Trebala bi biti mjesto gdje se gledaju predstave i performansi, pohode festivali i slušaju koncerti, no umjesto toga Kultura Studentskog centra (SC) u Zagrebu pravo je bojno polje na kojemu rat već mjesecima vode trenutačna sanacijska uprava na čelu s upraviteljem Mirkom Bošnjakom i odjel Kulture SC-a koji vodi Nataša Rajković.
Vrhunac su sukoba nagađanja o ukidanju Kulture SC-a, a o tome ima li u njima istine te što zapravo stoji iza drame u Studentskom centru razgovarali smo s ključnim akterima ove zavrzlame.
– Netočne su informacije da želimo ugasiti odjel Kulture. Pa mi smo jedini studentski centar u Hrvatskoj koji ga ima u sklopu svog djelovanja. No, treba znati da je centar 2013. ušao u proces sanacije zbog duga od 150 milijuna kuna i da se financije svih djelatnosti moraju analizirati, da se troškovi moraju srezati. Kultura nije izuzetak – objašnjava sanacijski upravitelj Mirko Bošnjak koji je tu dužnost preuzeo prije nešto više od godinu dana. Kako kaže, svim su djelatnostima srezana sredstva, a kada je na red došla kultura, naišao je na otpor voditeljice tog sektora Nataše Rajković i jednog dijela djelatnika. Iako Bošnjak kaže i da se proces sanacije privodi kraju, odnosno da je od početnih 150 ostalo još 10 milijuna kuna duga koji bi trebali biti riješeni do kraja godine, stoji pri tome da se mora “kresati” i u kulturi. Da je to nužno, tvrde i dvojica djelatnika SC-a koji su zbog, kažu, neizdrživog stanja odlučili prvi put javno progovoriti o svim problemima i kako oni nastaju. Ivan Čarapina voditelj je odjela kontrolinga, a Davor Šišmanović voditelj multimedijalnog programa Kulture SC-a.
– Kultura svake godine na raspolaganju ima od 12 do 15 milijuna kuna, od čega su oko tri milijuna namjenska sredstva koja dobiva od Gradskog ureda, Ministarstva kulture, HAVC-a, fondova EU, sponzora… Ostatak, od 10 do 12 milijuna, daje im se iz proračuna SC-a, a imaju tek dva do tri milijuna kuna prihoda. To znači da se svake godine napravi gotovo 10 milijuna kuna duga Studentskom centru. U 10 godina, koliko odjel vodi Nataša Rajković, napravljen je, dakle, dug od 100 milijuna kuna. Zašto joj je to dopušteno? – pita se Ivan Čarapina koji proziva i upravu SC-a zbog nedjelovanja.
– Najveća je odgovornost na sanacijskim upravama koje su to dopustile i odobrile takav program. Ni nakon četiri godine sanacije nije napravljen kvalitetan pomak u poslovanju što dokazuje ova situacija. Pritom smatram da postoje i neki politički zaštitnici Nataše Rajković, no i oni moraju shvatiti da ovako više ne ide – ističe Čarapina te iznosi još jedan alarmantan podatak koji pokazuje da je prošlogodišnjim povećanjem cijena smještaja studentima, zbog kojeg su se mnogi digli na noge, zarađeno između 9 i 10 milijuna kuna.
– Mjerom kojom se vjerojatno dovelo u pitanje i studiranje siromašnijim studentima zaradilo se jednako koliko se izgubilo za kulturne programe. Sumnjam da bi se studenti s time složili – kaže Čarapina, a s njime se slaže i Davor Šišmanović koji tvrdi da voditeljica programa Kulture SC-a u svojim godišnjim prijedlozima programa planira milijunske gubitke koji na kraju budu još i veći.
– Pitamo se, a nismo jedini, kako je moguće da sanacijsko vijeće nije taknulo budžet Kulture SC-a do sada. A kada je nova sanacijska uprava konačno odlučila poduzeti nešto, naišla je na podmetanja te na linč kulturnjaka koji očito nemaju sluha za situaciju u kojoj se SC nalazi. Nije ni čudo da je centar toliko u sanaciji – govori Šišmanović, koji je i sam zaposlen u Kulturi SC-a. Kako kaže, mnogi njegovi kolege žele promjenu, ali šute i rade, a ima i dosta onih koji “drže ljestve” Nataši Rajković zbog vlastitog interesa. Šišmanović i Čarapina sada su odlučili progovoriti, a osim za veliki dug, Natašu Rajković optužuju za cijeli niz propusta, pa čak i za “obračunavanje s neistomišljenicima”.
