Prva žena hrvatskog performansa i jedna od velikih suvremenih umjetnica, Vlasta Delimar danas otvara prvi dio svog performansa 'Diptih Dolina...' u Galeriji Studentskog centra.
– Prvi dio 'Dolina' izvest će se u formi izložbe i performansa na dan rođenja moje kćeri pa na neki način slavimo njezin rođendan; navršit će trideset godina. Drugi dio diptiha koji se zove 'Magda' bit će u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, održat će se prvog listopada na Dan starijih osoba – objašnjava umjetnica. Intiman je to zapis kroz koji umjetnica povezuje odnos majka – kći s misterijem i 'užasom' majčinstva.
Kako je 'Dolina' posvećena kćeri, tako je 'Magda' posvećena majci umjetnice, što je nastavak istraživanja tema kojima se bavila u performansima 'Majke i kćeri' i 'Pravo na orgazam nakon 60-e'.
– Zašto sam uzela svoju mamu i svoju kćer? Podnaslov projekta je 'Poezija genetskog ponašanja'. Radi se o genetici koju ne možemo odabrati, nasljeđe koje nas prati. Nastavljamo ponašanje, ja se u nekim segmentima ponašam kao što se ponašala moja mama, moja kći se u nekim segmentima ponaša kao što se ponašam ja. Sad ja to proučavam i pratim, što sam sve naslijedila, kamo vodi taj lanac. Pokušavam ispraviti neke greške. Ponekad vidim da radim iste greške. Kad si osvijestiš, vidiš da radiš iste gluposti kao i moji roditelji – rekla je Vlasta Delimar.
Muškarci i kćeri
Smatra kako bi se društvo kao cjelina trebalo osvijestiti u odnosu prema starijima, što danas uočava i na primjeru svoje majke.
– Ti ljudi odu u neku drugu sferu, sferu apatije, postanu nesretni, nezadovoljni, dementni. Zajednica je puno više oštećena, puno više novca troši na te ljude. Osim potrebe da se pojača empatija prema starijima, nužno se i pripremiti za starost, a ljudi to ne čine u dovoljnoj mjeri. Što to znači? Od načina razmišljanja kako ući u starost i kako naći nekakve modele, mehanizme kako bi starost olakšali – smatra umjetnica. Objašnjava i gdje se muškarci uklapaju u odnos majke i kćeri.
– Muškarac može razumjeti odnos majke i kćeri iako je to druga psihologija. Mislim da bi se muškarci trebali tome približiti s obzirom na to da mi živimo u glibu patrijarhalnog društva. Očekujem da, ako baš ne razumiju, da se pokušaju približiti toj tematici. Kao nadogradnja na prijašnje performanse zanimljiva je i konvergencija čistog performansa s elementima teatra.
Stvar osobnog izbora
– Tekst koji prati izložbu odnosi se na dan kada sam rađala, što je bilo dramatično. Tu sam frustraciju prenijela u performans – rekla je umjetnica.
Povjesničarka umjetnosti Josipa Bubaš kao samouka izvođačica kroz pokret i tijelo pomoći će i predočiti emocije autorice. Galerijskim prostorom, rasterećena od konvencija i malograđanštine, dominira fraza “Majčinstvo je dobro, ali nije prvo.”
– Ljudi često kažu: 'Ah dijete mi je na prvom mjestu, smisao života.' Ok, sve to stoji, ali svatko mora razmišljati o sebi. Ja sam osoba koja ima svoj život, dijete ima svoj život, moramo se kat-tad razići. Žene uvijek imaju neki argument za to što su svoju karijeru zapostavile zbog djece, što je onda teže i gluplje je to znaju djeci predbacivati – nastavlja Vlasta Delimar. Kaže da joj posebno smetaju miješanje institucija u obiteljski život i isključivost koju u Hrvatskoj promoviraju religijske strukture.
– Koliko ću imati djece, s kim, hoću li biti bez muškarca ili ću biti trans ili lezbijka, ili ako sam dečko homoseksualac, svatko ima pravo donijeti odluku za sebe. Ja sam ono što želim biti, a ne što će mi reći svećenik s oltara. Razočarana sam kamo društvo ide – zaključuje umjetnica.
je umjetnica... ...a takvo joj je i razmisljanje ...zbog ovakvih "umjetmica" drustvo je u opasnosti ...ako je umjetnost biti gologuza neka bude.....