Prvi put nakon 1990. godine broj nezaposlenih pao je ispod 160 tisuća. Jučer je u evidenciji burze rada bilo 159.205 nezaposlenih osoba, a dolaskom ljeta burza rada će se još više “osipati”.
Administrativna nezaposlenost jedini je parametar kojim smo se vratili na razinu s koje je Hrvatska napustila Jugoslaviju i kročila putem neovisnosti. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Hrvatska je prije nepuna tri desetljeća imala 4,78 milijuna stanovnika, a Državni zavod za statistiku procjenjuje da se do sredine 2017. godine broj stanovnika smanjio na 4,12 milijuna, odnosno u Hrvatskoj živi 660 tisuća ljudi manje nego 1991. Demografi upozoravaju da bi zbog iseljavanja stvarna brojka mogla biti i manja od četiri milijuna.
Kad je posljednji put Hrvatska imala 160 tisuća nezaposlenih, u isto vrijeme u Hrvatskoj je bilo 350 tisuća zaposlenih više te 515 tisuća umirovljenika manje nego što ih ima sada. Smanjen broj nezaposlenih na neki način poklapa se s osipanjem stanovništva.
– Ljude koji su otišli također bi trebalo pribrojiti nezaposlenima – kaže ekonomist Guste Santini te ističe da sve ozbiljne analize rast gospodarstva mjere rastom zaposlenosti zbog toga što je kapital zamijenio rad kakav smo nekad poznavali. Danas za istu razinu društvenog proizvoda treba manje rada nego prijašnjih desetljeća.
– Kad sam bio mlađi, i osnovna je škola nešto značila, a danas ništa ne znači ni fakultet jer se promijenila struktura privrede. Nekad su radnici opsluživali isti stroj 60 godina i najvažnije je bilo da im ne uhvati ruku. Danas se tehnologija mijenja gotovo svake dvije godine i ljudi moraju sve više učiti da bi je pratili. Nezaposlenost je također pokazatelj obrazovne politike i stanja znanosti u nekoj zemlji, a u tome ne stojimo dobro – kaže Guste Santini.
– Ne povećavamo izdvajanja za znanost i obrazovanje, ne investiramo u ljude te ćemo i dalje zaostajati, izgubili smo industriju koja je tražila puno znanja, poput brodogradnje. Hrvatska budućnost ne smije se graditi samo na turizmu – napominje Santini koji pad nezaposlenosti tumači i kao gubitak vjere mladih ljudi u svoju egzistenciju u Hrvatskoj i socijalnu održivost. Predrag Bejaković, analitičar Instituta za javne financije, nije sklon uspoređivanju sa stanjem početkom devedesetih jer se radi o različitim sustavima.
– Nezdravo je uspoređivati ta dva sustava. U onome je postojala velika podzaposlenost i niska produktivnost. Važno je da rast bude održiv, a to se posljednjih mjeseci vidi iz stalnog povećanja broja zaposlenih – ističe Bejaković i upozorava da položaj na tržištu rada najviše ovisi o duljini nezaposlenosti. Kod nas je trećina nezaposlenih bez posla dulje od dvije godine. Ostanu li bez posla, posebno se teško zapošljavaju stariji radnici – njih tri četvrtine nezaposleno je godinu dana ili dulje te ulaze u dugotrajnu nezaposlenost.
– Poslodavci često hvale i ističu iskustvo, posvećenost, staloženost i znanje starijih osoba, ali ih svejedno ne zapošljavaju. Položaj starijih osoba je jako nepovoljan i nije se značajnije poboljšao u proteklom desetljeću – kaže Bejaković.
Otvorenoj nezaposlenosti starijih osoba mogli bismo pribrojiti i starije radnike koji su protiv svoje volje “pobjegli” u mirovinu pred nezaposlenošću, ali i one koji bi željeli raditi, ali su obeshrabreni. Jednako tako Hrvatska odskače i po udjelu neaktivnih mladih osoba koje se ne obrazuju, ne rade niti traže posao. Eurostat navodi da je u kategoriji neaktivnih gotovo svaka peta mlada osoba u dobi do 29 godina.
– Ne smijemo se zanositi padom nezaposlenosti jer imamo visoku stopu neaktivnog stanovništva. Puno je ljudi izgubilo vjeru u sebe i u mogućnost pronalaženja posla te bi i njih trebalo vratiti na tržište rada – zaključuje Bejaković. Rekordan broj nezaposlenih, inače, u Hrvatskoj je zabilježen 2002. godine, njih 389.741.
Oporavak donio popravak, vecinom u Dalmaciji. Imati posao kod ugositelja koji posluje 4-5 mjeseci i nije posao. Kako ce si ta osoba osigurati mirovinu za stare dane ili ustedjeti nesto za mirovinu? Zivim u zapadnom svjetu vecinu zivota, posao u gostionicama i restoranima u vecini rade skolarci ili oni koji studiraju. Isto tako, posao u trgovinama za vikend ili navecer rade ti isti mladi. Po danu studiraju a navecer i za vikend rade. Imam cetvoro djece i svi su to radili za vrijeme studija. Radili su u restoranima, raznim trgovinama, prodavali televizore u velikoj trgovini, nije za to potrebna posebna skola, znati biti ljubazan prema kupcu, to je najvaznije. Ovdje ne postoje skole za trgovce, trgovac mozes biti i bez skole. Trebas ponuditi ono sto kupac hoce. Biti konobar i raditi nekoliko mjeseci, nece mu osigurati buducnost. Mladi, imate internet, pokusajte procitati i vidjeti sto i kako se poslovi rade i otvaraju u drugim drzavama, mozda vam da koju ideju. Nemojte gubiti mladost, po stare dane biti cete teski siromasi.