Da je Agrokor prezadužen bilo je razvidno i iz objavljenih konsolidiranih financijskih izvještaja za prvih devet mjeseci 2016. godine gdje je prikazan dug od 42 milijarde kuna te 16 milijardi kuna obveza prema dobavljačima. No, alarm se nije upalio jer nijedan vjerovnik u tom trenutku nije prijavio da mu dospjela obveza nije plaćena.
Tada se počelo otvoreno raspravljati o tome hoće li koncern u duboke probleme upasti u svibnju 2018. kada na naplatu dođe takozvani PIK kredit, odnosno kredit za koji je Ivica Todorić založio 90 posto svoje imovine, ali kako su se i dalje uredno servisirale kamate na brojne kredite ili ugovarala refinanciranja nije bilo direktnog povoda za dizanje uzbune.
Dugovi su bili javna tajna
Vrlo jak povod stigao je pak već početkom 2017., točnije 11. siječnja, kada je jedna od tri velike agencije za ocjenu kreditnog rejtinga Moody’s snizila prvo izglede za rejting, a potom u dva navrata do 28. ožujka i sam kreditni rejting Agrokora. Kriza se u tom trenutku nije mogla ignorirati, osobito zato što je Moody’s u veljači upozorio da je Agrokoror računovodstvo netransparentno. U siječnju je Agencija navela da su “mišljenja da Agrokor vjerojatno neće zadržati kreditne omjere u skladu s našim prijašnjim zahtjevima za B2 rejting u svjetlu pogoršanja operativne izvedbe do koje je došlo u prvih devet mjeseci 2016.”, objasnio je Moody’s. Mjesec dana kasnije Moody’s dodatno smanjuje izglede za rejting Agrokora iz stabilnih u negativne kazavši da je to zbog „neizvjesnosti koje pritišću Agrokorov kreditni profil koji je ograničen još težim pristupom kreditnim tržištima.
“Agrokor mora stabilizirati svoju operativnu izvedbu i zaduženost u vrijeme kada treba riješiti otplatu svojih PIK zajmova. Neuspjeh u refinanciranju PIK-ova potencijalno bi mogao voditi povećanju dugova grupe ili 8. ožujka 2018. ili 8. lipnja 2018. kada PIK-ovi dospijevaju na naplatu, što bi moglo izazvati promjenu kontrole”, naveo je Moody’s u priopćenju iz veljače. Moody’s je upozoravao i godinu dana ranije na visoke obveze prema dobavljačima, ali to je bila javna tajna u Hrvatskoj pa takvo upozorenje nije naišlo na jači odjek naročito jer agencija nije mijenjala bonitet Agrokora.
Upozorenja iz bonitetne kuće pojačala su se nakon što je Agrokor otkazao sindicirano financiranje koje je ugovarao na početku siječnja, mjeseca u kojem se polako i u javnosti pokazivala dubina krize u Agrokoru. Likvidnost za blagdanski period četiri su tvrtke iz sastava Agrokora: Jamnica, Zvijezda, Ledo i PIK Vrbovec osigurale su kroz 48,3 milijuna eura kredita kreditne linije od Hrvatske banke za obnovu i razvitak radi pripreme izvoza, ali je netom nakon toga Agrokor odustao od sindiciranog zajma u koji su bile uključene BNP Paribas, Credit Suisse, Goldman Sachs i JP Morgan. Javnost je o tome obaviještena s tjedan dana zakašnjenja, i to nakon što su i mediji izvještavali da su Agrokorove obveznice na tržištu počele gubiti na vrijednosti. Agrokor i dalje poručuje kako je kompanija stabilna i da “po svojoj snazi može odgovoriti svim financijskim obvezama koje se nalaze pred njom“. U priopćenju se ističe kako je Agrokor odgovorna kompanija koja uredno servisira svoje obveze te su tako i obveze koje dospijevaju, uspješno refinancirali u posljednjem kvartalu prošle godine i s te osnove u ovom trenutku nemaju potrebu za dodatnim refinanciranjem.
– Iako je postojao interes postojećih i novih kreditora u dostatnom iznosu, radi boljih strateških opcija koje razmatramo odlučili smo ne zaključiti spomenutu transakciju - poručili su tada iz Agrokora. Tada je bilo jasno da koncern ima problema s realizacijom financijski podnošljivog refinanciranja, a kako se približavao dan kada je na naplatu dolazio PIK zajam investitore je zanimalo na koji će se način taj zajam težak 485 milijuna eura otplatiti s obzirom na to da je o tome ovisila većina imovine Ivice Todorića. Moody’s je presudio krajem ožujka kada se odlučio na rušenje rejtinga s prijašnjih B3 na Caa1, a vjerojatnost bankrota ocijenio je s Caa1-PD.
- Naše je stajalište da kompanija više nije u stanju održavati visoku razinu obveza prema dobavljačima, što može ograničiti njezinu likvidnost. Kompanija ima ograničena sredstva za dodatne izvore likvidnosti zbog svog ograničenog pristupa kreditnim tržištima i oslanjanja na ograničeni broj banaka - navela je tada bonitetna kuća i pokrenula lavinu medijskih reakcija. Bilo je tada svima jasno da Agrokoru prijeti urušavanje koje se više ne može zaustaviti kozmetičkim potezima i pojedinačnim refinanciranjima već sveobuhvatnim procesom. Dojam je pojačao potez Standard&Poor’sa koji je 5. travnja srušio rejting koncerna na razinu koja sugerira izgledan bankrot. Obrazloženje je bilo da će Agrokor vjerojatno morati proći kreditno restrukturiranje pod nepovoljnim uvjetima što bi se, po kriterijima S&P-a, izjednačilo sa stečajem.
