Pandemija je događaj bez presedana koji je svima preko noći promijenio način poslovanja i kreirao jedno novo okruženje za financijska tržišta. U tom smislu, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) vrlo je brzo poduzela niz mjera. Naši su se subjekti nadzora našli na nepoznatu terenu i trebalo im je u kratkom roku pomoći kako bi se zaštitili interesi korisnika financijskih usluga i očuvala financijska stabilnost, kaže nam na početku razgovora Ante Žigman, predsjednik Upravnog vijeća Hanfe.
Glavni je instrumentarij, ističe, bio onaj Hrvatske narodne banke (HNB), kroz otkup obveznica, što je omogućilo svim financijskim institucijama da se jave na te aukcije i tako dobiju priliku da dođu do potrebne likvidnosti za isplatu obveza prema klijentima.
– U tom je dijelu postojala koordinirana komunikacija s HNB-om, a Hanfa je povrh toga organizirala i Fond za stabilnost u koji su i mirovinski fondovi uložili oko 500 milijuna kuna kao dodatni „buffer“, pomoć za situaciju da investicijskim fondovima i osiguravajućim društvima zatreba dodatna likvidnost. Mjere su poduzete za ožujak i travanj, a danas srećom to nije potrebno, ali je Fond za svaki slučaj tu. Održana je jedna aukcija na kojoj je prodano 300 milijuna kuna i ostalo je još oko 200. Naravno, državne obveznice uvijek se mogu prodati na sekundarnom tržištu i fond može doći do dodatne gotovine ako HNB ocijeni da je potrebno. U ovoj je situaciji važna politika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koja je usmjerena na to da financijske institucije vode računa o tome da uvijek imaju dovoljno likvidnosnih rezervi, da kupuju državne obveznice i ne ulažu novac u nelikvidnu imovinu. I prije smo im prilikom pregleda poslovanja naglašavali da vode računa o tome da se može dogoditi situacija da će trebati likvidnosnu imovinu. I evo, sad se to dogodilo. A bilo je i podsmijeha zbog toga, jer „sve ide divno“... A ovo je tek zdravstvena kriza, no može postati i ozbiljna financijska kriza. Ona možda tek dolazi. Činimo sve da se to ne dogodi – kaže Žigman.
Mnogi su financijski sektori koje Hanfa nadzire pogođeni, no najviše je problema u leasingu, s povremenim prijevoznicima koji više ne mogu podmirivati obveze. Supervizor je tada dao preporuke leasing društvima za moratorije, no u početku su odgađali samo plaćanje glavnice, a i sad se prijevoznici žale da im država nije pomogla i da će masovno propasti...
– Hanfa se od samog početka uključila u proces. Dali smo preporuke leasing društvima puno prije nego što je Glas poduzetnika zatražio dodatnu intervenciju. Nakon što su se udruge javile, primili smo ih i razgovarali, saslušali probleme na koje su naišli u primjeni naših preporuka i izdali snažnije preporuke prema leasing društvima, zatražili od njih da vode računa o tome da pojedini korisnici leasinga uopće nemaju nikakve prihode. U našem slučaju su to povremeni prijevoznici koji su se našli u situaciji da su obnovili flote, a u leasing ratama su kamate bile puno veće od glavnice. Zato im odgoda glavnice nije bila dovoljna pomoć i dali smo preporuke da i to uzmu u obzir te odgode i plaćanje kamate. Hanfa je tu napravila maksimum, vrlo slično onome što je napravljeno i za banke, ali mi smo otišli i korak dalje s konkretnom preporukom vezanom za neplaćanje kamata i produljenje moratorija na rok dulji od tri mjeseca, što se pokazalo dobro. Jer taj je rok istekao i sada treba ugovarati nove moratorije samo za dio leasing ugovora. Korisnike muči i prisilna naplata. Preporučili smo da se ona za društva koja su do kraja 2019. bila uredna ne primjenjuje. Nije to samo pitanje aktiviranja zadužnica, nego i slanja opomena, pozivanja da se nešto plati... – objašnjava Žigman.
Leasing društva u najvećoj su se mjeri, ističe, držala preporuka, a Hanfa je tražila da ih o tome izvješćuju na tjednoj osnovi.
– Trenutačno je za 28 tisuća ugovora sklopljen moratorij u visini 6,5 milijardi kuna i u tom su kontekstu leasing društva u najvećem dijelu postupila prema našim preporukama. Uvijek postoje pojedini slučajevi kad stranke nisu zadovoljne i traže veći prostor za sebe – kaže naš sugovornik.
Samo deset pritužbi
Pritužbe su primali i nakon potresa u Zagrebu, ali bilo ih je samo deset.
