Bezbroj trnova okićenih mesnatim crvenim biserima, slika je koju ovih dana remeti samo žamor berača oboružanih strpljenjem i rukavicama bez kojih se ne može ni prići sočnim plodovima. Vrijeme je berbe pasje ruže koju mnogi u nas vide tek kao samonikli drač, no gotovo nema kućanstva u kojemu i ovog trenutka nema barem čaja od te “divljakuše” ili Rosa canine, koja je u narodu poznata i kao šipak, šipurak, divlji šipak, plotna družica, divlja ruža, šćipak, šibek, šib, svrbiguzica…
Sve traženiji u kozmetici
Znalci odavno od njezinih plodova rade čajeve, sirupe i pekmeze. No u novije doba sve je traženija i u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji te kozmetici, gdje od nje rade ulja za njegu kože, regeneraciju stanica, ublažavanje bora, akni i ožiljaka, lijekove za probavne tegobe, glavobolju, visoki tlak… do osvježavajućih bezalkoholnih i alkoholnih pića, vina, pa nije čudno što i u Hrvatskoj posljednjih godina niču prvi “organizirani” hektari, koji, ako je vjerovati Antoniji Zeleniki iz Velike u Požeško-slavonskoj županiji, vrijede truda.
Bodljikavi grmovi sitnim cvjetovima sa po pet svijetloružičastih latica u kasno proljeće mame milijune pčela i drugih oprašivača, da bi se koncem kolovoza pa do listopada okrunili slatko-kiselim bobicama koje beračima mogu zadavati i muke ubiru li ih golim rukama. No na OPG-u Zelenika koji se proteže na hektar i pol voćnjaka odavno su svladali tehnike branja i uzgoja – koje počivaju po svim pravilima ekološke proizvodnje. Biljke se od bolesti štite propolisom i suživotom sa samoniklim biljkama, ekološki se prihranjuju, ručno kose, okopavaju... jer Antonija na svom imanju ne želi pesticide. Nažalost, na gospodarstvu se ove godine ne mogu pohvaliti izvanrednim urodom. Sretni su što su nakon lanjske jalove godine ubrali i 600-tinjak kilograma.
– A trebali smo ih ubrati i pet tona – objašnjava Antonija Zelenika, ističući kako bi svaka od tisuću sadnica, koje u ovoj fazi narastu i do tri metra u visinu, trebala dati oko pet kilograma ploda. No nakon lanjske propale berbe, plodovi su ove godine presitni, a brojni grmovi i grane osušeni.
– Prije četiri godine šipak smo uspješno obrali strojem za aroniju, kupinu i malinu. Godinu kasnije berba je pak prebrzo obavljena i došlo je do oštećenja grmova te je plantaža gotovo stopostotno uništena – priča ona, objašnjavajući kako su se zbog nedostatka radne snage nesmotreno požurili, umjesto da su, koliko su mogli, berbu obavili ručno, a ostalo ostavili pticama. Nakon ovogodišnje berbe namjeravaju sve poravnati malčerom i ponovno podići nasad pasje ruže, dok telefoni zvone i narudžbe pristižu sa svih strana. Kupci su navikli na njezine proizvode, pogotovo na masu od plodova šipka koju Antonija po posebnom režimu ukuhava nekoliko dana, dok se kupine, primjerice, samo brzinski skuhaju. Zgotovljeni poluproizvod od šipka, koji domaćice kasnije same dorađuju u pekmeze, jedna je od najtraženijih i najdelikatnijih roba s njezina imanja, pa mnogi ovoga ljeta, nakon što su lani ostali kratkih rukava, naručuju i dvostruke količine.
– Kupci nam se stalno vraćaju. Osim te mase, sušim i čaj od šipka te kuham pekmez. S obzirom na to da se svi trebamo prilagoditi situaciji s koronom, a isto tako i tržištu, ove sam se godine, umjesto za suvenirska pakiranja, odlučila za obiteljska od 900 grama – kaže Antonija, čija se prodaja godinama temelji na prodaji na kućnom pragu te domaćim i inozemnim sajmovima s kojih je donijela brojne nagrade i priznanja. Dok ubrani šipak nakon berbe “čeka” nekoliko dana da omekša i postane još podatniji i slađi za preradu, na imanju upravo beru i vinogradarske breskve koje odmah moraju u pekmez, a ni šljive, aronije, jabuke, bazga, kupine i drijenak, koji je posebno tražen, nisu zapostavljeni.
