se i rast gospodarstva izražen u bruto domaćem proizvodu (BDP).
Veće plaće ne mogu doći niotkuda, njih najprije treba zaraditi, povećanjem prihoda od prodaje ili povećanjem produktivnosti, upozoravaju drugi. Friških stručnih studija na tu temu u Hrvatskoj gotovo da i nema pa sam s velikim zanimanjem dočekao najnoviji mjesečni bilten Bečkoga instituta za međunarodna ekonomska istraživanja (WIIW) i u njemu analizu “Kako se plaće u središnjoj i istočnoj Europi mogu održivo povećati, a pritisak na iseljavanje smanjiti?” autora Vasilyja Astrova i Armona Rezhaija.
Za početak, međutim, valja reći da se plaće u dijelu Europe u kojem se nalazi Hrvatska u zadnjih 10 godina zapravo već jesu povećale, i to silovito. Ali, ne i u Hrvatskoj! U Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj i Slovačkoj kupovna moć prosječne plaće od 2007. do 2017. godine povećala se za deset postotnih poena u odnosu na kupovnu moć prosječne austrijske, u Rumunjskoj i Bugarskoj i za 20 postotnih poena, a slovenske su plaće stagnirale na visokih 70 posto austrijskih. Samo su u Hrvatskoj osjetno – pale.
Rast plaća donio je tim zemljama “ekskluzivno pozitivne efekte”: on jača privatnu potražnju, a time i očekivanja poduzeća da će povećati prodaju, što se odražava na rastu investicija, koje omogućavaju daljnji rast plaća.
To je danas nova paradigma: “gospodarski rast izazvan povećanjem plaća”. No, realnog rasta gospodarstva (sustizanja Austrije) neće biti ako će brzina rasta plaća biti veća od brzine povećanja produktivnosti. To za sada, procjenjuju u Bečkom institutu, nije slučaj, jer zemlje naše regije imaju snažan izvoz i znatne trgovinske viškove. Ali, problem je što su one većinom uključene u “upstream” opskrbnih lanaca na Zapadu, odnosno neposrednu proizvodnju, a nedovoljno u “downstream” ili samostalni plasman vlastitih proizvoda i usluga, što je uvjet za njihov ekonomski opstanak u budućnosti.
Što bi, dakle, zemlje središnje i istočne Europe, pa tako i Hrvatska, prema mišljenju Bečkoga instituta trebale činiti da povećaju plaće na održiv način, koji će u njima proizvesti gospodarski rast?
Tu nema neke velike mudrosti, zapravo je sve jasno.
Bečki institut daje gotov recept, algoritam s jasnim koracima, samo ga treba provesti.
Prvo, poticati i “upstream” i “downstream” gospodarske grane.
Drugo, osigurati treninge za stjecanje vještina mladim ljudima koji su nezaposleni ili imaju zastarjele kvalifikacije.
Treće, pojačati inovacije u javnom i u privatnom sektoru.
Četvrto, poboljšati infrastrukturu u izoliranijim područjima.
I peto, izbjeći nagle fluktuacije tokova kapitala i osigurati stabilnost tečaja. Zvuči jednostavno, zar ne? Ali... osim fiksiranja tečaja i gradnje infrastrukture, hrvatski kreatori i provoditelji ekonomskih politika u zadnje vrijeme gotovo ništa drugo nisu ni počeli činiti, tako da “rast ekonomije izazvan rastom plaća” i usporavanje iseljavanja tu nije za očekivati tako skoro.
7 stvari koje trebate znati o mirovinskoj reformi:
Veća produktivnost???? Pa 60% zaposlenih je u javnim neproizvodnim službama, o če mu vi to?????.