Povijesni rekord od 67.235 putnika Zračna luka Osijek ostvarila je u 2018., no ta brojka u protekloj godini nije nastavila rasti, nego je doživjela strmoglavi pad – i to za gotovo 21.000 putnika! Istodobno, svih šest preostalih (većih) zračnih luka u Hrvatskoj zadovoljno je trljalo ruke jer su, redom, bilježile porast putnika. I nije to jedini “potres” koji je zadesio osječki aerodrom.
Direktor Davor Forgić najavio je otkaz trima zaposlenicama s 1. veljače, ali i – porast plaća za preostalih 55 radnika. Rezultat je to nove sistematizacije radnih mjesta. Diglo je to na noge radničko vijeće i sindikaliste zato što je riječ “o ženama i iz osjetljivih skupina”. Jedna se od njih tek vratila s rodiljnog dopusta, druga je smanjene radne sposobnosti, a treća starija od 60 godina i sindikalna je povjerenica. Sastanak s upravom te tvrtke, inače u vlasništvu države, Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka, najavio je odmah i ministar prometa Oleg Butković.
Da će ZLO završiti godinu s drastičnim padom broja putnika, bilo je jasno još ljetos. I dok je, primjerice, u Zadar u prvoj polovici godine sletjelo 39 posto putnika više, u Rijeku 19,6, a u Zagreb 3,9 posto više nego lani, Osijek je bilježio pad od 12,1 posto. Statistika je to Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo. Optimističnija nije bila ni druga polovica 2019. Naime, u prvih osam mjeseci kroz Zračnu luku Osijek prošlo je 37.580 putnika, dok ih je u istom razdoblju lani bilo 47.565. Pamti ZLO i gore dane pa su tako 2012. evidentirali tek 2000 putnika. Letova je tada bilo svega 20 godišnje, i to jednom tjedno za Split tijekom ljeta.
‘Odletio’ Wizz Air
Uslijedili su, potom, svjetliji dani, ugovori s low-cost kompanijama poput Ryan Aira, Euro Wingsa i Wizz Aira, letovi za London, Basel, Frankfurt, München, Stuttgart... No bilo je to, čini se, relativno kratkog daha. Najveći je razlog aktualne negativne statistike, naime, ukidanje linije s Baselom koncem ljeta. Trenutačno se iz Osijeka može letjeti prema Zagrebu šest puta tjedno, prema Splitu četiri puta, a do Rijeke, Pule i Dubrovnika dva puta tjedno tijekom cijele godine. Od Osijeka do Zagreba po letu budu tek tri putnika, dok je linija do Splita, preko Pule, u pravilu popunjena.
Čisto za prikaz, kroz Zračnu luku Zadar prošlo je 2018. ukupno 604.039 putnika, a u prvih osam mjeseci prošle godine već 591.895. Zagrebačka Zračna luka Franjo Tuđman u 2018. godini zabilježila je 3.336.310 putnika, a lani do konca kolovoza 2.276.373 putnika, što je kumulativni porast od 2,4 posto u odnosu na isto razdoblje 2018. Zračna luka Dubrovnik do konca je lanjskog kolovoza izbrojila 2.099.022 putnika, a cijele 2018. godine njih 2.539.412. Osječki je povijesni rekord već spomenutih 67.235 putnika iz 2018. Jasno, ne može se Osijek mjeriti s turističkim destinacijama na Jadranu i s glavnim gradom, no i on je na strateškom položaju – praktički je ulaz u Europsku uniju s istoka.
