Uime naroda, smrtna kazna strijeljanjem izvršit će se u roku od četiri sata. Vaša posljednja molba za pomilovanje je odbijena... Bio je kasni siječanj 1987., nešto prije ponoći, kada je u samicu karlovačkog zatvora banuo predsjednik Okružnog suda u pratnji dvojice stražara i liječnika.
Dva decilitra konjaka
Premda netom probuđen, zatvorenik je kristalno jasno razumio težinu izrečenih riječi. U prvim satima novoga dana vozilom je prebačen na stratište Jamadol. U posljednjim trenucima života dobio je i nenadanu milost, čašu s dva decilitra konjaka koju je iskapio u trenu. Ima još jednu želju: da se novac koji je zaradio u zatvoru preda njegovim maloljetnim kćerima. Pred egzekuciju stavljaju mu povez preko očiju. U dva sata i osam minuta 29. siječnja 1987. godine Dušan Kosić bio je mrtav. Tako je izvršena posljednja smrtna kazna u tadašnjoj Jugoslaviji, pa i u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj je ukinuta tri godine kasnije – 1990. godine – demokratskim promjenama, stvaranjem neovisne države i Ustavom Hrvatske u kojem piše da svako ljudsko biće, prema članku 21., ima pravo na život.
U posljednjih stotinu godina u Hrvatskoj su na smrt osuđene, koliko je poznato iz sudskih spisa, 1922 osobe; Kosić je bio posljednji u nepreglednom nizu. Ipak, u jeku nezamislivih zločina koji upravo potresaju svijet, poput stravičnih pogubljenja s krvavim potpisom Islamske države, gotovo svakodnevnih ubojstava pripadnika crnačke zajednice u SAD-u, bezumnih terorističkih akata diljem Europe ili pak onih u našem dvorištu, poput zvjerskog umorstva Drnišanke Antonije Bilić, kao i brutalne smrti 15-godišnje Tijane Jurić iz Subotice, u cijelom svijetu sve se više vode ozbiljni razgovori o ponovnom uvođenju smrtne kazne tamo gdje je nema.
Bjelorusija je jedina država na Starom kontinentu u kojoj smrtna kazna još uvijek postoji: od 1991. izvršeno je 300 smrtnih kazni, zbog čega im je EU uveo sankcije. I u njihovu susjedstvu, prema ovih dana objavljenoj anketi Fondacije za javno mnijenje, 60 posto Rusa ne bi se protivilo ponovnom uvođenju smrtne kazne, koja se treba primijeniti u kažnjavaju napose seksualnih zločina nad maloljetnicima, što bi pomoglo u prevenciji zločina, ali i uštedjelo proračunska sredstva za dugogodišnje zatvorske kazne. Slično promišljaju i u susjednoj Srbiji gdje je zbog okrutnih ubojstava djece, pedofilije i brutalnih silovanja sve više građana koji se zalažu za ponovno uvođenje smrtne kazne. Prema podacima iz prošlogodišnje ankete, 53 posto ispitanika izjasnilo se za povratak smrtne kazne, što predstavlja rekordnu podršku najtežoj kazni u Srbiji u proteklih sedam godina.
Odvjetnik Emil Havkić, specijalist za medijsko pravo i bivši član Izvršnog odbora HHO-a, ne dvoji hoće li galama koju posljednjih dana proizvodi Viktor Orban potaknuti ozbiljniju raspravu o provođenju smrtne kazne na europskom kontinentu. Uvjeren je da je takvo što nemoguće.
"S obzirom na to da postoje zatvorske kazne u trajanju od 40 godina nema potrebe za smrtnom kaznom. Premda društvo snosi trošak, dugotrajnim zatvaranjem moguće je izolirati počinitelja i pokazati humanost društva koje odbija uzimati si za pravo ljudska bića lišavati života. Smrtna kazna je kroz povijest najviše primjenjivana na političke protivnike, od Francuske buržoaske revolucije nadalje, no ako je njezina svrha eliminacija najtežih kriminalaca ili sociopata, ta je svrha postignuta dugotrajnom kaznom", tvrdi Emil Havkić kojeg pitamo kako utišati sve glasnije zahtjeve za odmazdu "oko za oko, zub za zub", osobito kad je riječ o najnevinijim žrtvama: o djeci.
