Zagrebački pisac Sead Alić ovih je dana u središtu pažnje nakon što je napravio presedan i javno zatražio istupanje iz Islamske zajednice Hrvatske. Učinio je to nakon što je imam zagrebačke džamije Aziz ef. Alili u svojem obraćanju vjernicima kazao kako su napadi na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića čista islamofobija.
– Svaki imam ima pravo na svoje mišljenje – kaže Alić. – Ali, s mjesta s kojega govori, kada šalje poruke svojoj zajednici, on više nije privatna osoba. On mora znati, čuti i razumjeti koji su interesi, osjećanja i mišljenja većine njegova naroda. Ovako to sve prelazi u potikantstvo, što je potpuno nepotrebno Islamskoj zajednici u Hrvatskoj.
Ovaj zagrebački profesor, ujedno i osnivač Centra za filozofiju medija u glavnom gradu Hrvatske, kaže ipak da mu je drago što se muftija Aziz Hasanović odmah sutradan ogradio od riječi svog imama jer je “on jedini koji može određivati strategiju u Islamskoj zajednici”.
– Što se tiče same islamofobije, u tom je trenutku zapravo trebalo Islamskoj zajednici poručiti sasvim suprotno. Trebalo je reći: Evo vidite, dragi moji muslimani, napadaju ministra koji je musliman, ali ono što je lijepo – ne napadaju ga zato što je musliman, već zato što im nije politički prihvatljiv. To je stav koji bi rasvijetlio situaciju. Svi moji prijatelji, brojni intelektualci s kojima sam razgovarao, razmišljaju potpuno isto. U ovom je trenutku sasvim svejedno što je Zlatko Hasanbegović musliman, ali problem je u njegovim političkim stavovima kojima želi cijeli narod odvesti pod jednu zastarjelu ideologiju. Svaki normalan čovjek osjeti tu laž jednog nastupa, osjeti da se iza nekih riječi i rečenica kriju namjere koje nisu prihvatljive. I naravno, osjeti da tu nije u pitanju istinski interes i rješavanje problema muslimana u Hrvatskoj, već pokušaj da se muslimani iskoriste za jednu političku priču koja njima ne pripada. U tom smislu mislim da je gospodin Hasanbegović zapravo Trojanski konj koji služi da se kroz njega, njegovu ideologiju i stavove, ta ista ideologija projicira u tkivo muslimanskog naroda u Hrvatskoj – kaže Alić.
Prešli su granicu
Ističe da je položaj vjerskih zajednica uvijek vrlo osjetljivo pitanje i da je potrebno imati jedan lijepi, suptilni balans između onoga što je vjersko – između očuvanja jedne tradicije i onoga što prelazi tu granicu i odlazi u političke vode.
– Kad sam vidio da je vjerska, Islamska zajednica prešla tu granicu, da se na molitvi petkom počelo hvaliti nešto što je politički neprihvatljivo, da je to moglo staviti naljepnicu na čelo svakog muslimana u Hrvatskoj, da se pokušalo odabirom jedne problematične osobe koja zastupa zastarjele stavove odrediti sve muslimane u Hrvatskoj, kad sam vidio da su vrlo problematični portali počeli preuzimati takve izjave – tada sam shvatio da je moj mali glas važan da se čuje danas. I da se čuje da ima među muslimanima i onih koji razmišljaju drukčije. Ja znam da su devetsto i neke godine, kad je trebalo krenuti u ratove, muslimani postali vrlo zanimljivi. Postoje groblja u Austriji koja to dokazuju svojim imenima i prezimenima. I u vrijeme Drugog svjetskog rata muslimani su bili interesantni. Retorika s kojom se danas nastupa pokušava nas vratiti u takva vremena. A to je meni neprihvatljivo – istaknuo je profesor Alić.
Obrazlaže da Hasanbegovićevi stavovi nisu stavovi kulturnjaka, već proizlaze iz navijačkog viđenja povijesti.
– Mislim da je to jedna arhaična priča koja pripada vremenu Starčevića. Tada se pokušavalo muslimane pridobiti kao dio hrvatskog naroda, da to bude jedan narod s više vjera. Međutim, posljednji je rat pokazao da se sve mijenja, da su muslimani u BiH sazreli i izrasli u nešto samostalno. I da se s njima naprosto ne može na taj način manipulirati, prigrabiti ih i proglasiti nečijim cvijećem. Sve što Hasanbegović želi provesti implicitno je sadržano u rečenicama koje je imao u svojem magistarskom i doktorskom radu, tako da nema potrebe govoriti kako su mu riječi izvučene iz konteksta – smatra profesor Alić.
On drži kako postoji velika srodnost između ministrovih stavova i nakana stranaka koje su na vlasti. Uvjeren je također da to što se želi provesti pripada prošlim stoljećima i da je to za suvremenu, građansku Hrvatsku zapravo neprihvatljivo.