– Pojedina društva bila su vrlo široke ruke pa su plaćala sve štete od potresa bez obzira na to što je u ugovoru postojao element koji bi možda onemogućavao isplatu štetnog događaja, ali to je poslovna odluka svakog društva. Međutim, pojedina su društva doslovno provodila uvjete osiguranja i tu je bilo problema jer ti uvjeti nisu uvijek bili jasni osiguranicima, netko ih možda nije pročitao ili su bili nejasni korisniku u trenutku ugovaranja osiguranja. Pojam franšize vjerojatno nije bio mnogima jasan. Druge situacije vezane su za vrijeme potrebno za utvrđivanje štete; društva su prekoračila rokove i upozoravali smo ih da se moraju držati rokova u kojima moraju utvrditi nespornu štetu. Po svim prijavama pokrenuli smo postupke, a u nekoliko slučajeva čak smo i sami odlučili pokrenuti detaljnu istragu i nismo uputili stranke na sud. Pokušat ćemo sami to riješiti nadzorom, sukladno zakonu. Važno nam je da osiguravatelji ubuduće striktno provode smjernice vezane za odnose s korisnicima, a mi ćemo inzistirati na tome da se to dosljedno provodi i da korisnici budu maksimalno zaštićeni – uvjerava Žigman.
Kaže da su rješenja koja je Hanfa izdala vezano za neisplatu dobiti osiguravajuća društva u potpunosti provela, stoga nema potrebe za intervencijom. I kod svih drugih je tako. Kad je posrijedi često spominjana mogućnost državne intervencije u II. mirovinski stup i prebacivanje štednje u I. stup kao nadzor, smatraju da bi ta opcija bila velik korak unatrag.
– Mirovinska reforma pokrenuta je prije gotovo 20 godina i potrebno je vrijeme da fondovi pokažu svoj puni učinak. Sad smo došli do razine da mogu kvalitetno pomoći gospodarstvu, razvoju, tržištu kapitala; danas više nego ikad mogu pomoći u obnovi ekonomije i eventualnoj budućoj privatizaciji. Prebacivanje tog novca u prvi stup ne bi donijelo neke pozitivne učinke jer je ta imovina ponajprije privatna imovina svih nas koji smo članovi fondova i kao takva bi ostala kao dug države prema svima nama. S druge strane, novac koji dolazi u drugi stup ne jamči da će se smanjiti deficit, već bi mogao završiti u povećanim rashodima, što je već i sad prisutno jer dio završava u državnim obveznicama. Oko 70 posto imovine mirovinskih fondova je u hrvatskim državnim obveznicama i one predstavljaju najsigurniji oblik imovine u svakom fondu. U budućnosti će veći naglasak biti na zelenim obveznicama, zelenom investiranju, i mi ćemo predlagati da se mirovinskim fondovima u zakone ugrade elementi koji bi povećali atraktivnost ulaganja u zelene investicije. To je danas strategija kod svih velikih zapadnih fondova. Najveći japanski mirovinski fond maksimalno investira u zelene investicije, a i ECB je odlučio podržati zelene investicije. Time se poduzeća potiču da imaju manju emisiju CO2, i potiče se domaća proizvodnja jer je kod nje moguća manja emisija CO2. Općenito govoreći, buduće, a i sadašnje koristi puno su veće od koristi jednokratnog gašenja i vraćanja novca u prvi stup. Pa 20 godina se nešto gradilo, i sad da se u jednom danu dokine ta akumulacija i potencijal građen dva desetljeća?! – odrješit je Žigman.
Na pitanje koliko regulator uopće može slobodno intervenirati u krizi, a koliko je ovisan o politici, ističe da je prema Zakonu o Hanfi njihov rad potpuno neovisan o bilo kakvom političkom utjecaju.
Je li regulatoru svejedno tko je na vlasti, kako ocjenjuje rezultate izbora u tom kontekstu?
– Kao volju birača. A u ovom je slučaju volja birača kreirala nekoliko pozitivnih elemenata: jedan je ponajprije kontinuitet vlasti, drugi je stabilnost vlasti, treći je reformski kapacitet vlasti i moguća brzina provedbe reformi jer nema potrebe za uhodavanjem Vlade koja će se formirati – tumači predsjednik Upravnog vijeća Hanfe Ante Žigman.
U pandemiji se, napominje, najotpornijim pokazao tehnološki sektor. Sposoban je brzo se prilagoditi, raditi na distanci i kreirati proizvode za kojima raste potražnja pa treba poticati i omogućiti više investicija u takve kompanije i takve poduzetničke pothvate. To vrijedi i za proizvodne kompanije kojima je trebalo neko vrijeme da se prilagode epidemiološkim zahtjevima i nesmetano nastave s radom. Otporna je i poljoprivreda, prerađivačka industrija, kemijska... tu je potražnja i porasla.
– Sektori kojima je važna socijalna prisutnost, ponajprije turizam, manje su otporni. Oni koji su ovisni o avioprijevozu isto, cijeli dio obale koji ne ovisi o avioprijevozu imat će pristojne rezultate ovo ljeto, barem će biti na pozitivnoj nuli, a oni koji su ovisni imaju problem jer ih turisti neće tako lako doseći. Turizam u koji se puno ulagalo i ulaže sigurno je jedan od najosjetljivijih sektora na bilo kakav oblik krize – konstatira šef Hanfe.