Jedini je to slavonski aerodrom. Slavonija je kraj iz kojega, nažalost, mnogi iseljavaju, a umjesto iz ZLO-a, u Irsku, Švedsku ili Škotsku najčešće lete iz Budimpešte. S druge strane, cvate “biznis” autoprijevoznika koji, što legalno, što “na crno”, automobilima i kombijima prevoze putnike iz Slavonije do budimpeštanskog aerodroma i obrnuto, i to za 300 kuna “po glavi” u jednome smjeru. Koliki je interes, potvrđuje i to da pojedinci na toj relaciji voze i po četiri puta – u danu. Da je podoban, nadalje, i za cargo prijevoz, ZLO je pokazao još 2008., kada je na njegov pust sletio Boeing 747 s junicama iz Kanade. U čemu je onda problem? Zašto osječka zračna luka nije odviše zanimljiva ni investitorima ni aviokompanijama, dok, primjerice, ti isti za aerodrom u Nišu vode prave ratove?
Suvlasnici Zračne luke Osijek su, inače, država s 55 posto udjela, Grad Osijek s 25 te Osječko-baranjska županija s 20 posto. Bez obzira tko bio na vlasti, svi oni redovito ističu ZLO kao strateški projekt. Što se tiče financiranja, godišnje stiže 750.000 kuna iz gradskog proračuna i 800.000 kuna iz županijskoga. Iz državne im se blagajne prošle godine slilo ukupno 6,5 milijuna kuna. Završili su 2018. godinu u minusu od 2,5 milijuna kuna, nedostajalo im je čak i za plaće, no i državna je naknada tada iznosila 3,1 milijun. Zaposlenih je trenutačno 55, odnosno 56 s direktorom.
– Nakon rekordnih 67.235 putnika u 2018. godini, što je 55 posto rasta u odnosu na 2017., lani smo zabilježili pad broja putnika zbog ukidanja Wizz Airove linije za Basel. Ona je imala dvije tjedne rotacije tijekom cijele godine, a ljeti čak tri. Imali smo u 2018. godini 37.000 putnika na toj liniji, a do 15. lipnja lani ih je bilo 14.500, što je u konačnici 22.500 putnika manje – iznosi brojke Davor Forgić, direktor Zračne luke Osijek, iza kojega su dvije godine mandata.
Nakon dvije godine letenja, ta je mađarska kompanija, pojašnjava on, izračunala kako im popunjenost od 79 posto nije isplativa. Prosjek je popunjenosti na razini njihove kompanije, naime, 94 posto pa su tu razliku od 15 postotnih poena protumačili kao loš rezultat.
Drama na tržištu
– Mi ponovno pregovaramo s njima, o istoj i o drugim destinacijama, kao i s Eurowingsom, koji leti na linijama za Stuttgart i Köln. Hoće li letjeti iz Osijeka ili ne, aviokompanije odlučuju na temelju potražnje, naše ponude i njihove analize, no u toj je priči najvažnije marketinško ulaganje. Jer, da bi cijena karte bila 30 eura, a realna je 300 eura, low-cost kompanije moraju nadoknaditi tu razliku. Kao zračna luka, mi možemo srušiti cijene aerodromskih usluga, a ostatak nadoknađuju kroz marketinška ulaganja Hrvatske turističke zajednice – navodi direktor, čija su želja i letovi za Frankfurt ili pak München.
Dublin, pak, Osječanima neće postati bliži, iako im stižu upiti na dnevnoj bazi.
– Po procjenama, oko 20.000 Hrvata je u Irskoj. U Stuttgartu i okolici ih je 110.000, u Münchenu ih je 80.000, a kompanije ne žele ni onamo letjeti iz Osijeka. Takva je trenutačna situacija na tržištu, no ne znači da se to neće promijeniti – uspoređuje Forgić.
Ni linija za Budimpeštu, stava je on, ne bi bila opcija, jer je udaljenost automobilom svega dva sata. Cargo promet, po njemu, barem trenutačno, također ne može ponuditi svjetliju budućnost.
