Već stoljećima brojne obitelji u arapsko-islamskom svijetu, odajući tako počast Božjem poslaniku, svojim potomcima daju imena Muhamed ili Mustafa, što u prijevodu znači “odabrani”. Upravo su zato rijetke obitelji u arapskom svijetu u kojima se barem jedan od sinova ne naziva imenom utemeljitelja islama.
Ime Issa, arapsko ime Isusa Krista, kojega muslimani, baš kao i proroka Muhameda, smatraju Božjim poslanikom, odnosno prorokom, vrlo je često muško ime i među kršćanima i među muslimanima u arapskim zemljama. Tako se danas u arapsko-islamskom svijetu svaki četvrti musliman zove Issa (Isus).
Usto, među muslimanima je često i ime Muhamed-Issa. Ime Issa (Isus) u arapskom je svijetu vrlo često i uobičajeno – Arapi kršćanske vjere, dajući sinovima ime Issa, Isusa časte kao Božjeg sina, a muslimani mu, nazivajući sinove njegovim imenom, počast odaju kao Božjem poslaniku. U zapadnom je pak svijetu to ime vrlo rijetko.
Multietnički Libanon
U Kuranu u jednoj od 114 sura Mirjam govori o Isusu kao dojenčetu koje je progovorilo da obrani majčinu čast, rekavši: “Mir meni kada sam se rodio, kada sam umro i kada ću uskrnusti!” pa je jedan od najvećih grijehova islama spomenuti Isusovo ime, a ne izgovoriti prije toga: “Alaih salam!” (Mir njemu!)
Islamski svijet Isusa Krista, naime, poštuje jednako kao i proroka Muhameda. Razlika između muslimana i kršćana u interpretaciji Isusova života jest u tome što muslimani u njega vjeruju kao u Božjeg poslanika, a kršćani ga štuju kao Božjeg sina. Iako ga ne slave onako kako to čine kršćani, muslimani diljem svijeta obilježavaju rođenje Isusa Krista.
U toj prigodi molitvu u petak prije Božića imami u džamijama diljem islamskog svijeta posvećuju rođenju Isusa Krista. A da je Isusovo rođenje i te kako važan blagdan i za muslimanski svijet, najbolje se vidi u multietničkom i multireligijskom Libanonu u kojem se, unatoč dugogodišnjim ratnim sukobima između kršćana i muslimana, Božić dočekuje kao poziv na mir, toleranciju i ljubav pod geslom: “Otvorite vrata svog srca spasitelju.”
Naime, nakon svečanog ekumenskog bogoslužja na Badnjak, u nekom od mnogobrojnih marijanskih svetišta, sva zvona na crkvama diljem Libanona zvone punih 15 minuta.
Također, u kićenju kuća i okućnica, paljenju svijeća u čast Isusova rođenja, kršćanima u toj zemlji pridružuju se i mnogi muslimanski vjernici.
Koliko je Božić bitan ne samo kršćanima nego i muslimanima arapskih zemalja, pokazuje i to što sve muslimanske TV postaje u tom dijelu svijeta, pa tako i Hezbollahova privatna televizija Al-Manar, iz prigodno okićenih studija odašilju božićnu čestitku: Sretan Božić! te prenose sve božićne događaje.
Betlehemska proslava
I na području Palestinske samouprave kršćani i muslimani zajednički slave Isusovo rođenje. U Betlehemu, gradu u kojem je Isus rođen, Božić dočekuju s istom radošću.
Godine 1999. predsjednik Palestinske samouprave Jaser Arafat i njegovi strani gosti u Betlehemu su dočekani sjajnim natpisom na ulazu u grad: “Betlehem pozdravlja Jasera Arafata i njegove međunarodne goste”.
Proslava Božića u tom gradu, u kojem živi jedna od najstarijih kršćanskih zajednica, tradicija je koja se štuje pa i Mahmud Abbas, današnji predsjednik Palestinske samouprave, kao i nekad Jaser Arafat, koji je umro prije četiri godine, slavu rođenju Isusa Krista odaje na polnoćki u Bazilici rođenja Isusova u Betlehemu.
Arapski muslimani dišu kao i kršćani u vrijeme Božića
Da u vrijeme Božića kršćani i muslimani jednako dišu, najbolje se vidjelo 2002. godine kada je palestinskim borcima islamske vjere za izraelske invazije na Betlehem utočište pruženo upravo u Bazilici rođenja Isusova. Više od mjesec dana, točnije, sve dok palestinski borci nisu bili prebačeni u zapadne zemlje, najpoznatija bazilika na svijetu pružala je utočište muslimanima, pokazavši tako da vjerski ratovi nemaju temelje u vjeri, nego u politici, i da biti musliman ili kršćanin ne znači biti neprijatelj.
