Kakvo pravosuđe želimo, tema je na kojoj inzistiramo nakon što smo u Obzoru iznijeli primjedbe i prijedloge sudaca te pravnih stručnjaka iznesene u e-savjetovanju o prijedlogu paketa od šest pravosudnih zakona Ministarstva pravosuđa. Most je proteklog tjedna organizirao panel-raspravu u povodu svojih prijedloga zakona o Državnom sudbenom vijeću i o sudovima, na kojoj su trebali sudjelovati i neki suci, ali odustali su nakon što ih je predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa upoznao sa sadržajem dopisa u kojem se zahvalio na pozivu i osobno odbio sudjelovanje zbog odredbi Zakona o sudovima prema kojima je sucima zabranjeno političko djelovanje.
Sessa je obrazložio da bi sudjelovanje na takvom skupu koji organizira jedna politička stranka glede vlastitih zakonskih inicijativa bilo “djelovanje u zoni stranačkog političkog diskursa, zbog čega moram kao sudac i kao čelnik sudbene vlasti otkloniti mogućnost biti sudionikom ove inicijative”. Sessa smatra da time šalje poruku i drugim sucima da s oprezom i većim senzibilitetom razlikuju političko od čisto stručnog javnog djelovanja. Taj je dopis poslao i na adrese predsjednika sudova u kojima su suci koji su se htjeli odazvati pozivu Mosta. Sessa u dopisu ističe da je riječ o “u suštini korisnoj inicijativi jer svaka rasprava o temi koja se tiče sudstva jest od velike važnosti za sve involvirane u rad sudova”.
Alat protiv ‘prvog suca’ u RH
Inače, Opća sjednica Vrhovnog suda (VS) raspravila je prijedlog Ministarstva te uputila svoje primjedbe i prijedloge, a i predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa odgovorio nam je na pitanja koja su nametnuli sudionici e-savjetovanja. U Ministarstvu pravosuđa doznajemo da bi krajem sljedećeg tjedna, nakon što radna skupina raspravi još neke dvojbe, zakonski prijedlozi mogli biti upućeni Vladi pa bi krajem veljače mogli biti na sjednici Vlade. Plan je da zakoni stupe na snagu u rujnu da bi novi sazivi Državnog sudbenog vijeća i Državnoodvjetničkog vijeća bili izabrani po novim odredbama, s time da bi zbog proračunskih razloga novi sudovi počeli raditi s 1. siječnja 2019.
Opća sjednica VS-a smatra da predsjednik Vrhovnog suda može biti samo sudac tog suda, a ne i sudac nižeg suda ili čak i netko tko nikad nije bio sudac. Žele onemogućiti presudan politički utjecaj. Prema tom prijedlogu, vrhovni suci sami bi se kandidirali s programom rada, a Opća sjednica o njima bi dala obvezujuće mišljenje. Predsjednik države koji bi zaprimio takvo mišljenje mogao bi ga proslijediti Hrvatskom saboru, a ako se ne slaže s tim izborom kandidata, mogao bi tražiti novo mišljenje Opće sjednice koje bi tada bilo konačno. Ministarstvu pravosuđa bitan je sustav imenovanja čelnika Vrhovnog suda (i glavnog državnog odvjetnika), ali baš i nisu skloni suziti izbor na aktualnih 38 sudaca VS-a. Dvojbena je i, moglo bi se reći, “kurirska” funkcija predsjednika države. Drže kvalitetnijim rješenje koje nije tako hermetično, već omogućuje puno širem krugu osoba da se kandidiraju s programom rada, pri čemu Opća sjednica Vrhovnog suda i saborski odbor daju mišljenja o kandidatima, na temelju kojih onda predsjednica predlaže kandidata Hrvatskom saboru.
Sigurnosne provjere kandidata za suce, uvedene 2015. godine, bit će ukinute, doznajemo u Ministarstvu pravosuđa. Zbog toga će biti zadovoljni i na Ustavnom sudu jer neće trebati donijeti odluku o ustavnosti te mjere na traženje Udruge hrvatskih sudaca. Suci su prigovarali da putem te mjere zapravo Sigurnosno-obavještajna agencija može kadrovirati u sudstvu, bez mogućnosti da kandidati preispituju negativnu procjenu.
‘Grubišin se nehotice odala’
Ocijenjeno je da je ionako dvojben učinak te mjere, a prigovori stižu i iz Bruxellesa. Vrhovni suci posljednju su raspravu u Hrvatskom saboru o godišnjem izvješću predsjednika Vrhovnog suda (27. listopada prošle godine) iskoristili da bi upozorili na apsurdnost aktualnog zakonskog rješenja. Prvi čovjek sudbene vlasti četiri je sata čekao kako bi podnio izvješće da bi ga u sabornici saslušalo 13 zastupnika koji su poveli raspravu o konkretnim predmetima, što je po zakonu zabranjeno. Stoga se predlaže podnošenje izvještaja o stanju sudbene vlasti nadležnom saborskom odboru. Iako, tko jamči da se takvo što neće dogoditi i na sjednici odbora koja se može više puta sazvati u nedostatku kvoruma.