– Nije Kultura jedini uzrok problema, ali nije ni zanemariv. Manipulirajući kultnim statusom SC-a, Rajković svoje privatne interese zaogrće u plašt borbe za slobodu izražavanja i umjetnosti – ističe Šišmanović. Da je upravo to razlog zbog kojeg se do sada nije diralo u kulturu, potvrđuje i Mirko Bošnjak koji kaže da je to “osinje gnijezdo” i uvijek postoji određeni strah od zadiranja u kulturnu scenu.
– Kulturnjaci su poznati po tome da se uvrijede i da su najglasniji kada se na njih gleda kao na trošak. Ali treba reći da su njihovi prihodi od ulaznica mizerni, da ovaj trenutačni model nije samoodrživ i da treba pronaći neki koji jest – ističe Mirko Bošnjak, na što mu oštro odgovara i prva žena Kulture SC-a.
– Pa naravno da kultura nije samoodrživa, tako je svuda u svijetu i uvijek je se sufinancira, ali ona nam je potrebna. Sigurna sam da nas Mirko Bošnjak želi ugasiti iako smatram da on kao privremeni upravitelj ne bi smio imati tolike ovlasti – upozorava Rajković te objašnjava kako se program financira namjenskim sredstvima iz drugih izvora, a Studentski centar financira plaće za ukupno 44 zaposlenih i hladni pogon. Također, dodaje kako je suludo da se Kultura navodi kao najveći financijski problem kada i sve ostale djelatnosti poput prehrane, smještaja, ureda ravnatelja, pravnih i kadrovskih poslova te komercijalnih poslova godinu zaključuju s gubitkom. Novac u SC donosi jedino Student servis koji godišnje zaradi više od 50 milijuna kuna i koji pokriva gubitke drugih odjela, koliko-toliko. Stoga je ukupna bilanca SC-a za prošlu godinu bila oko 219 milijuna kuna prihoda na 217 milijuna kuna rashoda.
– Student servis je i osnovan zbog financiranja kulture, a ne za namirivanje negativnih financijskih razlika drugih odjela – smatra Rajković te ističe kako je njezin odjel iznimno uspješan u radu, a od 2000. pozicionira se i na europskoj sceni.
– Jako smo uspješni u apliciranju za sredstva iz fondova EU iako nas sanacijski upravitelj i u tome pokušava onemogućiti. Imamo čak dokaze da nas je htio prijaviti zbog sumnje u pranje novca. Svoj vlastiti odjel! – govori Rajković, koja odbacuje i optužbe da za kulturni program troši novac studenata iz Student servisa kada je, napominje, riječ o novcu koji Student servisu plaćaju tvrtke za posredovanje, a ne studenti.
– Treba poštovati prioritete financiranja. Mi se po zakonu moramo brinuti o studentskom standardu, odnosno o prehrani, smještaju, zapošljavanju, kulturi i sportu. Logično je da je važnije prvo osigurati hranu i krevet, no djelatnici Kulture ponašaju se kao da su oni najvažniji – govori Mirko Bošnjak. Dodaje i kako bi sufinanciranje Kulture SC-a još imalo smisla kada bi se radio program za studente, no, prema njegovu mišljenju, to uopće nije tako. Tvrdi da je Kultura SC-a nekada bilo kultno mjesto, hram kulture iz kojeg su se širile studentske ideje, a danas nije ni sjena tome jer se tamo priprema program koji rade odabrani ljudi za odabrane ljude i sve ima stigmu “ekskluzivno”, umjesto “studentsko”.
– Umjesto da je program namijenjen studentima, on je rezultat malo „guglanja“ po kvazialternativnim, takozvano urbanim, šatroprovokativnim i sličnim stranicama. Važno im je odmaknuti se od mainstreama, dodati konzultacije s prijateljima te malo osobnih interesa i galame o slobodi izražavanja – kaže Davor Šišmanović, a s njime se slaže Ivan Čarapina koji dodaje kako je program Kulture SC-a žrtva privatnih interesa.
Protivnici načina rada Nataše Rajković ističu i da su dokaz njihovih riječi prazne dvorane i nezanimanje studenata za program.