– Obratili smo se svim eminentnim logističarima, nitko od njih nema planove za nove logističke centre u Osijeku. Nismo povezani željeznicom, pa ni riječno, bez obzira na međunarodni plovni put Drava - Dunav. Cestovna nam je infrastruktura, pak, iznad prosjeka Europske unije, no problem je što u okružju nema gospodarskih subjekata čiji bi proizvodi podnijeli trošak avioprijevoza. Ukupno 11 cargo letova bilo je u 2018., a u prvih devet mjeseci prošle godine četiri, i dolazili su isključivo autodijelovi proizvedeni u Srbiji. Susjedna Srbija ima 76 proizvođača autodijelova, a kašnjenje u autoindustriji naplaćuje se između 5000 i 15.000 eura po satu. U Beogradu je tolika gužva da moraju čekati danima, a mi se ekipiramo u dva sata – priča naš sugovornik.
Polažu nade, ističe, u kinesku poduzetnicu Jiang Yu, koja je kupila i bivšu Političku školu u Kumrovcu. Ona je najavila mogućnost gradnje logističkog centra u Osijeku zbog dobre geostrateške pozicije – u Europskoj je uniji i na granici s tržištima CEFTA-e. Veći broj putnika trebao bi im dovesti i PSO program (Public Service Obligation), kojim se gospodarski i turistički potiče aktivnost među hrvatskim regijama.
– Koncept je zamišljen tako da konekcija slavonske metropole i domaćih gradova bude u vrijeme kada iz tih gradova polijeću zrakoplovi na zanimljivije destinacije – dodaje Forgić, koji dosta očekuje i od Vladina “Projekta Slavonija, Baranja i Srijem”.
Domagoj Marinić na čelu je ZLO-a bio od 2012. do 2017. godine. Zatekao je 10 milijuna kuna duga.
– U okruženju smo velikih zračnih luka i nama je oduvijek problem bio odljev putnika prema Beogradu, Budimpešti i, nešto manje, prema Zagrebu. Rast je započeo uz pomoć ministarstva s domaćim linijama. Tada smo upravo mi imali najviše domaćih linija prema ostalim hrvatskim aerodromima, sa svakodnevnim vezama sa Zagrebom, Pulom, Rijekom, Dubrovnikom i Splitom. Uslijedilo je uspostavljanje međunarodnih linija, najprije s Londonom, potom s Baselom, pa Stuttgartom. Stvorili smo tako puno bolje temelje nego što su ih imali, primjerice, Tuzla i Banja Lika – započinje Marinić.
London je u takvoj situaciji zvučao ekstravagantno, no američka studija otkrila je kako je 2012. iz ove regije, koja obuhvaća Slavoniju i Baranju, sjever Bosne, jug Mađarske i Zapad Vojvodine, bilo 1,7 milijuna putovanja. Najviše se letjelo upravo u London, a radilo se o čak 130.000 putovanja.
– Popunjenost aviona sa 190 mjesta na relaciji Osijek – London bila je više od 90 posto u trećoj, posljednjoj godini suradnje s Ryan Airom, a letio je dva puta tjedno – prisjeća se Marinić. No Ryan Air je otišao iz Slavonije 2016. nezadovoljan visinom subvencija, kako se tada obrazlagalo.
Koliko smo uopće zanimljivi stranim prijevoznicima?
– Naravno da je tu teže, podcjenjivački je odnos. Svi bi letjeli u Zagreb, Split, Dubrovnik, a za Osijek nisu nikada ni čuli. Nužno im je dobro objasniti koje bi bile prednosti – odgovara Marinić.
– Osijeku su isplative domaće linije, zatim Njemačka, kamo se iseljavalo posljednjih 50 godina, i jaka turistička središta kao što su London i Pariz – zaključuje Marinić, koji najboljim ocjenjuje ugovor ZLO-a s Wizz Airom. Mlada je to kompanija, osnovana 2010., a već broji stotinjak aviona. Usporedbe radi, stariji Croatia Airlines ima ih 12.