Treba li predsjednik Vrhovnog suda biti razriješen već kad se protiv njega pokrene kazneni postupak?, kako je predložila Mostova Maja Grubišin. Ne krije li se u tomu opasnost za “konstrukciju” smjene, osobito kad bi to obuhvatilo i postupke za lakša kaznena djela, pa čak i ona koja se pokreću privatnom tužbom, pitamo Sessu.
– Bojim se da je kolegica Grubišin nehotice tim prijedlogom odala više nego što je namjeravala. I apsolutno ste u pravu, to bi mogao biti vrlo ozbiljan alat svakom da primiri, disciplinira ili smijeni predsjednika Vrhovnog suda. Treba voditi računa i o tome da je predsjednik Vrhovnog suda prije svega sudac pa zašto onda u svojoj inicijativi nije išla dalje od toga jer je situacija posve jednaka. Svaki instrument zaštite neovisnosti sudaca ne postoji zato da bi bio osobni privilegij suca, nego zato da bi bio zaštita od nedopuštenih pritisaka i zato da bi stranke ostvarile svoje pravo na neovisnog suca. Tako, ako netko od sudaca povrijedi to načelo, nije kriv sistem, već takav sudac, i postoje mehanizmi da se to ispravi od instituta izuzeća suca, delegacije drugog suda, sustava pravnih lijekova, stegovne pa i kaznene odgovornosti – kaže Sessa.
Njegov, a i stav Opće sjednice VS-a je da sucima ne treba priznati sudački staž i za vrijeme dok im ta dužnost miruje, kad su angažirani na dužnosti u izvršnoj vlasti.
– Ukratko, rekli smo da je prelazak sudaca u izvršnu vlast pa povratak u sudbenu vlast protuustavan i da je tzv. fenomen „povratnih vrata“ ozbiljan problem očuvanja integriteta sudaca i protivan načelu stalnosti sudačke funkcije – kaže Sessa.
Opća sjednica postavlja pitanje autoriteta suca nakon što napusti politički položaj i vrati se u sudstvo, pa i pitanje suđenja u predmetima koji mogu biti povezani s političkim aktivnostima u kojima je sudac sudjelovao dok je radio u izvršnoj vlasti.
Prema prijedlogu ministarstva, ravnatelji sudova mogli bi biti samo ekonomisti ili pravnici. Sessa s obzirom na specifičnost zadaća i odgovornosti ne može na toj funkciji zamisliti osobu nekog drugog profila koja ne bi imala vrlo opsežna znanja iz barem jedne od spomenutih oblasti.
Grubišin se zalaže za ukidanje sudačkih vijeća jer su preuzela ovlasti DSV-a te ih krivi za negativnu selekciju sudaca. Ali, Opća sjednica predlaže da suce ocjenjuje sudačko vijeće suda za koji se natječe, a ne ono na kojem je obnašao dužnost, kako bi svi kandidati na jednom natječaju bili ocijenjeni po istim kriterijima, a ne različitima kao sada. Kako bi trebalo ocjenjivati suce?, pitali smo Sessu.
– Moram priznati da je za mene misterij kako je kolegica Grubišin uopće postala autoritet u oblasti organizacije i funkcioniranja pravosuđa s iskustvom sudačkog vježbenika i nekoliko ekspertnih misija u zemljama koje ni nakon reformi koje su tamo provedene nisu baš zvijezde vodilje i pate od ozbiljnih deficita u poimanju neovisnosti sudbene vlasti pa su opet u fazi nalaženja drugih rješenja. Mislim da su sudačka vijeća vrlo potrebna i da su ona odraz načela Vijeća Europe da suci ocjenjuju suce i da su to poslovi tzv. sudačke samouprave. Drugo je pitanje koje metode za vrednovanje, to mi je puno draži izraz i bliži je suštini stvari, treba primijeniti. Europski standardi ne postoje, rješenja su različita, ali suština je da ovaj način koji imamo sada ne uzima u obzir u dovoljnoj mjeri specifičnosti i odgovornosti sudačkog rada i moramo taj dio redefinirati – mišljenja je čelnik Vrhovnog suda.
Ministarstvo u svom prijedlogu definira što to treba vrednovati kod sudaca, a mogli bi prihvatiti prijedlog suca Damira Kosa kojemu je cilj ujednačenje kriterija sudačkih vijeća.
O ulozi i slobodi DSV-a u odlučivanju o izboru kandidata za suce i pri njihovu napredovanju oprečna su stajališta. Jedni smatraju da DSV-u, tragom i stavom Ustavnog suda, treba dati šire ovlasti, dok drugi naprotiv tvrde da treba još suziti ovlasti DSV-a radi objektivizacije odlučivanja te onemogućavanja lobističkog odlučivanja.
Sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić u Nedjeljom u 2 na HRT-u s nekoliko isprintanih bodovnih lista na kojima je označio izabrane kandidate efektno je prikazao kako se sada biraju suci, zaključivši da se sucima šalje poruka: “Temeljem ostvarenih bodova i rada nećete doći na viši sud, morate naći drugi način”. Aleksandar Stanković pitao ga je koji je to onda kriterij, a Kolakušić je odgovorio: “Ne mogu dokučiti”.