– Iskreno, ne znam što znači rečenica muftije Aziza Hasanovića da slučaj Hasanbegović nije proizveo raskol u Islamskoj zajednici. Nisam baš siguran da je tako, ali ću rado u to vjerovati jer muftija ima puno bolji uvid. Stoga valjda zna što se događa.
S ministrom Hasanbegovićem se profesor Alić dvaput sreo na simpozijima u Islamskom centru u Zagrebu, ali su se, kaže, uvijek nekako mimoilazili i nisu nikada razgovarali. Alić vjeruje da njegovo današnje stajalište prema Islamskoj zajednici neće utjecati na projekt snimanja dokumentarnog filma u povodu obilježavanja stote godišnjice priznavanja muslimana u Hrvatskoj. – Kako sam i inače radio na projektu te lijepe obljetnice, pomislio sam da bi bilo lijepo napraviti dokumentarnu priču o tome kako muslimani i Hrvati, koji danas žive zajedno, svjedoče o svojim načinima razmišljanja, o svojim aktivnostima, ali i o aktivnostima ljudi koji su bili prije njih. I koji su u ovih stotinu godina obilježili zbivanja muslimana u Hrvatskoj. Već sam obavio pet-šest snimanja s pojedinim osobama, među njima i sa Ševkom Omerbašićem, bivšim predsjednikom Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. To je bio krasan razgovor, vrlo inspirativan, kao što su uostalom i njegove knjige. Omerbašić je prihvatio golemi posao koji bi cijeli institut mogao raditi i ja ću pokušati od toga napraviti priču – kaže profesor Alić koji je prije desetak dana promovirao i pjesmu i spot pod nazivom “Stećak” posvećenu izbjeglicama. Cijela ideja je, kaže, nastala kao reakcija na uskogrudnost nekih Europljana prema izbjeglicama.
– Cijela je povijest čovječanstva ujedno i povijest migracija. Svi smo mi bježali. A poslije smo se vraćali svojim kućama. Ova je pjesma kombinacija jednog krika Enesa Kiševića i jedne ljubavne pjesme, koji zajedno tvore jednu lijepu priču. Kišević je napisao prelijepu bolnu pjesmu “Rat na rate” kojom objašnjava na koji se način velike sile odnose prema tom malom čovjeku. Ne nude mu mir, nego samo rat na rate. U pjesmi sudjeluje i Ismet Kurtović, istaknuti hrvatski glazbenik, zatim Lea Šprajc koja je s Enesom nastupala na nekim večerima poezije. Tu je i Safiudin Alimoski, kao i grupa Zefir. Pjesma se zove “Stećak” jer je to kameni spomenik koji govori o mukama i patnjama, o prošlosti i o budućnosti običnog čovjeka. Ta jedna paralela između boli uklesane u kamenu i boli tih stećaka koji prolaze kroz našu zemlju bilo je nešto što se moralo zabilježiti. Pjesma je, kaže, istodobno i poetična i glazbena, ali i politička poruka.
– Želimo reći da bi se oni koji govore o migrantima trebali okrenuti temeljnim uzrocima zbog čega je to sve nastalo. Trebali bi se okrenuti izvoru problema – ljudima koji te bombe bacaju i koji se bore protiv država koje imaju tu nesreću da ispod površine imaju naftu. Bude li pjesma imalo senzibilizirala ljude za te patnike, bit će nam drago. Bude li pak utjecala na poneki zahireni um koji gleda samo posljedice, a ovaj će put sagledati cjelinu, bit će nam također drago – ističe profesor.
Humano hrvatsko lice
U spotu nisu samo slike današnjeg egzodusa ljudi, već i slike iz Drugog svjetskog rata, Domovinskog rata, rata u BiH, pa i nekih ratova u Africi. – Svaka je nacija bježala. Židovi su bježali od nacista, ljudi iz istočne Europe od diktatorskih režima, kršćani od Osmanlija, muslimani od kršćana, Europljani su bježali u Afriku za vrijeme Drugog svjetskog rata... Naša je ideja bila pokazati, pjevati i misliti u smislu da je zapravo sve to naša zajednička sudbina. Meni je drago što je Hrvatska pokazala humano lice i pomogla izbjeglicama u nevolji, za razliku od nekih drugih europskih zemalja. Iako smo se dulje pripremali za takvo što, sa spotom smo izašli onda kada su se neke stvari posložile i kada smo mogli zajedno i govoriti i pjevati i napraviti nešto što nam se čini da je vrijedno – kazao je profesor Alić kojeg smo na kraju razgovora pitali što je on zapravo – Hrvat muslimanske vjeroispovijesti, Bošnjak ili Musliman. – Ja bih izrekao definiciju svog najvećeg prijatelja Enesa Kiševića: “Ja sam čovjek koji odgovara svojoj riječi”.
>> Slučaj Hasanbegović nije izazvao raskol u islamskoj zajednici
>> Prikupili 4,300 potpisa, premijer ih i dalje ignorira
Neka cvate stotinu cvijetova...