SUBOTA 17.3.
Matvejević
kao svjetska sila
Svoje epistole Juri Biliću i Milki Planinc obogatio je Predrag
Matvejević pismom ruskom predsjedniku Putinu. Optužuje ga zbog ubojstva
petnaest novinara, autoritarnosti, politike velike sile, zbog sveopće
pljačke u privatizaciji, siromaštva, tehnološke
zaostalosti, skraćenja ljudskog vijeka, okrutnosti prema Čečeniji,
odricanja suverenosti susjednim zemljama i drugih zala... Podsjeća, u
sličnom je obliku pisao i Gorbačovu, jer je i onda bio kao
što je i sad zabrinut što Rusija nije onakva
kakvom je on želi. A, molim lijepo, on nije bilo tko, te priopćava kako
je član uprave Svjetskog političkog foruma, kako je “na
ti” s najvišim vrijednostima svijeta, pa, dakle, i
s bogatim ruskim kulturnim naslijeđem. Ukratko: intelektualna bit
planeta ili, titularno rečeno – samoproglašeni
doktor moralne savjesti čovječanstva. Što u ovoj komičnoj
planetarnoj narcisoidnosti krije zamjenica “mi”
što je Matvejević upotrebljava? Tko su ti
“mi” uime kojih piše i koji Rusiju
odvraćaju od namjere da bude “velika sila”? Tko
drugi nego oni kojima bi takva Rusija smetala, a čijim
“mi” je Matvejević zamijenio
“mi” iz vremena kad je obijao pragove
jugokomunističkih komiteta, uvijek nastojeći biti u milosti –
velike sile.
NEDJELJA 18.3.
Što
nam se sprema u ZERP-u
Odbivši prijedloge oporbe, HDZ je u Saboru na izmaku
prošle godine odlučio da će se Zaštićeni
ribolovno-ekološki pojas (ZERP) i za zemlje članice EU
aktivirati najkasnije do 1. siječnja 2008. A kako će se aktivirati?
Zdrav razum i patriotski osjećaj kaže da bi Hrvatska na dio mora izvan
svojih teritorijalnih voda, po slovu međunarodnih zakona,
proširila svoju suverenost i određivala uvjete lova i
zaštite. To bi uvelike obogatilo hrvatsku ribarsku privredu
i, prema pravilima koja Hrvatska odredi, ograničilo ili isključilo
ribolov stranaca u tim vodama. Ali kao što su
bivša i sadašnja vlast krčmile nacionalna
bogatstva u drugim područjima (banke, velike državne tvrtke,
nekretnine...), isto nam se sprema sa ZERP-om. To u jednom intervjuu
potvrđuje državni tajnik u MVP-u Hido Biščević: “S
partnerima i susjedima nastojimo naći modalitet optimalne primjene
ZERP-a u Jadranu na načelu nediskriminacije i s temeljnim ciljem
zaštite Jadrana. Nediskriminacija znači da će u hrvatskom
dijelu Jadrana ista prava i zabrane imati hrvatski ribari kao i ribari
zemalja EU.” Da čovjek ne povjeruje! Ali vjerovati se mora:
nema sumnje da će osoba koja je bila na čelu “akcijskog
plana” u kojem je uhićen general Gotovina biti jednako
uspješna u uhićenju ZERP-a!
PONEDJELJAK 19.03.
Sve
ostalo je - Slavonski Brod
Dok pobjednici – HSP, HSS i HSLS – u Slavonskom
Brodu slave, čelnici stranaka i analitičari odčitavaju znakovitost te
pobjede za saborske izbore. Tko je sada dobio vlast u Brodu i tko će je
u Hrvatskoj dobiti u studenome – samo je to važno! Ali, niti
imaju razloga za slavlje pobjednici brodskih izbora niti HDZ i SDP svoj
neuspjeh mogu precrtati velikim očekivanjem na nacionalnoj razini. Jer,
pobjedničku koaliciju čeka sumorno stanje toga grada, a za to stanje
uvelike je kriva državna politika koja se najviše
poistovjećuje s dvije najjače stranke. Možda nijedan drugi kao taj,
šesti po veličini grad u Hrvatskoj, koji ima 65.000
stanovnika, među njima i 15.000 ratnih pridošlica na lijevu
obalu Save, nisu toliko pogodili stečajevi i promašene
privatizacije. U njima je uništeno na desetke poduzeća,
više od 10.000 ljudi ostalo je bez posla, a u velikom
“Đuri Đakoviću” broj je radnika smanjen za dvije
trećine. Stoga su neuspjeh HDZ-a i SDP-a posljedica gnjeva na državu
koja pak ima svoje druge mitske, kultne, sudbinske gradove: Mesićev,
Račanov, Pusićkin i Sanaderov London, Bruxelles i Haag i Bandićev
Zagreb. Slobodnije govoreći,
sve ostalo je u Hrvatskoj – Slavonski Brod!
UTORAK 20.03
Ljevičarski
minaret u Splitu
Vic je iz vremena muslimansko-hrvatskog rata u Bosni i Hercegovini.
Haso će Husi: – Jes’ vidio koliko nam džamija
srušiše Hrvati!? – Neka, neka,
srušit ćemo i mi njihovu u Zagrebu! – spremno
odgovori Huso. Sad su izbile svađe oko moguće gradnje džamije u Splitu.
