Čips, slanina, gotova jela, industrijski kruh, kobasice, gazirana pića i drugi oblici uvelike prerađene hrane nose sa sobom povećani rizik od preuranjene smrti. Desetpostotno povećanje unosa visokoprerađene hrane znači 15 posto više opasnosti za preuranjenu smrt kao posljedicu ateroskleroze, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, karcinoma (najčešće debelog crijeva) ili neke druge kronične nezarazne bolesti, pokazuju rezultati istraživanja francuskih znanstvenika objavljeni u stručnom časopisu JAMA Internal Medicine.
Uštedjeli smanjivši unos soli
To je hrana s previše šećera, soli, ugljikohidrata, zasićenih masti, pojačivača okusa i ostalih aditiva. Takva brza i više procesirana hrana najprivlačnija je mlađoj populaciji ili njenu konzumaciju uvjetuje socio-ekonomska situacija. Uz takvu hranu ide najčešće i premalo kretanja i pušenje, odnosno nezdrave životne navike, što pojačava rizik.
– Industrijska hrana pruža brzi izvor energije, hiperukusna je i atraktivna, ima dugi rok trajanja i može se konzumirati bilo gdje i bilo kada. Znači, brojni su razlozi zbog kojih će mnogi posegnuti za njom ne misleći na štetu koju nosi – navodi dr. Dario Lasić, voditelj Laboratorija za kemijske analize hrane Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.
S druge strane, ta je hrana siromašna vlaknima i vitaminima koji su termolabilni pa se unište u procesu termičke prerade.
Prema sustavu klasifikacije hrane NOVA, hrana se klasificira u četiri skupine ovisno o stupnju prerade: niska ili nikakva prerada, korištenje dodataka u pripremi, prerađena te ekstremno prerađena hrana. Dakako, potonja je skupina najopasnija.
Tendencija EU je natjerati prehrambenu industriju da reformulira šećer, sol, transmasti i ostale štetne sastojke u svojim proizvodima. Kod novih je proizvoda to proizvođačima i prihvatljivo, dok je sa starijim proizvodima na koje su potrošači navikli to teže izvedivo. EK traži od članica da akcijskim planovima utječu na industriju u svojim zemljama. Najdalje se otišlo sa smanjenjem udjela soli, 23 države su je reducirale.
U Hrvatskoj tako udio soli u pečenom kruhu ne smije biti veći od 1,4%, no to se ne odnosi i na peciva, kao ni na kruh proizveden u drugoj državi. Velika Britanija je nakon takve redukcije zabilježila znatan pad troškova liječenja kardiovaskularnih bolesti. U 20 zemalja EU reformuliran je i udio transmasti i ukupnih masti te dodanog šećera. Trans masti, koje se stvaraju u prerađenoj hrani i pogoduju lošem kolesterolu i srčanim bolestima, od lani su u SAD-u zabranjene; do 2020. je dopušteno distribuirati već proizvedene proizvode, ali moraju deklarirati transmasti u nutritivnoj tablici. Europska agencija za hranu EFSA priprema sličnu regulativu, što traje već nekoliko godina i zbog utjecaja industrijskog lobija.
Zanimljivo je da nisu isključivo industrijske prerađevine štetne, a sve “domaće” blagotvorno za ljudsko zdravlje. Puno je zabluda i neznanja.
– Ne mora sve što sami pripremamo biti nužno i kvalitetno, npr. ako priprema nije adekvatna. Mnogi griješe roštiljajući meso nad otvorenim plamenom. Masnoća iz mesa koja pada na otvoreni plamen stvara policikličke aromate koji se lijepe na meso, a toksični su. Roštiljati valja samo na toplini, nad žarom, i na roštilju sa žljebićima koji odvode masnoću iz mesa – objašnjava dr. Lasić.
Toksične čestice na špeku
Iz Unije su ustanovili i da neke zemlje, među koje spada i Hrvatska, tradicijski previše dime određene mesne proizvode poput kobasica, slanine i sl. Taj dim stvara velike koncentracije opasnih policikličkih čestica na proizvodu (zato je dobro odstraniti gornji sloj prije konzumacije!), pa su nam iz EU dopustili da još neko vrijeme smijemo proizvoditi takve proizvode samo za vlastito tržište. Industrijski pak dimljeni proizvodi nisu opasni u tom smislu jer imaju posebne komore zbog kojih toksične čestice ne završe na špeku ili ih aromatiziraju tzv. “opranim dimom”.
Pogledajte i video Supernamirnice koje biste trebali imati u svom domu
Pa što onda inspekcije čekaju?