Oporavak Europske unije mogao bi staviti jači naglasak na zelenom oporavku. Prvo se na razini EU priprema Green Deal, zelena regulativa, na snagu će stupiti do kraja ove godine i u provedbi je od 2021. godine. Nakon toga slijedi niz regulatornih promjena koje će morati implementirati financijska industrija.
Država daje okvir za ulaganja
– Zatim ćemo mi to kreirati pravilnicima i stvarati regulativu koju će financijski sektor biti u obvezi provoditi. I predsjednica Europske središnje banke (ECB) izdala je priopćenje da će i oni podržati zelene investicije. A kada govorimo o EU i investicijama države, one ne mogu zamijeniti investicije koje provodi privatni sektor. Država i institucije EU ići će u smjeru stvaranja infrastrukture i kvalitetnog okvira za daljnji rast i razvoj privatnog sektora. Primjerice u izgradnju tehnoloških kapaciteta, te će poticati da se ta infrastruktura stavi na raspolaganje privatnom sektoru koji će biti efikasniji u provođenju svog biznisa. Država treba dati infrastrukturu i okvir. Izgradnju te infrastrukture provest će privatni sektor – kaže Žigman.
Pitamo ga zašto kasni regulativa ulaganja u virtualne i lokalne valute?
– Regulativa je u tom dijelu u završnoj fazi i pripremi. Trenutačno je na temelju preporuka Europske agencije za vrijednosne papire i tržište kapitala (ESMA) napravljeno javno savjetovanje jedinstvene regulative o kriptoimovini. Nadzor kriptoimovine na snazi je u dijelu sprečavanja pranja novca. Izdali smo i niz upozorenja jer riječ je o obliku imovine koji može proizvesti velike rizike za one koji u njega ulažu. I na novom portalu dajemo dodatnu pozornost tom elementu – napominje Žigman. Financijska je edukacija, kaže, vrlo kompatibilna s poslovima koje rade, a slično je i kod drugih regulatora.
– Mi kao regulator zbog svog smo položaja u potpunosti upoznati s time što korisnicima financijskih usluga treba da bi bolje i kvalitetnije koristili financijske usluge – dodaje. S obzirom na to da je dio staža proveo u financijskoj industriji pa prešao među supervizore, zanima nas kako je to nadzirati donedavne partnere u poslu, bivše poslodavce, kolege.., i jesu li mehanizmi koji sprečavaju sukob interesa dovoljno razvijeni?
– Moram reći da to nije točno. Ja sam 2011. prešao u HNB i ondje bio sedam godina prije nego što sam došao u Hanfu. U razdoblju između Ministarstva financija i HNB-a, tri godine bio sam u bankarskom sektoru koji nadzire HNB. A tu financijsku instituciju Hanfa ne nadzire jer ne pruža financijske usluge koje spadaju pod nadzor Hanfe. S tim dijelom nemam nikakve veze, a vrijeme „hlađenja“ je prošlo pa ne postoji problem sukoba interesa. Što se tiče zaštitnog mehanizma, on postoji kroz sustav kolektivnog odlučivanja u Hanfi. Nitko od članova ne može sam donositi odluke, korekcija u tom kontekstu postoji, a jedini je element da ne smijemo biti politički angažirani – odgovara Žigman. Nije li problem plitko tržište i povezanost ljudi u financijskom sektoru, pitamo.
– Tih problema nema, ljudi koji profesionalno rade svoj posao nemaju mogućnosti provesti išta što bi kreiralo sukob interesa. Postoje mehanizmi kontrole na više instanci, od onih koji provode nadzor do same uprave. Previše je instanci da se provuče problem sukoba interesa, nema mogućnosti za personalne odluke – uvjerava Žigman.
Žigman je blisko surađivao i s Martinom Dalić, bili su zajedno i u upravi Partner banke, a njegova je supruga Nataša Mikuš Žigman bila njezina državna tajnica. Na pitanje koliko je to otežavalo posao Hanfe u jeku prinudne uprave u Agrokoru, Žigman odgovara:
– Svatko od nas ima dugogodišnju profesionalnu karijeru na različitim područjima. Moja se supruga bavi fondovima EU i europskim poslovima i profesionalno obavlja svoje dužnosti u državnoj administraciji, od pripravnika do državne tajnice. Kad je posrijedi Martina Dalić, u tom kontekstu ne može se govoriti da je posao bio otežan zbog našeg poznanstva i prijašnjeg zajedničkog rada. Prije Hanfe sedam godina proveo sam u HNB-u, stoga je prošao period „hlađenja“ koji obično traje godinu dana. Upravno vijeće djeluje kolektivno i nema osnove da bi nešto takvo otežavalo rad Hanfe. Martinu Dalić, poznaje, kaže, više od 20 godina i imaju cijelo vrijeme dobre i prijateljske odnose.
– Kao i prije 20 godina kad smo prvi put poslovno surađivali, vodili smo se istim željama i ciljevima – razvijati zemlju i ekonomiju u najboljem smjeru – zaključuje Žigman.
