Pomorska policija osim unutarnjih voda pokriva i područje državne granice – oko 196 nautičkih milja samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U sezoni u danonoćnoj su akciji tri plovila. Najviše rade u špici sezone. Da imaju mnogo posla, pokazuje podatak da su u županiji registrirane 22.000 brodica! A koliko stranaca dolazi, bez iskustva i ne znajući specifičnosti vremena na tome području! Pomoćnik načelnika Joso Vujić kaže da neoprezno upravljaju plovilom i ne poštuju pravila izbjegavanja sudara na moru.
Nisu prošle ni dvije minute otkad smo s posadom broda Sv. Dujam pomorske policije, čiji pripadnici svakodnevno kontroliraju naše unutarnje morske vode, ali i državnu granicu, iz Splita isplovili u ophodnju srednjim Jadranom – kad hop!
Gliseraš se zajurio na ulazu u splitsku Gradsku luku. A zabranjeno je glisiranje unutar luke brzinom više od tri čvora.
Joso Vujić, pomoćnik načelnika za poslove policije na moru, Petar Jurko, zapovjednik broda Sv. Dujam, Goran Vranković, upravitelj stroja, i Marijan Tolić, policijski službenik, izrazito ljubazno, ali vrlo profesionalno, zaustavljaju prekršitelja.
– Prošao je katamaran, digao velike valove... Nemojte se ljutiti... Ajde pustite me danas – opravdavao se i molio gospodin na brodici.
– Vidjeli ste situaciju, morali ste čekati. Nema na moru žurbe. Znate li koliko je to što ste učinili opasno? – uzvratio je zapovjednik.
Vječnost za papirologiju
Provjerili su mu dozvolu za plovidbu i utvrdili da kod sebe nema potvrdu o položenom ispitu za voditelja i upravljanje brodicom. Mora platiti kaznu 3410 kuna. U roku od osam dana.
– Ovo je vrlo zahtjevan i odgovoran posao. Puno je neopreznih jahtaša, gliseraša, skuteraša, kupača... Redovito pratimo stanje u akvatoriju, poglavito žarišna područja Trogir, Bol, Makarsku rivijeru, otoke – kazuju nam naši domaćini, pomorski policajci, koji ponajviše vremena troše na "papirologiju". Sve treba vrlo detaljno zabilježiti. A, tek kad su stranci posrijedi!
Plovimo s južne strane Čiova kad eno gumenjaka tik uz obalu, a nikoga na njemu. Nema plutače, a oznaku bi morao imati.
– Sto posto roni. Ajmo prema njemu, lagano i pažljivo. Ne vidim ga – veli Marijan pogledavajući kroz kanočal. – Sigurno lovi prstace. A to je ovdje protuzakonito – dobaci.
Nije ni završio rečenicu, kad izroni onaj kojeg traže. Ronilac sa samo jednom malom komarčom. Vrlo pristojno obraća se policajcima i pokazuje sve potrebne isprave, brižno spakirane u plastični neseser.
Nakon pregleda policajci mu izdaju upozorenje. Nije evidentiran kao prekršitelj. Član je Sportskog ribolovnog društva. Ronjenje mu je rekreacija.
Nastavljamo dalje u patrolu. Zapuhao je maestral. Naši domaćini kreću put žarišne točke, u trogirske vode. Tamo je ovih paklenih ljetnih dana pravo ludilo. Brodica i skutera ko u priči, neopreznih i previše.
Nije nam trebalo dugo da se i sami uvjerimo u ono što su nam pomorski policajci opisali. U to da cijelu vječnost troše na papirologiju.
Blizu otočića Fumija, kod Čiova, uočavaju dva bijesna skutera. Skuteraši glisiraju na udaljenosti oko 100 metara od obale. A ne bi nipošto smjeli na manje od 300 metara!
Guštaju i jure. Brzi su i jaki. Ne razmišljaju kako bi mogli nekoga "pokupiti" i, ne daj Bože, usmrtiti. A mogli bi se i sudariti. Kao neki dan ona dva skutera u Baškoj Vodi. Zaustavljaju ih pomorski policajci. Traže da im pokažu dokumente. Kažu da su Mađari, ali ne znaju ni engleski, ni njemački, ni talijanski... Kako se s njima sporazumjeti?
Pjena od žutih peraja
Naši su spretni i iskusni. Pregledom osobnih iskaznica utvrđuju da su braća, poduzetnici. Žive u Budimpešti. Ali jedan od njih nema putovnicu. A strancima se putovnica oduzima dok ne plate kaznu... – Ajme, trajat će čitavo stoljeće – valjda nam je svima prošlo kroz glavu.
Doznajemo da ljetuju u apartmanu Viktoria u Seget Vranjicu. Policajci ih upućuju tamo, da donesu dokumente, a tražit će i prevoditelja. Kreću svojim skupim skuterima, a posada Sv. Dujma za njima. Sidrimo se pred obalom. Čekamo. Jedan je Mađar na skuteru, drugi je otišao po putovnicu. Prošlo je 45 minuta dok se nije vratio. Mobitelom policajci kontaktiraju s osobom koja zna mađarski pa skuterašima prevodi. Policajci objašnjavaju kakav su prekršaj učinili, upoznaju ih s Bečkom konvencijom... Ispisuju pregršt papira, nalog za kaznu. Mađari za nekoliko sati odlaze iz Hrvatske. Platit će, obećavaju, kaznu odmah. U Trogiru. Joso, Petar, Goran i Marijan izlaze im ususret. Zovu kolege u policijskoj postaji u Trogiru da dođu na obalu. Plovimo k njima da im predamo isprave nesavjesnih Mađara. Dobit će ih natrag čim donesu potvrdu da su globu platili. Kod Seget Vranjica na oko 200 metara od obale dva neoprezna kupača. Slovaci. Trube im naši i blicaju s broda. Nema plivanja dalje od 100 metara od obale! Brzo natrag! U morskoj od žurbe žutjele su se peraje.
Kako ide ona simpatična hrvatska pesmica koja završava stihom \"mađaronu štrik za vrat\"?