– Grad Osijek u svakoj prilici ističe važnost Zračne luke Osijek, a posebice potrebu stalnog rada na podizanju operativnosti u smislu osiguranja kvalitetne i brze povezanosti bitne (potencijalnim) investitorima koji traže odgovarajuće mjesto za pokretanje/širenje posla. Isto tako, operativna zračna luka važna je za kvalitetno poslovanje postojećih biznisa u gradu. Kao primjer možemo istaknuti situacije u kojima se ljudi iz IT industrije u svojoj globalnoj komunikaciji često susreću s ograničenjima zrakoplovne povezanosti pri organiziranju osobnih susreta, konvencija ili team buildinga u Osijeku za koje su zainteresirani njihovi poslovni partneri – kaže Boris Piližota, osječki dogradonačelnik. Grad Osijek, kao manjinski suvlasnik, dodaje, redovito subvencionira rad zračne luke sa 750.000 kuna, “s ciljem očuvanja otvorenosti zračne luke za javni zračni promet”.
– Većinski vlasnik je RH i samim time ima ovlasti postaviti Upravu i definirati strateške smjernice poslovanja – zaključuje.
– Zračna luka Osijek pretprošle je godine zabilježila rekordan porast, a prošle pad broja putnika. Takva oscilacija potvrđuje da je jedinoj hrvatskoj zračnoj luci istočno od Zagreba potrebno napokon stvoriti stabilne temeljne preduvjete za rad, ponajprije putem državnih mjera – poručuje župan Ivan Anušić. Dodaje da u posljednje dvije godine, “iako Županija ima najmanji vlasnički udio”, intenzivno rade na poboljšanju uvjeta za rad Zračne luke Osijek.
– Iznijeli smo Ministarstvu i prijedlog novog, pravednijeg PSO programa koji bi Zračnoj luci Osijek donio povećanje broja letova sa sadašnjih 580 godišnje na više od 1300 te s većim zrakoplovima, što bi po svakom letu donijelo daleko veće prihode za usluge. Udvostručili smo sredstva koja iz županijskog proračuna izdvajamo za Zračnu luku, a Ministarstvo je također najavilo veće investicije te se očekuje početak rekonstrukcije i modernizacije putničkog terminala te drugih investicija koje jamče rad i razvoj Zračne luke. Istodobno smo aktivno uključeni i u pronalazak potencijalnih investitora koji bi dodatno unaprijedili poslovanje Zračne luke Osijek. Razvoj logističkih djelatnosti izgradnjom logističkih centara, kao i terminala za cargo i putnički prijevoz, mogućnosti su koje Zračna luka Osijek, smještena na pragu EU, nudi potencijalnim investitorima – ističe Anušić.
Rizik poslovanja
U Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture napominju da je upravo zbog Wizz Airove linije Basel – Osijek – Basel lani i ostvaren rekordan broj putnika, pa se zbog njezina ukidanja dogodio pad broja putnika.
– Dio je to rizika poslovanja s niskotarifnim prijevoznicima na tržištima u razvoju, no neće to utjecati na poslovni rezultat Zračne luke Osijek – kaže Ivana Škarić, glasnogovornica Ministarstva. Na upit što Ministarstvo konkretno čini da se ojača položaj ZLO-a, odgovara kako “već niz godina provode brojne mjere kojima je cilj unapređenje operativnog i financijskog statusa ZLO-a”.
– Kako Zračna luka Osijek obavlja djelatnost od općeg gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, podupire se tzv. naknadom za otvorenost u iznosu od 6,5 milijuna kuna godišnje. Također, na prijedlog ovog Ministarstva Zračna luka Osijek je u veljači dobila i državno jamstvo za dugoročni kredit u iznosu 22 milijuna kuna, čija je svrha refinanciranje postojećih obveza – navodi ona.
– Republika Hrvatska i ostali suvlasnici, grad Osijek i Osječko-baranjska županija, aktivno sudjeluju u pronalaženju strateškog partnera za Zračnu luku Osijek. Geostrateška pozicija Zračne luke Osijek, kao i potencijal prometne multimodalnosti, prepoznati su od nekolicine investitora te se u tom smislu očekuju daljnje aktivnosti – zaključuju u Ministarstvu.
