Umjesto da ih postavlja na zid ili pod, Nikica Palaić iz Siska keramičke pločice razbija. I pritom je izbirljiv; razbija samo kvalitetne, dakle skupe pločice, koje za tu svrhu posebno naručuje iz inozemstva. Stanare Trga 22. lipnja, na kojemu taj samouki umjetnik živi, to ništa ne čudi. Znaju da će iz hrpe komadića nastati šarene skulpture koje će krasiti neku ustanovu, poput, primjerice, vrtića Bubamare u njihovoj četvrti.
Većina stiže iz Španjolske
– Riječ je o pločicama prve klase. Naručujem ih uglavnom iz Španjolske, a ponekad čekam i po mjesec dana da stignu. Razbio sam već sigurno jedno 22 kvadrata pločica. Kvadrat može doći i do 400 kuna, što je dosta skupo, ali doista jedino one imaju tu posebnu boju i kvalitetu koje obične pločice nemaju. Nisu sve jednako skupe. Crvena je najskuplja, a bijela najjeftinija – objašnjava Nikica. U razbijanju je, napominje, posebno bitna tehnika.
– Tajna je u udarcu. On ne smije biti prejak, jer će se pločica smrviti, a ne smije biti ni preslab, jer će nastati preveliki komadi. Zapravo, udarac bi uvijek morao biti isti, odmjeren – ističe.
Iako je 2004. godine počeo slikati, Nikica je uskoro našao svoj pravi hobi kojim će popuniti dane u mirovini - kiparstvo. Gotovo svaki dan nekoliko sati provede u jednoj od četiri garaže koje je pretvorio u radionice. A automobil uopće nema.
– Radim te skulpture s posebnim užitkom. To mi je ispušni ventil. Radio sam sve i svašta u životu, ne mogu reći da sam bio najuzornija osoba. Ali sada radim ovo. Ljudi rade svašta da bi se opustili, ja radim skulpture. Uglavnom radim iz glave, nekada pripremim skice. U zadnji trenutak se odlučim nešto promijeniti, tako da nikada ne znam točno kako će nešto izgledati – kaže Palaić. Dodaje da njegove skulpture ne predstavljaju ništa određeno, već ono što ljudi sami vide u njima. Iako su neke ukrašene dijelovima kockica, omiljeni materijal ipak mu je drvo, a preferira javor i orah. Za gajbu piva, kaže, svašta se iz pilane može nabaviti.
Drvo mu je ipak najdraže
– Drvo je najbolje. Izrežeš ga, oblikuješ, šmirglaš, bojiš... Zahtijeva puno vremena, ali je i zahvalan materijal – tvrdi Nikica. No, ne libi se koristiti i grane drveća. Nedavno orezivanje starih sisačkih platana u centru grada za njega je prvenstveno bila prilika za nabavu zanimljivih čovjekolikih grana. Zanimljivo, dosad nije prodao ni jedan svoj rad, već ih je sve darovao prijateljima ili ustanovama. Mogu se tako vidjeti u Centru za socijalnu skrb, Domu zdravlja, vrtićima, ali i po kafićima.
– Uvijek mi je drago vidjeti ih negdje, jer znam da će ih i drugi vidjeti – zaključuje Siščanin, koji je u svome gradu dosad imao osam samostalnih izložbi.