Isti ljevičari koji se danomice obrušavaju na Crkvu u
Hrvatskoj, pa i na gradnju navodno prevelikog broja katoličkih
bogomolja u Lijepoj našoj, odjednom postaju nepokolebljivi
muslimanski “vjernici”. Te su im svaka sumnja u
motive nakane da se gradi muslimanska bogomolja i svaki prosvjed protiv
te nakane – znak nesnošljivosti, nedjelo
primitivnih bukača, prisiljavanje na pasivnosti većine tolerantnih
građana itd. Kad se pak ugrožavaju prava katolika u BiH, ili
šute ili ih žigošu. A i inače su im
bošnjački političari uvijek nevini. Pa i kad je riječ o
najvećem grijehu – podjeli Bosne, koju će uvijek pripisivati
Tuđmanu, a odšutjet će očite dokaze iz samog sarajevskog
(bošnjačkog) tiska da su se za podjelu BiH najgorljivije i
najoficijelnije zauzimali Haris Silajdžić i Alija Izetbegović. Dakako,
ti su ljevičari odreda ateisti, ali kad treba jurišati na
katolike, i minaret im je ideološki vidikovac, makar bi im
ga Huso iz vica srušio.
SRIJEDA 21.3
Političari
u filmskoj fikciji
Odjekuje u New Yorku prikazan dokumentarac “Korijeni
budućnosti – priča o Anti Đapiću”, u izraelskoj
produkciji i režiji J. Sedlara i R. Assoulinea. Amerika, Židovi, moć,
utjecaj... Ima to razloge za hrvatskog političara, no kakav je razlog
za film sam Đapić? Nije umro, nije ubijen, nije serijski ubojica, nije
serijski izborni pobjednik, nije ratni heroj ili vojskovođa, nema
šesnaestero djece, a karijera mu je daleko od
svršetka da bi se od uspomena pravio filmski spomenik.
Što je, dakle, razlog za priču dok priča još samu
sebe traži ne znajući hoće li se naći? Ovo: kad stvarnost nije
zaslužila ući u film, neka film uđe u stvarnost. Tipično hrvatski.
Dvije trećine državnika s kojima se Mesić susreo po svijetu ne zna na
zemljovidu naći Hrvatsku (neki su je našli tenkom), ali
važno je da postoji “The Story of Mesic”. Sanader
je zacijelo već toliko dosadio europskim državnicima i diplomatima da
ih na mobitelu mora zaskočiti s “broj pokriven”
kako bi dobio vezu, a ta “The Story of Sanader”
jednako je ponižavanje pred njima kao i “The Story of Anto
Djapic” pred Židovima. Zaključno rečeno: hrvatski političari
žive u svojim filmovima u kojima se fikcijom uspješno
ograđuju i štite od hrvatske stvarnosti točno onoliko koliko
je ta stvarnost neuspješna.
ČETVRTAK 22.3.
Otmi
im kruh svagdašnji!
Neka mi samo netko kaže da je Crkva kroz povijest održala hrvatski
narod! Što milom, što silom, narod je održao
Crkvu. I zbog toga bi mu trebala biti zahvalna. Ali ona se i danas
prema vjernicima odnosi kao moć koja upotrebljava Krista kako bi im
strahom od kazne zabranila pitanje – pruža li ona kristovski
primjer? Bez toga primjera ona nije vjera, nego bahatost. Sve
što Crkva danas ima njezino je po vlasničkom pravu, ali
ništa nije njezino po kršćanskom moralu.
Pogazivši upravo taj moral, a koristeći se administrativnim
pravom, Đakovačko-srijemska biskupija otkazala je seljacima u selu
Kuševcu kraj Đakova zakup 280 hektara zemlje i dala je u
zakup nekoj zadruzi samo zato što joj je od te zadruge
zakupninu uzimati lakše i sigurnije nego od jednog po jednog
seljaka. “Kruh naš svagdašnji daj nam
danas” preinačila je u “Otmi im kruh
svagdašnji”! Protiv toga crkvenog
“grijeha struktura” prosvjedovali su seljaci ispred
crkve, no tamo nije bilo kardinala Bozanića da im objasni kako je
njegovo svojedobno žigosanje političkog “grijeha
struktura” bilo slično prenošenje
“zakupa”, to jest opredjeljenje za lijevo-liberalnu
“zadrugu” koja je naslijedila progonitelje
kardinala Stepinca!
PETAK 23.3.
Preobraćenik
pod stare dane
Promovirana knjiga “Moj obračun s KGB-om
(KomunizmomGlobalizmomBezboštvom)” dr. Zdravka
Tomca. Tomac više nije komunist, nego demokrat, nije
agnostik, nego vjernik, nije internacionalist, nego Hrvat... Uzmemo li
ga kao cjelinu, vidimo: jedne njegove vojske zaratile su se protiv
drugih, a kako su u boj uplele i sve sudbonosne vojske suvremenog
svijeta i povijesti, rat je strašan!
Preobraćenik Tomac iz prošlosti je zadržao nesavladivu
potrebu da ostane kriterij, sad kao demokrat, domoljub i vjernik. U
politici je potisnut na marginu, gdje su Bog i domovina najbolja
utjeha. Što se pak domoljubne političke scene tiče, obično
je ovako: bivši ljevičari postaju veliki Hrvati tek kad
izgube političku moć. Jedan vic iz socijalizma kaže: Zagorac na umoru,
na zaprepaštenje okoline, traži da ga upišu u
Partiju. Kad su to učinili, upitaše ga zašto je
to tako silno želio. “Hoću da umre još jedan
njihov, a ne naš!” Tomac čini obratno: pod stare
dane smiruje se na njihaljci vjere, domaje i honorara dok mu se u
štivima pokreću silne vojske od papira što se
biju u jednoj osobnoj drami koja želi biti nacionalna. Puno bolne
nacionalne istine u ovoj knjizi tu osobnu nametljivost baš
ne iskupljuje, ali je čini podnošljivom. Ako je do
preporuke: pročitati!
TJEDNA INVENTURA
