Europska unija nikada neće postati Sjedinjene Europske Države, ma što Martin Schulz govorio o tome. Nikada EU neće biti federacija slična Sjedinjenim Američkim Državama, nego će uvijek ostati zajednica suverenih država, s naglaskom na suverenih. Takva zajednica u kojoj države mogu na zajednička tijela Unije prenositi dijelove svoje suverenosti onda kad u tome vide korist, ali i odbijati prenositi druge dijelove suverenosti koja im je bila, jest i ostat će uvijek važna. Zbog niza povijesnih, kulturoloških i ekonomskih razloga, nikada jedna Španjolska ili Poljska ili Hrvatska neće pristati na brisanje čitave svoje suverenosti ili brisanje svojih posebnosti do te mjere koju bi podrazumijevala federacija.
Schulzov poziv za stvaranjem “Sjedinjenih Europskih Država do 2025. godine”, izrečen prošloga tjedna na postizbornoj konvenciji njemačkih socijaldemokrata (SPD), ne predstavlja nikakav ozbiljan plan aktivnosti, a kamoli plan iza kojeg bi stala potrebna većina država članica EU. Prije će biti da se radi o očajničkom, vjerojatno ipak uskostranačkom Schulzovu porivu da udahne novu energiju SPD-u, izbornim gubitnicima kojima se ponovo otvorila prilika da vladaju u velikoj koaliciji s Angelom Merkel i njezinim blokom CDU/CSU, pa im je za ulazak u te pregovore potreban novi elan. Schulz je procijenio da taj elan može biti koncept federativne Europe.
No, premda se prvi dio te Schulzove ideje čini kao prazna priča, drugi dio nije bez veze i zaslužuje pozornost i analizu.
Bilo koja država članica EU koja odbije ratificirati budući europski ustav koji bi stvorio Sjedinjene Europske Države “automatski bi napustila EU”, dodao je Schulz.
To zvuči još radikalnije nego sama ideja stvaranja europske federacije, no pogledajmo malo bolje što se događa u još neraspetljanoj priči o Brexitu i budućnosti EU s 27 država članica nakon izlaska Velike Britanije.
U pregovorima o Brexitu, po prvi se u praksi stvara primjer izlaska neke države iz članstva u EU. Do Lisabonskog sporazuma, posljednje izmjene temeljnog ugovora EU, uopće nije bila zapisana mogućnost da neka država članica jednostrano pokrene izlazak iz članstva. No, uskoro će taj donedavno nepostojeći članak koji propisuje donedavno nekorištenu proceduru izlaska iz EU prestati biti teorija i postati praksa. Bit će stvoren presedan izlaska iz EU i izgradnje novih odnosa između bivše države članice i ostatka EU.
Kao što je ova kolumna više puta naglašavala, razlog zbog kojeg ostatak EU ne može biti blag prema Britancima u pregovorima o Brexitu jest taj što bi uspjeh Brexita (uspjeh u smislu izlaska po povoljnim uvjetima i zadržavanja povoljnosti koje su proizlazile iz članstva u EU i nakon izlaska) stvorio pozitivan presedan koji bi neke druge države željele slijediti, a to bi označilo kraj EU.
Ali i negativan presedan je presedan. Postojat će, ne samo u teoriji nego po prvi put u praksi, izlazna vrata koja su već korištena i iza kojih se nalazi nešto poznato.
Ta izlazna vrata, i činjenica da je teritorij koji se nalazi iza tih vrata odjednom vidljiv golim okom, stvorit će potpuno novu dinamiku u EU.
Pogledajte i galeriju: Reutersove fotografije godine
Novu dinamiku stvorit će i potreba 27 preostalih država članica EU da osmisle novu budućnost, novi put razvoja Unije. To se već događa, premda još nije jasno po kojem scenariju. Ali jasno je, barem onoj skupini promatrača i analitičara u koju se i sâm ubrajam, da će euro zona (p)ostati jezgra EU. Države euro zone morat će krenuti u dublju integraciju. Da bi ta integracija bila moguća i uspješna u praksi, morat će se dogoditi veća konvergencija među njezinim članicama. To znači da će euro zona ili morati biti manja nego danas ili da će (nekim čudom) slabije članice euro zone morati ubrzano ojačati (kolike su realno šanse za to?) do te mjere da se neće više događati posrnuća kao u Grčkoj.
U takvom scenariju, države članice EU koje ne sudjeluju u snažnijoj i dublje integriranoj euro zoni s vremenom bi, htjele-ne htjele, mogle završiti u sličnom statusu kao bivša EU-članica Velika Britanija. S nekom vrstom (još ne znamo točno kakvom) posebnog odnosa s ostatkom EU koji se zapravo svodi na malo bolji sporazum o slobodnoj trgovini, ili malo glorificiraniji sporazum o pridruživanju (kakav, recimo, danas s EU ima BiH ili Albanija; zbog toga je važan dio ovo “malo glorificiraniji”).
Schulzov prošlotjedni govor ne treba uzimati tako ozbiljno kao što zvuči. Ali ne treba podcijeniti sasvim novu dinamiku Europske unije koja će nastati jednom kad ta izlazna vrata zvana Brexit budu otključana i prohodna.
"stvorio pozitivan presedan koji bi neke druge države željele slijediti, a to bi označilo kraj EU" - a zašto bi EU uopće trebala postojati? Postojanje EU je nakakav imperativ?