Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović voli putovati svijetom. Istina, voljeli su to i njegovi prethodnici, posebice Nadan Vidošević. Pod Burilovićevim vodstvom u HGK-u se ništa nije izmijenilo. Dapače, primjetna je samo daljnja rastrošnost, novo zapošljavanje, i nikoga nije briga za to. Više nitko ne spominje dobrovoljno članstvo firmi, a ne obavezno. Prohujalo s vihorom! Toliko o reformama!
Burilović je ovaj put otišao s predsjednicom u Australiju i Novi Zeland. Kao veliki borac za hrvatsko gospodarstvo i poduzetnike, prije puta dao je do znanja kako Hrvatska s te dvije daleke zemlje ima sitnu gospodarsku razmjenu te da on osobno zato ide dolje kako bi Australcima i Novozelanđanima posvjedočio da je Hrvatska raj za investicije! I tako Burilović obmanjuje hrvatsku javnost jer, da smo raj za investicije, to bi se već bome osjetilo, a isto će tako obmanjivati i svoje goste, dajući im lažnu nadu i lažne informacije.
No investitori se ne povode samo riječima jednog birokrata hadezeovskog tipa. Danas se o svakoj zemlji sve zna, sve su informacije na internetu, sve se informacije dijele, i ne može ni jednom ozbiljnom investitoru netko podvaliti. Burilović, međutim, jako dobro zna da je zdrava podloga za investicijski val u Hrvatskoj pravna sigurnost te što jasniji propisi koji se ne mijenjaju svake noći. U Hrvatskoj nemamo ni jedno ni drugo.
Sudovi i dalje odugovlače s postupcima, traju li ga traju, sudska je praksa neujednačena, a investitorima u slučaju spora treba što brži sudski pravorijek. Ista je stvar i sa zakonskim i podzakonskim propisima. Umjesto da ih je što manje, i da ih se ne mijenja kako kome padne na pamet, mi imamo upravo obrnutu situaciju. Imamo sve veću i veću prenormiranost, stalne izmjene i dopune, nove zakone i propise, tako da poduzetnici uopće ne mogu pratiti sve te promjene propisa, a iza vrata stalno stoji opasnost od neke inspekcije koja za svaki nedostatak može oderati debelu kaznu te posebice malog poduzetnika dovesti do propasti.
Potpredsjednica Vlade Martina Dalić bila je velika nada mnogim poduzetnicima. Znajući za njezine stavove i poslovno iskustvo, bilo je debelo očekivanje kako će se s njezinim ulaskom u Vladu mnoge stvari početi tektonski mijenjati. Ona je i sama osobno davala takve izjave i najavljivala promjene, da bi na kraju postala još jedno veliko razočarenje, jer nije napravila ništa, osim što se utopila u sustav koji ju je usisao i u kojemu valjda drukčije ne može plivati, ili joj se jednostavno neće. Kako god, Hrvatska je lišena svih onih toliko potrebnih reformi, jer nema nikakve političke volje da se one provedu. Tako da Burilović može dolje svašta pričati i potrošiti novac na put, ali odjek će biti gotovo nikakav, kao i do sada.
Jer su i do sada naše glavonje mamili investitore, a investitori godinama jasno upozoravaju na naše nedostatke i propuste, kao i domaći poslodavci. I opet sve po starome. Ljudi su ipak počeli osjećati da je vrag odnio šalu i da je dosta bilo nojevskog ponašanja, guranja glave u pijesak.
O tome najbolje govori respektabilan broj od 130.000 i više potpisnika peticije protiv uvođenja poreza na nekretnine u organizaciji Lipe, i javna rasprava koja je mahom išla protiv poreza.
I porez je do daljnjega srušen, uz nevjerojatno obrazloženje da nije dobro iskomuniciran. Još jedan dokaz totalne šlampavosti državnog aparata. Međutim, u svoj toj raspravi oko ovog poreza, ispod radara je gotovo prošla još jedna zakonska odredba, ona o uvođenju licenciranja računovođa.
Prema toj zamisli, računovođe moraju imati VSS, moraju platiti licenciranje koje ne košta malo i slične nebuloze, samo da netko dobro zaradi. Jedna od računovotkinja, Irena Đuranović za TV je objasnila što je njihov posao: “Šutimo, radimo, postali smo servis porezne uprave, a plaćaju nas poduzetnici. Mi se obrazujemo stalno. Svaki dan imate neku novu situaciju, pogotovo otkad smo ušli u EU. Porezni zakoni mijenjaju se stalno, a kako imamo različite klijente, moramo biti upućeni u brojna područja. Tu su i troškovi: primjerice, na snagu je stupio Ovršni zakon i svi moramo kupiti nove programe za obračun plaća. Osim toga, idemo na četiri seminara godišnje, kupujemo stručne časopise, zar to nije stalna edukacija?”
Naravno, troškovi licenciranja i svi drugi pali bi na poduzetnike jer bi morali plaćati skuplje usluge. I to je onda politika pomaganja poduzetništvu? Da, pomaganje interesnim klanovima!
Šlampavi birokrati rastjeruju investitore :::::::::::: Šlampavi??????? ______ Šlampav - iz rječnika = neuredan nemaran _______ birokrati nisu niti neuredni, niti nemarni ______ birkrati su čistokrvi provoditelji zakona, praktički ubojice svega čega se dokopaju. _____ birokrati su praktički "računala bez mozga" i memorije - samo rade ono za što su programirani - ništa sve dok im 2netko" ne naredi da počnu raditi prema točno određenom zakonu i članku zakona. ______ Skoro pa identični sucima - uopće ih ne zanima čovjek, kamoli nečiji život. _____ Čak nisu roboti, jer robotima ugrađuju osjetnike kako ne bi ozlijedio čovjeka.