Hrvatski mediji objavili su da su rezultati hrvatskih đaka u čitanju na PISA testovima katastrofalni, loši ili barem ispodprosječni, da je to čak “dan žalosti”. Međutim, kada proučite izvješće o rezultatima PISA testova, vidite da to nije istina: rezultati su sukladni stanju hrvatskog gospodarstva, donekle su čak i bolji od hrvatskog društva, a fenomenalni su u usporedi s rezultatima koji će tek doći, i koji će tek biti katastrofalni. PISA je kratica za “Programme for International Student Assessment” – Program za međunarodnu procjenu učenika – a ovaj su tjedan objavljene analize testova iz 2018., provedenih u 79 zemalja i teritorija nad 600.000 15-godišnjaka. PISA testovi obavljaju se i iz matematike i iz prirodnih znanosti, ali se fokus ispitivanja svake tri godine usmjerava na određeno područje znanja, a 2018. posebno se proučavalo baš čitanje.
Nije to jednostavno provjeravanje znaju li djeca slova i koliko riječi pročitaju u minuti, nego su upiti iz razumijevanja pročitanog organizirani stepenasto: učenicima bude postavljen niz pitanja iz kojih se vidi koliko su shvatili iz teksta, pa ako odgovore točno, dobiju teža pitanja; odgovore li loše, dobiju lakša.
U vještini čitanja i razumijevanja Kina, kao i prijašnjih godina, daleko odskače od drugih, što je godinama predmet sporenja analitičara. Kina ne provodi PISA testove na cijelom teritoriju, nego samo u četiri pokrajine, među kojima je do 2015. bila i najmnogoljudnija, Guangdong. Otada je zamijenjena Šangajem, najbogatijim i najnaprednijim dijelom Kine, a PISA rezultati skočili su u nebo. To ne znači da Kinezi varaju – jer su područja s kineskom populacijom poput Singapura, Hong Konga i Macaoa odmah iza matice zemlje, a ispred svih ostalih – ali je, primjerice, Tajvan prosječan; Kinezi očito jesu dobri, ali nisu baš toliko dobri.
Od ostalih zemalja najbolji su đaci u Estoniji gdje su iz čitanja skupili prosječno 523 boda, a hrvatska ih ima 479, što je zaostatak od 9%. Ali Hrvatska za Austrijom i Švicarskom zaostaje samo 1%, a toliko je otprilike ispred Italije i Mađarske – pa dakle ne možemo govoriti o katastrofi u našim školama. Nadalje, da bi se rezultati PISA testova iz čitanja ispravno shvatili, valja podsjetiti na poznati fenomen da ljudi na sjeveru Europe općenito više čitaju od onih na jugu. PISA rezultati to potvrđuju: u gornjem dijelu tablice su Kanada, Finska, Švedska, Danska, Norveška, Irska, Njemačka, Nizozemska i Poljska, a u donjem Bugarska Rumunjska, Malta, Grčka, Cipar, Turska i Izrael te sve južnoameričke zemlje. Ima i tu iznimaka, pa se, recimo, Portugal probio u nadprosječne, a Island i Luksemburg su lošiji od nas – ali kulturalna linija razgraničenja jasno se vidi. Da je Hrvatska na tablici PISA testova o čitanju upravo ondje gdje bi i morala biti, vidi se kad se usporedi s drugim državama nastalima raspadom Jugoslavije: Slovenija je bolja od nas, a Hrvatskoj gledaju u leđa, redom, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija pa Kosovo – točno unutar stereotipa o gospodarskoj razvijenosti. Loša je vijest da je PISA test iz 2018. posebno ispitivao koliko su učenici uspješni u pronalaženju, uspoređivanju, usporedbi i integriranju informacija iz više izvora teksta.
