Naš poznati atletičar Slobodan Mijolović oduševljen je programom “The blue dolphin“, koji primjenjuje šest atletičara kluba koji vodi i trenira u Zadru. Šest starijih atletičara već tri mjeseca primjenjuju DVD program – u kojem su ribice u akvariju različitih boja, a u pozadini je različita glazba. Tako se sportaši rješavaju stresa, agresije ili depresije. I oni su dio projekta jedne 16-godišnje Puljanke, koja će u travnju svoj program poboljšanja općeg zdravstvenog stanja kod ljudi predstaviti Zadranima.
– Majini programi koriste, vidim da sportaši dolaze odmorniji i svježiji. Sportaši taj program primjenjuju desetak minuta dnevno, zapisuju dnevne promjene na sebi, a koristim ga i ja osobno. To je za mene postao oblik terapije kao što je za nekoga ispijanje jutarnje kave – priča Mijolović, koji je za Majinu terapiju pomoću akvarija i ribica doznao jer poznaje njezinu majku Marinu.
– Terapija se provodi u Atletskom klubu “Alojzije Stepinac” i projekt podržava i moj kolega Mate Bulić – kaže naš poznati atletičar.
– Jaki treninzi, zamor fizički i psihički – sve to utječe na sportaša, a Majin program mogao bi danas-sutra pomoći i vrhunskim sportašima – uvjeren je Mijolović.
Mjerila im tlak i zjenice
Tko je Maja i kakva je njezina terapija znaju i u Hrvatskoj autorskoj agenciji. Ondje je u Centru za intelektualno vlasništvo pohranjen pod rednim brojem 02-2506 znanstveno-istraživački rad, među kojima i tri programa za terapiju bojom i zvukom. Tako je Puljanka Maja Ploh zaštitila svoj rad koji je istraživala dvije godine, radeći često i noću. To možda i ne bi bila vijest da Maja Ploh nema 16 godina, a rad je zaštitila prošle godine. Istraživanjem, kojim bi pomogla ljudima s problemima, Maja se počela baviti u osmom razredu.
Djelo koje ja Maja zaštitila je “The blue dolphin“ (Plavi dupin), a trima programima i jednim dijagnostičkim programom Maja je utvrdila terapiju za suvremenog čovjeka – audioterapiju, videoterapiju i kromoterapiju. Nakon što prođete Majinu dijagnostičku metodu, po kojoj će ona ocijeniti jeste li tip osobe sklone depresiji, stresu ili agresiji, preporučit će vam tehniku za poboljšanje stanja. Dijagnostička metoda sastoji se od svojevrsnog kviza na kojem dajete odgovore ocjenama od 1 do 5, i to dva puta. Pitanja su da od 1 do 5 ocijenite stanje depresije, melankolije ili slično te da od 1 do 5 ocijenite koliko je to učestalo. Potom Maja određuje kojem tipu osobe pripadate. Nakon toga organizira gledanje videozapisa u kojem su ribice u akvariju, gdje se izmjenjuju boje akvarija, ribice i glazba. To osoba gleda desetak minuta i neka se tjelesna stanja poboljšavaju, posebice ako je tretmanu podvrgnuta dulje vrijeme.
Iako cijela priča može djelovati kao plod dječje mašte, Maja Ploh je na programu radila po znanstvenim metodama, istraživala je na uzorcima od dvjestotinjak ispitanika, a u knjizi na 130 stranica objavila je 53 grafikona i oko 150 tablica. Jednom je istraživanje obavila na uzorku od 120 osoba u Varaždinu dok je bila u gostima kod sestrične. Okupila je stanovnike jedne ulice. Ondje je testu podvrgnula ljude od 18 do 56 godina. Nakon što ih je testirala i podvrgnula svojoj terapiji mjerila im je tlak i promjer zjenica i došla do zaključka da im se stanje poboljšalo.
– Još u osmom razredu osnovne škole istraživala sam temu o tjelesnom doživljaju emocija. Na jednom izletu u Crikvenici primijetila sam da se ljudi drukčije ponašaju ispred dijelova akvarija s različitom pozadinom. Vidjela sam da plava pozadina u akvariju na ljude djeluje umirujuće, a žutozelena manje umirujuće.
To mi je dalo motivaciju da na kompjutoru napravim videozapis i radim na paketu programa “The blue dolpfin“. Izradila sam tri programirana videozapisa (antistresni, antiagresivni i antidepresivni), pohranjenih kao videocromo i audiozapisi koji se mogu gledati na kompjutoru, mobitelu ili DVD-u – objašnjava Maja Ploh, danas učenica drugog razreda prirodoslovnog matematičkog smjera pulske Gimnazije. – Postoji indeks boja, koji je za svaku dijagnozu drukčiji, boje koje se mijenjaju u akvariju s ribicama kao i zvuk, utječu na podsvijest ljudi, i na balansiranje problema. Ja sam već nakon desetak minuta znala kod mojih ispitanika pratiti tlak, temperaturu ili puls i u većini slučajeva se to normaliziralo. Hladne boje, poput zelene, ljubičaste i plave smanjivale su tlak, čak i temperaturu, a tople boje poput crvene, žute i narančaste su to povećavale – priča Maja, koja je nedavno svoj program predstavila u Puli.
Sanja medicinski fakultet
Majka Marina Ploh kaže da je Maja svoj rad lani predstavila i na državnoj smotri mladih biologa.
– Tada su neki naši psihijatri željeli otkupiti autorska prava na Majin rad pa smo ga odlučili zaštititi. Nakon promocije u Puli kontaktirali su nas ljudi iz Nizozemske, Italije, Njemačke, Austrije i Slovenije sa željom da Majin program primijene. Tako su nam se javili jedan socijalni radnik, kineziolog, sportska trenerica... Pripremamo pet ugovora da ti ljudi predstavljaju program u svojoj zemlji, ali da za korištenje programa dođu na edukaciju u Pulu – kaže Majina majka Marina Ploh, no Maja ne razmišlja o mogućoj zaradi.
– Moj cilj je pomoći ljudima, a san mi je upisati medicinski fakultet i postati liječnik neurologije ili neuroznanosti – najavljuje mlada znanstvenica.
I na ovom bi valjda netko trebao zgrnuti neku lovu.