Prije no što smo sjeli i započeli razgovor, Kolinda Grabar-Kitarović razgovarala je sa 106 različitih ljudi, tako da je mene dopalo neslavno 107. mjesto. Prije mene, tijekom čitavog tjedna, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a prvo je saslušala svih 106 posebno, a zatim ih je u petak poslijepodne sve zajedno okupila i još jednom saslušala kao zajednicu. To je njezin tim, zaposlenici NATO-ove uprave za javnu diplomaciju, a ovotjedni razgovori označavaju završetak restrukturiranja na kojem je Kolinda Grabar-Kitarović radila otkako je prije nešto više od godinu dana preuzela visoku dužnost u NATO-u. Na kraju takvog radnog tjedna, nakon tolikih razgovora, čovjek bi očekivao da će joj još jedan razgovor, ovaj put za novine, biti nepotreban napor, zadnja stvar na pameti.
Ali u petak u 17.58 ona izlazi iz svoga ureda u NATO-u, probija se kroz prometne čepove do centra Bruxellesa i ulazi u predvorje hotela Marriott puna energije, spremna za još jedan - razgovor. Čitav dan nije jela pa sjedamo u restoran Midtown Grill, a gospođa Grabar-Kitarović u razgovoru je usredotočena, pričljiva i otvorena. Nakon ovoga, do kraja dana ima još jedan zadatak (“Moram još spremiti djecu u krevet”) ali lakoća kojom obavlja sve svoje obaveze ostavlja dojam da uživa u svome poslu i da se, općenito, preporodila u odnosu na razdoblje kad je bila hrvatska ministrica i veleposlanica. U ovom intervjuu govori o onome što radi u NATO-u, ali spremno odgovara i na pitanja o Hrvatskoj, o Sanaderu, Milanoviću, HDZ-u i glasinama koje je smještaju na Pantovčak 2015. godine. Ovo je zapravo razgovor s dvije Kolinde Grabar-Kitarović: kad govori o NATO-u, govori u svojstvu pomoćnice glavnog tajnika, ali kad govori o drugim temama govori kao hrvatska državljanka i najobičnija članica HDZ-a.
Prva ste žena u vodstvu NATO-a. Kako je biti žena u tom muškom svijetu?
- Uživam u svom poslu. Volim raditi s vojnim strukturama, osjećam ogromno poštovanje s njihove strane. Jedan od razloga što zaista vjerujem u NATO je taj što sam još kao djevojčica u komunističkoj Jugoslaviji sanjala neku drukčiju, bolju budućnost. I Hrvatska i svi mi koji smo doživjeli rat, i koji smo na neki način dobili međunarodnu pomoć, imamo moralnu obvezu pomoći državama kao što je Afganistan.
Ne mijenjam strane
Neki u Hrvatskoj vas vide kao moguću prvu ženu na još jednoj funkciji: predsjednice Republike. U slučaju da vas HDZ poželi istaknuti kao kandidatkinju, biste li to prihvatili?
- Moram reći da sam jako iznenađena time što sam o toj temi čitala u medijima. U ovom trenutku sam usredotočena na posao koji radim. Bilo kakav politički angažman ne bi bio kompatibilan i jednostavno nije moguć čak kad bih to i željela. A o tome što će biti za dvije godine ne razmišljam. Međutim, moram reći da se moja djeca silno žele vratiti u Hrvatsku i ja ne mogu isključiti mogućnost da ću se jednog dana možda opet aktivirati u političkom životu Hrvatske. Sada mi je jedini plan da odradim ovaj posao u NATO-u na najbolji mogući način. A što će budućnost donijeti, to ne znam. Prošlost me naučila da se stvari mijenjaju u životu, toliko vode proteče ispod mosta, ali treba se koncentrirati na sadašnji trenutak.
Kad kažete da nitko ne zna što će biti za nekoliko godina, s time bih se mogao složiti. Evo zašto: praktički ste i vi, i Sanader, i Milanović ukrstili svoje puteve na Zrinjevcu, bili ste diplomati, i da vam je netko tada rekao da ćete jednog dana vi biti pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, Milanović premijer, a Ivo Sanader bivši premijer na sudu… Što biste na to rekli?
- Ne bih vjerovala. Zapravo Milanović, Sanader i ja sreli smo se još u Visokoj ulici, ne na Zrinjevcu. Sjećam se toga dana kad je Sanader intervjuirao desetak kandidata za posao u međunarodnom pravnom odjelu MVP-a i između ostalih došao je i Zoran Milanović. Ja sam bila Sanaderova savjetnica, on je sjedio u svome uredu, a nas dvoje savjetnika i tajnica dijelili smo jedan vrlo mali ured u predsoblju. Nas troje sjedilo je u tom malom prostoru za dva stola i tko je ujutro došao zadnji taj nije imao stolac za stolom… Ti naši bivši uredi u Visokoj sada su dio državne rezidencije i nedavno sam bila tamo s glavnim tajnikom NATO-a. Nisam imala pojma da ćemo tamo prespavati, ali kad smo ušli i kad sam shvatila da ćemo spavati u kući u kojoj sam počela svoju karijeru u vanjskim poslovima, to mi je bilo tako nevjerojatno!