"To je pravilo koje primjenjuje tzv. Islamska država. Bio bi to civilizacijski korak unazad za Europu, bez obzira na prirodu kaznenog djela i bez obzira na to hoće li pritom netko osjećati zadovoljstvo. Osjećaj izvršene pravde treba zatomiti u korist naše budućnosti", poručuje Havkić, a važeća europska legislativa ide u prilog takvom promišljanju. Danas samo oko 50 zemalja još uvijek dopušta smrtnu kaznu, dok je taj broj prije samo dva desetljeća bio gotovo dvostruko veći.
Posljednji ubojica
Što je to, dakle, učinio Dušan Kosić, posljednji ubojica s ovih prostora na čiji zločin društvo nije moglo ni željelo odgovoriti drukčije nego metkom? Uhićen je u proljeće 1983., nedugo nakon što su u svom karlovačkom domu pronađeni mrtvi supružnici Slavica i Čedomir Matijević te njihove djevojčice – dvogodišnja Dragana i osmomjesečna Snježana. O stravičnom ubojstvu vozača Autotransporta i njegove obitelji pričalo se na ulici, u kafićima, po domovima. Zgražali su se i njegovi kolege, a posebno je ogorčen bio 31-godišnji Dušan Kosić, koji je u domu svog punca grmio da ubojice treba pobiti. A onda, 30. ožujka 1983., policija je zbog ubojstva četvero Matijevića privela upravo njega. Oženjeni otac dviju djevojčica, tek nešto starijih od onih kojima je oduzeo život, bio je dužan na sve strane. Na popisu njegovih vjerovnika našlo se i ime Čedomira Matijevića kojem je otac, nakon podjele obiteljske ostavštine, dao nekoliko tisuća njemačkih maraka. Dobročinstvo prema kolegi koštalo ga je života. No što mu bila kriva nedužna djeca?
Tijekom očevida u kući u ulici Zagrad istražni sudac Đuro Manojlović i petorica policajaca na kuhinjskom stolu pronašla su bočicu za bebu, pola kruha, načetu paštetu, tranzistor namješten na radiopostaju Karlovac i dvije keramičke ptičice na vitrini... oblivene krvlju. Malo dalje na podu potrbuške je, izudaran po glavi, ležao ubojičin kolega i vršnjak Čedomir. Sat na njegovoj ruci, ruska Raketa, zaustavio se u 16 sati i 27 minuta, a između nogu bio mu je krvlju nacrtan naopaki kukasti križ. Put iz kuhinje vodio je u dječju sobu u kojoj su visjele lutke i dudice, a u krevetiću prekrivena jastucima ležala je Snježana, odjevena u ružičaste štramplice i bijelu benkicu, smrskane glave. Njezina sestrica Dragana, odjevena u samterice na tregere i crvenu dolčevitu, počivala je na kauču, tijela do pola prekrivena dekom boje trule višnje.
Umrla je od gušenja rukama, a sat na njezinoj ručici zaustavio se u 13.36. U lokotom zaključanoj alatnici, u podrumskom dijelu kuće, nađeno je tijelo 25-godišnje supruge Slavice sa 13 rana na glavi. U Kosićev alibi, prema kojem je u vrijeme ubojstva bio u kinu i gledao film "Tesna koža" s Lepom Brenom u naslovnoj ulozi, sudac Slobodan Božić nije povjerovao. Ubojica je presudu saslušao mirno, bez ijedne emocije.
>>Bombaš sa Bostonskog maratona osuđen na smrtnu kaznu
>>Svrgnutog egipatskog predsjednika Mohammeda Mursija sud osudio na smrt!
zanimljivo da nitko ne prosvjeduje kad je u pitanju SAD!