Negativni izgledi, pak, odražavaju stajalište da bi kreditni rejting koncerna Agrokor mogao biti snižen i na ‘SD’, drugim riječima, na selektivni stečaj.
Todorić je odlagao odluke
U tom trenutku u Hrvatskom saboru se raspravljalo o donošenju Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, a javnost još nije percipirala što se zapravo dogodilo s kompanijom koja je do tada bila stup nacionalne ekonomije. Zbog snage koncerna i utjecaja njegova vlasnika na gospodarstvo javnost je očekivala da će pronaći načina da izvuče koncern iz problema. Jedna od opcija je bila i spas kroz inicijalnu ponudu dionica, odnosno prodaju dijela kompanije kroz dokapitalizaciju sustava.
Takav je potez u niz navrata najavljivao i Todorić, a posljednja javno dostupna konstrukcija modela je bila ona o IPO-u dionica kompanija iz prehrambenog sektora koje posluju u sustavu Agrokor. U poslovnim i financijskim krugovima moglo se čuti da su za savjetnike u tom projektu angažirao Rothschild banku te kako su oni snimili stanje u sustavu te predložili vlasniku održivi model javnog prikupljanja kapitala. Međutim, odluka se nije donosila, a špekulacije su govorile da je vrijeme prvo potrošio sam Ivica Todorić odlaganjem odluke, a potom i da su investicijski krugovi odbacili tu ideju zbog loše financijske slike kompanije. Međutim nakon ulaska izvanredne uprave u Agrokor otkriven je dokument iz kojeg je vidljivo da je od IPO-a odustao sam Ivica Todorić i to u prosincu 2016. godine kada je potpisao Sporazum o raskidu Sporazuma o snošenju mogućih negativnih efekata u projektu IPO Agrokor. Vlasnik tim dokumentom potvrđuje da se inicijalna javna ponuda dionica neće dogoditi nikad, a odustajanje od IPO-a omogućilo mu je da milijarde kuna do tada neprikazanih troškova IPO-a uknjiži kao troškove kompanije, a ne svoj trošak. U tom se dokumentu kroz četiri članka razrađuje suglasnost obje strane o raskidu Sporazuma o snošenju mogućih negativnih efekata u projektu IPO Agrokora.
Sporazumom o raskidu strane „suglasno utvrđuju, a na temelju analize svih dostupnih podataka i činjenica, da do realizacije projekta čiji je rok realizacije bio 30. prosinca 2018., nije i neće doći“ , zbog čega se Sporazum raskida. „ S obzirom na činjenicu da IPO nije realiziran te da se Sporazum raskida, Ivica Todorić se oslobađa obveze naknade nastalih troškova i obveza, slijedom čega će nadležne stručne službe Agrokora u poslovnim knjigama provesti posljedice proizašle iz raskida Sporazuma“.
Rezultat toga je bilo, kako je pokazala revizija financijskih izvještaja, naknadno knjiženje troškova u visini 2,3 milijarde kuna. Iz toga je dokumenta razvidno da Todorić nije namjeravao prepustiti dio vlasništva nad tvrtkom, ali i da su mu namjere i dalje bile spasiti tvrtku isključivo kroz pribavljanje novca u obliku kredita, a ne kroz pronalazak strateškog partnera ili svježeg kapitala. Ipak javnost je imala povjerenja u Todorića, unatoč rušenju rejtinga, gubitku vrijednosti obveznica i ostalim pokazateljima krize do intervjua ruskog veleposlanika Anvara Azimova koji je početkom veljače, u svečanoj odori ruskih diplomata (oblače je na dan diplomacije), javno poručio kako Rusija očekuje da će Agrokor ispuniti sve svoje obveze prema ruskim bankama te da se ne razmatra odobravanje novog kredita kompaniji.
– Ako to Agrokor zatraži, tada će to biti razmotreno u kontekstu financijskih poteškoća u kojima se nalazi – poručio je Azimov.
Budući da ruske državne banke Sberbank i VTB drže oko 1,4 milijarde eura Agrokorovih dugova, a poruka je došla od predstavnika ruske države u Hrvatskoj, postalo je jasno da se Agrokorova kriza prelila izvan privatnih zidova vlasnika sustava.
Kako se nije znao dug? Dug prema dobavljačima znao se uvijek, jer su dobavljači imali obavezu prijave dugovanja, kao što imaju i sada... Stvar je u tome da je Agrokor plaćao mjenicama za koje su onda banke isplaćivale dio, tako da se dug nije prikazivao, ali je realno drastično rastao... Državu je jedino zanimalo da se kompletan porez uredno plaća, banke je interesiralo da se plaća kamata, nikoga nije zanimalo kako Agrokor dolazi do novca. I onda odjednom, kada je Sberbanka stopirala prodaju Jamnice, nema više novaca i sve stane. U tom trenu onda svi vjerovnici odjednom nahrupe izvući što se da, onaj tko je prvi taj se uspijeva naplatiti (Orbico), ostali puše. Žestoki domino efekt, dolazi pjevač, no on nema političku snagu, tako da uleće vlada i sprječava raspad sustava... Standardan scenarij - svi su sve znali i očekivali, no kada se dogodi, svi su nespremni. Ništa novo za Hrvatsku, pa takva nam je država, sva poduzeća u državnom vlasništvu itd. Todorić je samo prekopirao državni model, no ipak to u privatnom sektoru ne može baš tako, jer postoji konkurencija, pa ne može dizati cijene kao država poreze. Država to vidi na drugi način, zato ii postoji masovno iseljavanje struke i mladih, tako da je raspad sustava na državnoj razini samo pitanje vremena. Sva sreća da smo u EU i da postoji već jedan takav scenarij (Grčka), pa će EU isto primijeniti i na nama...