Godišnje savjetovanje ekonomista u Opatiji uvijek se u Vladi i politici očekivalo s dozom strepnje i napetosti. Zato što se u Opatiji, tradicionalno, ocjenjivalo poteze vlasti u ekonomiji i davalo upute za dalje. Ondje su uvijek dolazili premijeri, predsjednici i ključni ministri i predstavljali planove struci i javnosti. Tradicija 21-godišnjeg savjetovanja već je bila poljuljana prošle godine kad su ključni Vladini ljudi izbjegli doći na skup, dok su ove godine ignorirali ekonomsku znanost do kraja.
Posljedično, ni većina medija nije dala veći značaj porukama ekonomske struke, i to u vrijeme kad su nam one najpotrebnije. Mogući alibi za vlast počiva u tome da je ona, istodobno, donosila rebalans za aktualnu i novi proračun za 2014. godinu, no da je riječ ipak o slabom alibiju potvrđuje činjenica da se ni ta ključna tema nije uspjela nametnuti značajno, nego jedva protokolarno.
Da je gospodarsko stanje nacije u zadnjem planu vlasti, potvrdio je i sam premijer Zoran Milanović koji se na sjednici Vlade posvećenoj proračunu najžešće angažirao u objašnjavanju svojih stajališta vezanih uz amandman HDZ-a da hrvatsko pravosuđe nema jurisdikciju na sudske postupke koje su već za teške zločine pokrenule druge zemlje (tema lex Perković, dakle). I njegovi se ministri uglavnom ne bave temama iz svojih sektora, nego radije referendumom koji organizira udruga “U ime obitelji”, pravima istospolnih manjina te pitanjem ćirilice i stanja u Vukovaru.
Naravno, rado se bave i kriminalcima iz oporbe, bivšim članovima HDZ-a, kada je u pitanju Nadan Vidošević, ili HAC-om, u kojem sudionici afere čak i nisu bili članovi HDZ-a. Istodobno, kada tu i tamo netko u javnosti posumnja da je cijela ta ideološko-kriminalistička kakofonija na neki način promišljena, tempirana kako bi politika preživjela kritike da nema rješenja za rušenje standarda puka – odmah se iz vlasti obrušavaju na donosioca “loših” razmišljanja.
I tako su u modi, ustvari, u odnosu na opći rasap egzistencije građana, ipak sekundarne teme, teze i poruke. Nije da se ne trebamo i njima baviti, pa i sada, ali bode oči da se o presudno važnim temama uopće ne raspravlja. Tako, u zapećku, dok se svi zabavljaju referendumom i ćirilicom, teku zadnje pripreme za totalnu rasprodaju tvrtki strateški važnih a Hrvatsku. Potpuno smo nesvjesni da u roku od samo nekoliko mjeseci od sada Vlada prodaje: Croatia osiguranje, Hrvatsku poštansku banku, Croatia Airlines, HŽ Cargo, sve luke, znači zrakoplovne, riječne (Vukovar) i pomorske. I ono najosjetljivije, 1000 km hrvatskih autocesta. Uz to slijedi i prodaja kutinske Petrokemije, nekim partnerima prepustit će čak i ACI marine, a prodaje se i sve što je ostalo u turističkom portfelju države. Cinici bi rekli – Kukuriku koalicija rasprodaje sve ono što nije stigao ili smio prodati HDZ.
Politika je tim igrama ubila žar za nacionalno presudne teme, još gore razbuktala je i isključivost i podjelu nacije na dva suprotstavljena pola. Koliko smo u promašaju ilustrira čak i primjer s estradne politike – Severina više ne nosi bedž s brojem nezaposlenih, nego se izjašnjava kako će glasovati na referendumu. Možda zato što bi trebala investirati u novi bedž. Na onom starom iz 2010. stajao je broj 317.625, a sada bi ga trebala promijeniti u jučerašnji – 349.848.
dok je bila protiv jace bila je dobra..sad joj ništa ne smeta...