Od te tri stvari, koja vam je najnevjerojatnija: vi na ovoj poziciji, Milanović na mjestu premijera ili Sanader na optuženičkoj klupi?
- Sanader na optuženičkoj klupi.
Baš nikako niste mislili da bi se to moglo dogoditi?
- Nikako. Apsolutno nikako. Život nosi svakakva iznenađenja, ali da će Ivo Sanader zavšiti na optuženičkoj klupi, to nikada ne bih pomislila. Stavila bih ruku u vatru da se takvo što ne može dogoditi.
Ali sad se tijekom suđenja pokazuje da su neki dijelovi te korupcije bili zapravo vidljivi. Ljudi svjedoče da su nosili torbe… Kako to da nitko nije ništa vidio i spriječio?
- Ne bih htjela komentirati sudske procese, to je stvar pravosuđa. Ali, najiskrenije, nikad nisam primijetila nešto što bi me navelo da posumnjam. Doduše, bila sam zaokupljena svojim poslom, svojim ministarstvom. Ništa mi nije dalo povoda za neku sumnju.
Možda će ovo ostati nikad odgovoreno pitanje, ali vrijedi ga postaviti u svakoj prilici: zašto je Sanader dao ostavku?
- Često si i sama postavljam to pitanje. Bila sam u Hondurasu, na skupu organizacije američkih država, kad me nazvao suprug i rekao da, ako mogu, pogledam HTV jer će prenositi presicu na kojoj će Ivo Sanader dati ostavku. Odgovorila sam mu: ti si lud, kakva ostavka, o čemu pričaš?! Znam da je Sanader bio iznimno ambiciozan. Doduše, već dulje vrijeme prije mog odlaska gotovo i nismo razgovarali, a nakon ljeta 2008. nismo nikako razgovarali. Dakle, nisam imala uvid u njegov osobni i politički život, bila sam u Americi i radila svoj posao. Ali poznavajući ga kao ambicioznu osobu, nisam nikad pomišljala da bi mogao dati ostavku. I tada u Hondurasu zapravo mi je jedna moja kolegica SMS-om javljala što se događa jer u Hondurasu baš nije lako gledati nijedan od hrvatskih kanala. Bila sam uvjerena da je riječ o odlasku radi pripreme za predsjedničke izbore. Da se jednostavno želi maknuti od problema stranke, od problema vlade, odmoriti se, pripremiti za kampanju za predsjednika. Svi događaji koji su se kasnije događali jako su me iznenadili. Ne znam što bih mislila.
Kako to da ste još u HDZ-u?
- Nisam osoba koja bi mijenjala strane. Ponekad mi ljudi govore da sam samodestruktivna, pitaju me zašto inzistiram na članstvu u HDZ-u. Nije uvijek lako, ali u HDZ-u sam zbog uvjerenja i ideala. To je, kad sam prvi put stala uz HDZ, za mene bio način i put za ostvarenje samostalnosti hrvatske države. HDZ vidim kao modernu demokršćansku opciju, a za mene kažu da sam moderna konzervativka.
Pogađa me imidž stranke
Može li HDZ dobiti izbore nakon svega, nakon Sanadera, nakon suđenja u kojemu je i stranka optužena kao pravna osoba?
- Kao prvo, ti postupci nisu gotovi i to ne želim komentirati. Ali HDZ su stotine tisuća ljudi, HDZ su oni članovi koji rade na terenu. Bila sam predsjednica gradskog odbora u Rijeci i susrela sam ljude koji rade dušom i srcem za stranku. To je ono najvrednije. HDZ nisu pojedine ličnosti ili kultovi ličnosti, to je ta masa ljudi koja je svim srcem radila za domovinu. Nemojte me krivo shvatiti, ne mislim da je netko veći domoljub ako je u HDZ nego u SDP-u. Ali nemojmo stavljati znak jednakosti između poštenih ljudi koji vole svoju stranku i državu i onih nekoliko pojedinaca koji su se možda okoristili.
Ali imidž HDZ-a je takav da je to stranka pod kojom se dogodio lopovluk enormnih razmjera.
- Naglašavam opet da sada ne komentiram u funkciji koju obnašam, nego kao najobičnija članica HDZ-a. Imidž je takav, znam, pogađa me to. Želim da se taj postupak završi što je moguće prije i da nastavimo raditi dalje na imidžu stranke kao nečem sasvim drugom. Zloporaba pojedinaca - bude li sud tako presudio - ne definira jednu cijelu organizaciju i pokret kakav je bio HDZ.
>>Josipović: Sve najbolje o Kolindi Grabar-Kitarović
kolinda ako se kandidirate za predsjednika republike imate glas mene i moje obitelji da napokon nakon 12 godina možemo imati predsjednika koji vodo prohrvatsku politiku