– Brojke o posjećenosti su katastrofalne. Kada su u tijeku akcije, proda se 47 ulaznica po predstavi, a za sve ostale programe prosjek je devet ulaznica – objašnjava Šišmanović te izražava sumnju da su i te brojke lažirane. No da je sve to laž, tvrdi Nataša Rajković te pokazuje službene statistike u kojima stoji da je njihova dvorana stalno popunjena od 70 do 100 posto, a vrlo se često traži ulaznica više.
– To nije istina! Pa gdje su sve te predstave koje se nagrađuju i rado gledaju, koji su to koncerti na koje se hrli, kada je zadnji put održano doista važno kulturno događanje? No Natašu Rajković to ne priječi da prijetvorno govori da je Kultura SC-a iznimno važna studentima – oštro joj odgovara Davor Šišmanović kojeg podržava i Ivan Čarapina, koji smatra da se publika svela na nekolicinu poznanika, pokojeg zalutalog radoznalca i studentsku populaciju „u tragovima“.
– Ti programi privuku manje gledatelja od broja izvođača i nemaju veze sa studentima. Ne dovodeći u pitanje umjetničke kvalitete programa, usuđujem se pitati kakve veze sa studentima ima dovođenje umjetnice iz Meksika, koja je do svojih ideja došla radeći kao mrtvozornica, a u Zagrebu razotkriva ulogu Francuskog paviljona kao sabirnog logora smrti u Drugom svjetskom ratu – kaže Čarapina te optužuje Natašu Rajković da manipulira brojkama o posjećenosti tako što je maknula stolce iz dvorana pa one prema brojkama izgledaju puno, a zapravo se prodaje mizeran broj ulaznica. Zapravo je, kaže, činjenica da mnogi studenti diplomiraju, a da nikad ne doznaju za Teatar &td, MM dvoranu, kino Forum… Što na sve kažu sami studenti, provjerili smo s njihovim predstavnicima iz Studentskog zbora u Zagrebu.
– Premlad sam da bih se sjećao što je nekada bila Kultura SC-a, ali čuo sam priče i znam da je danas daleko od toga. Prema našim brojkama, tek se od 6 do 7 posto studenata zanima za taj program što je jako loše – govori Sandro Gašpar, predsjednik Studentskog zbora, te ističe da puno više interesa privuku događanja koja oni sami organiziraju u prostoru SC-a, poput brucošijade na koju dođe više od 4000 studenata te festivala i zabavnih programa. Smatra stoga da bi trebalo u rad Kulture SC-a uključiti više studenata. – Kada sam ja predstavnike studenta pitala što žele, rekli su mi koncert Severine, a kad ih pitate koju su zadnju predstavu pogledali, ne znaju. Oni moraju shvatiti da kultura nije tu da ih zabavlja. Mi nismo krivi što ozbiljan kulturni program većinu njih ne zanima – odgovara pak Rajković te dodaje kako brojni studenti jesu uključeni u rad Kulture SC-a jer tamo, naime, svoje prve profesionalne korake rade studenti svih umjetničkih akademija.
Bez dociranja o populizmu
– I dalje ne znam zašto u SC-u ne bi svirali, primjerice, TBF, Shaka Zulu i Crvena jabuka, pa oni su tamo i nastali – ustrajan je ipak Sandro Gašpar, a podržava ga i Šišmanović koji ističe da su prošla vremena kada je vrijedila tvrdnja „ako je to umjetnost, onda nije za sve, ako je to za sve, onda nije umjetnost“. Smatra da stoga programe treba prilagoditi interesu većine studenata bez suvišnog dociranja o populizmu i neukusu. Istom se nada i upravitelj Bošnjak. – Nama nije cilj ugasiti Kulturu, nego je otvoriti svima. Želimo ukinuti elitizam i samovolju, napraviti kulturno-programsko vijeće u koje će biti uključeni i studenti, i predstavnici Sveučilišta i Ministarstva i djelatnici odjela kulture – objašnjava Bošnjak te napominje kako se nada se da će u tome imati pomoć Nataše Rajković iako iskreno kaže da bi on na njezinu mjestu već dao ostavku. Ako ipak ne uspije naći zajednički jezik s njom, kaže da je lako moguće da je on sam razriješi jer za to ima ovlasti.
Ma mislim...! Sve je tu jasno. Jos kada vidim onog Kurspahica da se teatralno bacaka...Kao gradjanin inzistirat cu na objavi svih isplata u "kulturi" u proteklih 10 godina i na ocjeni tema kojima su se bavili ti "uradci". I jedno i drugo govoriti ce samo za sebe.