Hoćemo u Europu i svijet, ali baš ne iskorištavamo najvažnije prilike gdje nema prepreka da se pridružimo. Termonuklearni reaktor ITER jedan je od takvih međunarodnih projekata u koje svijet polaže velike nade. Ondje Hrvata nema ni na popisu znanstvenika nekog stranog nuklearnog instituta koji sudjeluju u njegovoj gradnji.
Kad Hrvati neće u ITER, njegov je prvi čovjek došao k nama. Direktor reaktora dr. Kaname Ikeda danas je bio prvi govornik posljednjeg dana 6. znanstvenog sastanka Hrvatskog fizikalnog društva u Primoštenu.
Epohalni projekt
Njegov je prikaz ITER-a bio zapravo poziv hrvatskim fizičarima da pronađu svoje mjesto u tom epohalnom projektu.
Otkako je potkraj lipnja 2005. na sastanku u Moskvi odlučeno da se zajednički pokusni reaktor gradi u tom mjestašcu u Provansi, sjeverno od Marseillea i Toulona, u gradnju znanstvenoga kampusa i budućega postrojenja na 40 hektara, te na projekte i narudžbu opreme, dosad je utrošeno 360 milijuna eura – od 10 milijardi koliko je još 2001. godine predviđeno da će stajati. Bit će i skuplje, a konačni će obračun doista ovisiti o promjenama prilika kroz više desetljeća.
ITER su, kao prvi korak prema energetski bezbrižnoj budućnosti, zamislili 1995. na summitu u Ženevi francuski predsjednik François Mitterrand i sovjetski čelnik Mihail Gorbačov. Počelo je tako da su sudjelovanje u gradnji ponudili američkom predsjedniku Ronaldu Reaganu.
Projekt sa 45 posto financiraju zemlje EU, a preostale troškove ravnopravno dijele SAD, Rusija, Japan, Koreja, Kina i Indija. Razmjerno sudjelovanju kasnije će izvlačiti korist od te tehnologije.
Fuzija, kao nuklearna reakcija, dobro je proučena u fizikalnim institutima i sličnim, znatno skromnijim, uređajima. Znaju se također i načela na kojima se u Cadaracheu želi izgraditi pokusni reaktor, tokamak.
Ondje se prvi put rješavaju inženjerski problemi gradnje elektrane koja iz jednoga kilograma tricija i deuterija, izotopa vodika, treba dobiti jednako energije kao iz 10 milijuna kg fosilnih goriva! Radi energije danas se fosilna goriva nepovratno uništavaju, opterećuju klimu i sve ih je manje.
Vodika, osnovnoga goriva nuklearne fuzije, ima posvuda te je praktično neiscrpan. Potrebna tehnologija obogaćivanja vodika bila je poznata već u vrijeme II. svjetskog rata. Fuzijska energija posve je sigurna. Oponaša nastajanje energije u jezgri Sunca. Ionizirajuće zračenje kratko traje i još je kraćega dometa, a bez neugodnog radioaktivnog otpada.
Znanje za budućnost
Kad se riješe inženjerski problemi ITER-a u Cadaracheu, zemlje koje su sudjelovale u gradnji te elektrane moći će stečeno znanje komercijalno primjenjivati u gradnji elektrana, koje bi trebale sve frustracije energetskim i klimatskim krizama prepustiti prošlosti.
– Upravne i istraživačke zgrade bit će dovršene 2012, a reaktor bismo počeli sklapati 2014. – rekao je dr. Kaname Ikeda, direktor ITER-a.
nemojte o tome molim vas pa propast će nam naša INA a bome i Mađarski MOL ako se ovo ostvari, može li itko zamislit zemlju bez zagađenja od fosilnih goriva