Štromar u pismu članovima HNS-a pokušao objasniti zašto su ušli u koaliciju s HDZ-om

Pošteno. Mislim da bi iz ove kombinacije mogao nastati pozitivan sinergijski učinak. Od ovoga odustaju samo krajnosti: krajnja ljevica iz HNS-a i krajnja desnica iz HDZa. A mislim da je i poštenije da se Esih prikloni nekoj konzervativnoj, a Beuss nekoj jako lijevoj stranci. Zapravo, na stranačkom stablu, HNS i HDZ bi trebali biti jedno pokraj drugoga. Prisjetimo se da su u EU vijeću liberali i pučani u koaliciji.

shvacam ljutnju ljudi koji su na radikalnoj desnici i radikalnoj ljevici, ali novi izbori nebi nista popravili, osim sto bi potrosili pare. hdz bi osvojio koji mandat vise ali opet nedovoljno za vecinu i opet bi trazili partnera, opet pregovori i zaustavljanje svih procesa za kakav takav napredak. realno ovo je jedini nacin da napokon zavrsimo s ovom politickom krizom i da krenemo dalje. jest da ova koalicija zvuci nepriridno, ali kad odu ovi "jugoslaveni" ta koalicija i nije tako neprirodna.

Svi vole pobjednike, a Plenković i HDZ su pobjednici izbora koji one koji im pridju mogu obilato nagraditi. U oporbi vam preostaje samo jal i škrgutanje zubima, a od toga se ne zivi. Zato je to sasvim prirodna i logična stvar oko koje se ne moramo medjusobno gloziti. Oni koji nisu mogli progutati ovu koaliciju napustit će HNS i krenuti svojim putem.

Prije bih rekao da svileni potiče iz trgovačke obitelji nego iz lečničke, jer ovakvog lika nije teško kupit, dobro ga nahraniš i nemaš vjernijeg psa.

Razvalit cemo Stromara i njegov HNS i kad ga nestane na sljedecim izborima uzimamo na isti nacin SDP tako ich je se najlakse rjesiti.

Drago mi je da je razum pobijedio

Diljem demokratske Europe, a osobito ondje gdje je na snazi razmjeni izborni sustav, kao u nas, postizborne koalicije, raskidi koalicija ili sklapanje novih, najnormalnija su pojava i sastavni dio funkcioniranja demokratskog poretka. I to nigdje ne izaziva drame kao što je to kod nas slučaj. To je naprosto dio ovlasti koja svaka demokratska stranka ima i koje koristi onako kao drži da je najbolje, i birači to znaju, ili bi barem to trebali znati. Na izborima će to honorirati ili kazniti. Isto tako, legitimno je pravo oporbe da puca iz svih raspoloživih oružja, jer je to duševna utjeha za nemoć, odnosno neuspjeh u uvjeravanju birača da su baš oni u pravu, samo što to birači nažalost nisu prepoznali. Dobro je da su se izbjegli još jedni izbori koji bi nas mnogo više koštali nego protekli: paraliza vlasti bi ne samo značila gubitak 2 milijarde eura bespovratnih europskih sredstava, nove nesnosne gužve na granicama, nego i neizbježni kraj restrukturiranja Agrokora i njegov definitivni krah, što bi imalo dramatične posljedice na cijelo gospodarstvo i vjerojatno 100.000 novih ljudi na burzi. A i daljnje odgađanje reforme obrazovanja. Novom vladom se osim toga napokon proširuje politički centar i izlazi iz sterilnih ideoloških podjela kojih su svi siti. No preduvjet je bio da se u nekim strankama liše onih koji su to godinama sprječavali, zbog zadrtih ideoloških stavova, političkog radikalizma, te prezira i nesnošljivosti prema drugim stranka, uvjereni da su viši moralni autoriteti.