– Od jabuka spravljam i sok, a u pekmez od aronije umiješam i 30% jabuke jer je tako slađi. Zapravo u svim proizvodima smanjujem dodani šećer jer kupci sve više to traže, a u ekološkoj proizvodnji ni ekološki šećer nije jeftin – kaže Zelenika, koja je u biznis s marmeladama i pekmezima ušla posve slučajno, bezuspješno tražeći posao u 40-ima, a danas ga ne bi mijenjala ni za što na svijetu.
– U voćnjaku ima posla kao i u vinogradu. Nije to nimalo lagan posao, nekada provedem i 20 sati u polju, a uz to sam i tri puta operirala bruh. Kad počne berba, prenesem dnevno i tonu plodova vlastitim rukama – objašnjava ta voćarica. Djeca, dva sina i kćer, nemaju interesa za nastavak poljoprivrednog biznisa. Sinovi su krenuli informatičkim vodama, a kći je još srednjoškolka.
– Lijepa je ovo priča i isplati se, ali samo onome tko želi raditi – kazala je Antonija Zelenika.
Latinski naziv pasje ruže „canina“ potječe još iz antičkih vremena, kada je grčki liječnik Hipokrat rane od ugriza pasa liječio upravo korijenom toga grma. Rasprostranjena je u cijeloj Europi i dijelu Azije s umjerenom klimom. Plod šipka ubraja se među voće, a kao hrana i riznica vitamina C, koji narančasto-crvene bobice sadrže više nego limun, naranča i paprika zajedno, upotrebljava se stoljećima. Dapače, čak se ni preradom šipka u marmeladu, sirupe ili čaj koncentracija i snaga vitamina C gotovo nimalo ne gubi. Najviše vitamina C ima u zrelom šipku koji još nije omekšao i počeo gubiti boju, i uz zeleno usplođe najbogatiji je prirodni izvor tog vitamina. Dragocjena voćka, koja s kultiviranih sadnica daje znatno veće plodove nego što se mogu naći u divljini, ublažava tegobe kod osteoartroze i dijabetesa. Snižava razinu kolesterola i blagotvorno utječe na zglobove, kao prirodni analgetik, a uz to je i snažan saveznik protiv prehlade i gripe, za ublažavanje proljeva, liječenje plućnih bolesti, upale grla te kao prirodni diuretik. Šipak je najučinkovitiji ako ga konzumiramo svježeg, osušenog ili u prahu.
Pomaže za bol u zglobovima
Latice cvijeta pasje ruže skupljaju se u vrijeme cvatnje i dodaju jelima ili ukuhavaju sa šećerom u tzv. slatko od ruža. Od izraslina koje se katkad pojavljuju na granama izazvane ubodom šipkove ose šiškarice priprema se tinktura, a mladi listovi (koji su vrijedan izvor vitamina C), kao i plodovi, služe za pripremu čajeva.
Kod bolova u zglobovima preporučuje se malu žličicu mljevenog šipka umiješati u jogurt ili hladnu vodu i tako piti svaki dan. Grubo mljeveni osušeni šipak najbolje je navečer potopiti u hladnu vodu i ujutro kuhati za ukusan i osvježavajući čaj koji pomaže i protiv nakupljanja pijeska i kamenca u bubrezima i mokraćnim kanalima. Prije sušenja plodovima treba ukloniti peteljke i tvrde krajeve. Najbolje ih je prepoloviti i očistiti od unutrašnjih sjemenki i dlačica te paziti da se ne trljaju oči zbog moguće iritacije i svrbeža. Suše li sa na suncu, valja ih ostaviti na prozračnom osunčanom mjestu 10-ak dana uz povremeno okretanje, dok je u pećnici procedura puno kraća (3-4 sata) suše li se na papiru za pečenje na 40-50 stupnjeva. Sameljite ga i čuvajte u platnenim vrećicama na hladnijem i tamnijem mjestu ili u staklenci do godine dana.