“Čitanje nije samo vađenje informacija”, stoji u izvješću PISA testova koje se u Hrvatskoj opširno komentira, ali slabo čita, “riječ je o konstruiranju znanja, kritičkom razmišljanju i donošenju utemeljenih prosudbi”. PISA test rangira sposobnost čitanja i razumijevanja pročitanog u šest razina te se samo za učenike pete i šeste razine smatra da mogu odvojiti činjenice od mišljenja – a takvih je u Hrvatskoj žalosnih 5%. To su oni, kako to definira PISA, koji mogu utvrditi razliku između sadržaja i svrhe, činjenica i mišljenja, neutralnosti i pristranosti, eksplicitnog i implicitnog, pouzdanosti i nepouzdanosti – ukratko, između istine i laži.
Nije ni tih 5% posebno loše jer je prosjek PISA testova 9%, što znači da u najboljem slučaju 91% ljudi na svijetu zapravo ne razumije što čita. Iako se čini da prostora za napredak ima dovoljno, situacija se u cijelom svijetu načelno kvari. S iznimkom škola Estonije i Portugala gdje djeca iz godine i godinu popravljaju svoje čitanje, tendencije su posvuda negativne.
Nekima se rast razumijevanja pročitanog usporava – Njemačkoj, Poljskoj i Izraelu; nekima pada nakon što je neko vrijeme rastao – Belgiji, Luksemburgu, Švicarskoj, Mađarskoj i Grčkoj; nekima se pad tek malo usporio, recimo Švedskoj; nekima je pad stalan – Australiji, Finskoj i Islandu; negdje se ubrzano pogoršava, kao u Koreji i Nizozemskoj. Hrvatska je u društvu zemalja koje niti rastu niti padaju, a to su Austrija, Italija, Francuska, Danska, Norveška, Kanada i SAD. Iz brojnih analiza koje nudi izvješće o PISA testovima može se nazrijeti i smjer izlaska Hrvatske iz stagnacije. Prvo, to nije u povećanju broja sati učenja jer mnoge zemlje postižu bolje rezultate s manje učenja. Njemačka i Finska za 37 sati učenja tjedno, Šveđani za 40, a Francuzi za 43 sata nauče više i bolje nego Hrvati za 47 sati tjedno – no mora se priznati da Kinezi uče kao ludi i da u prosjeku uče deset sati tjedno više nego bilo tko drugi.
Drugo, neće pomoći ni ulaganje u dodatno obrazovanje učitelja jer je Hrvatska četvrta po obrazovanosti učitelja. Treće, ne nedostaje ni nastavnih pomagala po školama jer je Hrvatska po opremljenosti škola usporediva s Latvijom i Finskom. Možda bi više novca pomoglo, ali ni to nije jamstvo. Katar i Luksemburg ulažu u školstvo najviše s nikakvim ili mršavim rezultatima, dok je Hrvatska u društvu zemalja kao što su Rusija, Bjelorusija, Litva, Latvija i Mađarska koje sa skromnim budžetom postižu solidne rezultate – u čemu su efikasnije od Izraela, Italije, Turske, Slovačke i Grčke. Hrvatska je očito dosegla obrazovni maksimum sa svojim ulaganjima jer sve zemlje bolje od nje troše više na školstvo, poput Estonije, Češke, Poljske i Slovenije.
Nažalost, nije sve u novcu. Teško je očekivati da će djeca čitati ako dolaze iz domova gdje nema obiteljskih biblioteka. Sva istraživanja čitanja pokazuju da je čitanje kao i hemofilija, nasljeđuje se, a također pokazuju da je sposobnost čitanja i razumijevanja ključna za uspjeh u svakom visokom obrazovanju, pa i prirodnim znanostima. Izloženost mladih digitalnim medijima čitanje čini sve manje privlačnima, a bez sposobnosti čitanja i razumijevanja 15-godišnji đaci odrast će u građane koji ne razlikuju činjenice od mišljenja, ne shvaćaju prešućeno, ne prepoznaju pristranost i oslanjaju se na nepouzdano. Skraćenica PISA neodoljivo asocira na kosi toranj u talijanskoj Pisi. Kao i njihov zvonik, sposobnost čitanja ozbiljno tone u močvarno tlo i naginje se prema tlu.
...i toliko odraslih, barem tako govore zbivanja u Hrvatskoj.