Gradimo svijet ispod i iznad vas na najbolji mogući način, poslovni je moto Josipa Kordića koji je počeo je kao zidar, a danas je vlasnik brojnih kuća i poslovnih prostora u unutrašnjosti i na obali, izgradio je 97 metara visoki Eurotower u Vukovarskoj ulici u Zagrebu a u njegovu je posjedu i vila na zagrebačkom Cmroku koja se drži jednim od najljepših imanja u Hrvatskoj.
Rođen je 1943. u Velikoj Gorici. Završio je srednju građevinsko-tehničku školu. Još 1966. osnovao je zidarsko-fasadersku radnju. Počeo je sa suprugom kada još nije imao djece, kako kaže, od nule. Gradili su kuće i stanove. Smjeli su zaposliti samo pet ljudi, jer su tada velike projekte radile socijalističke firme, a privatnici su mogli biti samo njihovi kooperanti. Zato se više obrtnika udružilo u zadrugu Intergrad. Prvi veći posao bio im je na Babinom kuku gdje su bili podizvođači za Hidroelektru.
Početkom devedesetih su napokon mogli registrirati svoje poduzeće, Hidrocommerce. Tada su imali 60 zaposlenih. Kako su se razvijali tako su uzimali nove inženjere, tehničare, armirače, zidare, vozače. Danas ima i druge tvrtke koje se bave projektiranjem, komunalnim inženjeringom, industrijskom plastifikacijom.
1999. izgradio je prvi trgovački centar u Hrvatskoj, Mercatone. 2005. je dovršio Eurotower, 50 posto ima u poduzeću Immokor koje gradi nebodere. U tim tvrtkama ukupno je zaposleno 400 ljudi od čega je 40 posto inženjera, kaže da im plaće dolaze na vrijeme, da nitko ne radi neprijavljen te da su im na sva primanja plaćeni porezi.
Kordić je samozatajan. Rijetko istupa u javnosti. U zadnje vrijeme puno eksponiraniji je njegov sin Boris koji radi u očevoj tvrtki. Završio je građevinski fakultet u Münchenu, govori strane jezike, čime mu puno pomaže u pregovorima sa stranim tvrtkama s kojima obično izvodi projekte. Kaže da on nije tražio partnerstvo s njima, oni su pronašli njega jer su čuli iz drugih izvora da radi solidno.
Njegova tvrtka ne troši ništa na marketing. Kaže da mu to ne treba jer su njihovi objekti koje naprave i njihov rad najbolja reklama. Kada mu se ime pojavilo na listi hrvatskih tajkuna, bio je izuzetno ljut. „Ja nisam tajkun, nisam u pretvorbi stekao nijednu kunu, nijedan kvadrat“, rekao je Kordić držeći da je privatizacija u Hrvatskoj proizvela vrlo negativne učinke.
Ti su ljudi kupili poduzeća, izbacili zaposlene na cestu, jer ih nisu bili sposobni voditi, upropastili su ta poduzeća a na kraju su prodali nekretnine ili su dizali kredite na te hipoteke, pojašnjava Kordić naglašavajući da je i on imao ponuda da u tome sudjeluje ali mu to nije palo na pamet. „Nisam htio uzeti bilo što tuđe, sve što imamo stvorili smo vlastitim radom i danas se time ponosim“, zaključuje Kordić.
Njegovo ime posredno se pojavilo u jednoj od najvećih privatizacijskih afera. Kupio je Dubrovačke vrtove sunca od dubrovačkog poduzetnika Pere Vićana za 13,5 milijuna eura, ali se kasnije otkrilo da Vićan iz elaborata u pretvorbi izostavio stotine kvadrata atraktivne nekretnine uz more.
Suočivši se s tim problemom, za koji nije ni znao prilikom kupovine tog zemljišta, Kordić se nagodio s državom i platio 19 milijuna eura za 130 tisuća četvornih metara zemljišta kako bi mogao nastaviti započete radove na preuređenje tog turističkog kompleksa. 2011. Kordić je prodao svoj većinski udjel u Dubrovačkim vrtovima sunca tvrtki Jupiter Adria.
Zbog konstantnog manjka inženjera, odlučio je stipendirati petero studenata završne godine Građevinskog fakulteta, koji će odmah po diplomiranju početi raditi u njegovoj tvrtki.
Kaže da su njegova poduzeća bila spremna za Europsku uniju još prije dosta godina. Posluju dugo godina s europskim poduzećima na ravnopravnoj osnovi, imaju potrebne ISO standarde, certifikate, a konkurenti su i po cijenama.
Njegov sin Boris vlasnik je privatnog zrakoplova Beechcraft King Air 200 čija je vrijednost 4,5 milijuna eura. Kordićevo poslovno carstvo procjenjuje se na 30 milijuna eura.