U više navrata Večernji list kritizirao je takav izbor koji stimulira lobističke kriterije. Uistinu je neobjašnjivo kako to da su za jedan od najvažnijih sudova u državi, Županijski sud u Zagrebu, izabrane sutkinje Renata Đaković Vranković i Tihana Marija Miladin, koje su bile na čak 71. i 73. mjestu bodovne liste. DSV nije poštovao čak ni svoje ocjene za tzv. strukturirani razgovor s kandidatima. Tako su izabrali Miladin kojoj su dali ocjenu 17,9 premda su više kandidata i sami ocijenili bolje od nje, uz to što su kandidati imali i bolje ocjene obnašanja dužnosti od nje: Adela Turkalj (18,7), Vjeran Blažeković (18,4), Jasmina Crnić (18,1), ili tek nešto slabiju ocjenu Violeta Veselić (18,8) i Nenad Miletić (18,6). Katarina Petrović, sutkinja iz Virovitice, sa 161,7 bodova imala je čak 15 bodova više od dviju kandidatkinja. Ta je sutkinja već na više natječaja bila žrtva novog izbora u kojem bodovi ništa ne znače. Potužila se i Ustavnom sudu, ali uzalud.
Na tu temu Sessa nam je rekao:
– Valja vjerovati DSV-u koji je jedini koji može izgraditi povjerenje. U Europi DSV postoji u većini zemalja (samo tri ga nemaju) i suci čine većinu ili barem polovicu članova. Suština je da upravo zbog specifičnosti sudačkog poziva upravo suci mogu ocijeniti gdje se u ocjenama koje laiku izgledaju jasne krije ona dodatna kvaliteta i vrijednost koju u napredovanju valja honorirati. Ako i kada DSV tako postupa i kada o tome daje jasne razloge ne vidim nikakav problem da se od isključivo bodovne rang-liste odstupi. Naime, kako to kaže preporuka Vijeća Europe, bodovne liste daju samo privid objektivnosti. Lobiranje, ili bolje reći podlijeganje pristranim i neutemeljenim savjetima izvana, stvar je svakog od članova DSV-a, njihove savjesti i shvaćanja uloge i enormne odgovornosti koju imaju. Ali ako u tome postoje neka pokleknuća, to ne znači da je sustav loš, već da neki članovi nisu dorasli svojoj ulozi. Zato ne bi nikako trebalo zbog osobnih ograničenja mijenjati sustav, već birati one koji će se moći nositi sa svojim obvezama – stav je Đure Sesse.
Međutim, prof. dr. sc. Alan Uzelac, kao bivši član DSV-a, proteklog je tjedna na raspravi o Mostovim prijedlozima dvaju pravosudnih zakona svjedočio kako i njihov prijedlog očituje svojevrsni idealizam u pogledu toga kako bi stvari trebale funkcionirati, što je u raskoraku s time kako zaista funkcioniraju. Upravo suci u DSV-u nerijetko se ponašaju kao delegati sredina iz kojih dolaze i svoje ocjene tome prilagođavaju, a ne prema stvarnim vrijednostima pa konkurentnim kandidatima daju bod ili dva, a “odabranima” 20. Mnogi su suci nezadovoljni aktualnim izborom i po svemu sudeći Ministarstvo pravosuđa neće povući svoj prijedlog da DSV veže uz bodovnu listu.
Više vrhovnih sudaca u DSV-u
Kad se već mijenja sastav DSV-a zbog čega se ne povećava broj sudaca Vrhovnog suda, a ne Županijskog suda, pita se Opća sjednica. Naime, od sedam članova DSV-a iz reda sudaca ubuduće bi po prijedlogu Ministarstva uz dva vrhovna suca, tri (a ne dva) bila županijski suci te po jedan sudac specijaliziranih i općinskih sudova. Općinski suci drže da su podzastupljeni s obzirom na to da će im se pridružiti još i prekršajni suci. Opća sjednica smatra i da predsjednik DSV-a treba biti sudac Vrhovnog suda koji je dobio najviše glasova svih sudaca, a njegov zamjenik sudac nadležan za čitavo područje države ili barem županijski sudac.
Što se tiče imovinskih kartica, Opća sjednica predlaže da suci imovinske kartice podnose svakih pet godina. Opća sjednica Vrhovnog suda smatra da bi zbog prijedloga o spajanju svih općinskih i prekršajnih sudova trebalo pripojiti Visoki prekršajni sud budućem Visokom kaznenom sudu (VKS) koji bi 2020. trebao početi s radom. Međutim, kako Ministarstvo pravosuđa u svom prijedlogu ne spominje VKS, pitaju se znači li to da se odustalo od zakonskog roka, iako je ministar Dražen Bošnjaković više puta podržao ideju VKS-a. O toj će temi radna skupina sljedećeg tjedna raspravljati jer ipak je riječ o složenom problemu organizacije pravosuđa.
