Andrija Hebrang završio je svoju političku karijeru. Redoviti je profesor na Medicinskom fakultetu i posvetio se pisanju. Posljednjih dana, kako kaže, doživio je nekoliko satisfakcija. Priveden je Nadan Vidošević, njegov protukandidat s predsjedničkih izbora kojeg je prozivao zbog izuzetno velike imovine, podnesena je kaznena prijava protiv Dragana Primorca, također njegova protukandidata s tih izbora, a za ratno profiterstvo optužen je Ante Jelavić zbog kojeg je Hebrang svojedobno podnio ostavku s mjesta ministra.
Razgovor smo vodili baš na dan kada je uhićen Vidošević. Prva Hebrangova reakcija bila je da će početi vjerovati da postoji pravna država...
Vidošević ima golemu imovinu, u kampanji za predsjedničke izbore vrlo vjerojatno potrošio je više nego što je prikazao?
Sve je to objašnjivo političkom pozadinom. Vidošević je na tim izborima, kao i Dragan Primorac, odradio veliki posao za ljevicu. Istupili su iz HDZ-a da bi se kandidirali protiv HDZ-ova kandidata, tj.mene. Zadatak: razbiti glasove desnice. Vidošević je u tome imao žestoku potporu Ive Sanadera.
Da?
Da, on godinama u stranci nije značio ništa, a onda na jednom Središnjem odboru, ne puno prije izbora, Sanader dovede Vidoševića da nam drži govor o gospodarstvu. Kako sam predsjedavao uz Sanadera, jer sam bio potpredsjednik stranke, još ga pitam što će on govoriti o gospodarstvu kad nije u životu ništa napravio. Bio je cijeli život državni činovnik. Kaže Sanader: “Bude on to dobro odradio.” Svi su zgranuto gledali kako Vidošević drži govor. Dakle, Sanader ga je vratio u HDZ da drži govor, očito planirajući drugi korak – da ga ne kritizira kad je izišao iz stranke i kandidirao se za predsjednika.
Zašto je Sanaderu bilo u interesu da vam Vidošević oduzme glasove i da HDZ-ov kandidat izgubi te izbore?
Vrlo jednostavno, zato što su u to vrijeme počele nicati Sanaderove afere kao gljive poslije kiše. Tako je htio kupiti zaštitu kod ljevice. Potpuno je jasno da su ova dvojica to morala odraditi. U utrku je pustio tri bivša HDZ-ova ministra. Moja se utrka pretvorila u borbu protiv mene i moralni sam pobjednik jer sam pobijedio i Primorca i Vidoševića. Čak sam Sanaderu na Predsjedništvu rekao: “Ako ti kupuješ nešto kod ljevice, zapamti, ljevica te iskoristi i onda te odbaci.”
Dugo se godina Vidošević održao na čelu HGK iako je njegova imovina uvijek bila predmet sumnje u javnosti?
Ako se želite održati, morate biti dobri s onima koji su na vlasti. On je uvijek bio dobar s ljevicom, s Pantovčakom posebno. Kad se HDZ vratio na vlast, bio je dobar i sa Sanaderom. Odnos vrha HDZ-a prema njemu može se ogledati u postupku J. Kosor. Kad je postala šefica HDZ-a, upitao sam je hoćemo li ukinuti harač HGK u sklopu mjera rasterećenja gospodarstva, a ona je rekla: “Pusti, to ću ja s Nadanom riješiti”. Dva dana poslije išla je u prvi službeni posjet kao premijerka u HGK i prvo što su napravili pred svim novinarima i kamerama na ulazu u Komoru jest to da su se poljubili! Vidošević i Primorac znali su da nemaju šanse pobijediti, ali su tim kandidaturama otkupili neke svoje stare grijehe pa me ne čudi da su istrage tek sada pokrenute.
Kako sad s odmakom gledate na HDZ?
HDZ je prošao katarzu, na ovim izborima pobijedili su ljudi koji nisu imali nikakve veze s aferama koje su na dnevnom redu bez obzira na to hoće li te afere završiti s pravomoćnim presudama. Drugo, ovim je izborima iz vrha stranke pometen okorjeli komunizam. Da podsjetim, ja sam u prvoj hrvatskoj Vladi bio jedini ministar koji nije bio član Saveza komunista, a u zadnjem užem Predsjedništvu HDZ-a jedan od vrlo rijetkih članova koji nije bio komunist. Ne mislim da su ostali bili loši ljudi jer su bili u SKH, ali komunistički mentalitet nikada se ne mijenja. Ovo je dobro vodstvo, radi kvalitetan posao, prebrođen je proces restrukturiranja stranke nakon golemog udarca koji je HDZ-u zadao Sanader. Dajem punu podršku HDZ-u jer smatram da samo HDZ može izvući zemlju iz krize.
Kažete da HDZ danas vodi ekipa koja nije ogrezla u afere, ali i Karamarko je bio suvlasnik u Soboliju koji je pak poslovao s državnim tvrtkama, navodno pod sumnjivim okolnostima, glavni tajnik Milijan Brkić upleten je u aferu Karlovačka banka, plagirao je diplomski rat, nije baš da nemaju nikakve repove?
Nijedna od njih nije pokrenuta kao kazneni postupak i doista o tome ništa ne znam. Ako se držimo pravila pravne države, sve će se istražiti, a oni koji su nepravedno optuženi, doživjet će satisfakciju. Problem HDZ-a u 22-23 godine bio je taj što su oni koji su unutar stranke izgubili pozicije poslije pokazali koliko im je bilo stalo do HDZ-a, a koliko do osobnih interesa. Ima nas dosta koji smo izgubili izbore u HDZ-u, neki su korektni i dalje podržavaju stranku i vodstvo, a neki poput J. Kosor ili M. Kujundžića odmah odlaze i osnivaju svoje stranke ili čekaju novu priliku ne bi li oduzeli 1-2 posto HDZ-u na idućim izborima. Dobro treba analizirati tko ulazi u Predsjedništvo stranke, dosta je bilo karijerista koji gledaju samo svoj interes.
Što to govori o Kujundžiću i J. Kosor?
Kosor je napravila sve da je izbace iz HDZ-a. Stalno je govorila protiv stranke, a dok je ona bila predsjednica, tražila je strogu stranačku disciplinu. Uništila je stranačku demokraciju jer je na važnijim izborima kao što je predsjednik HDZ-a Zagreba ili predsjednik Mladeži dopuštala samo jednog kandidata, a onda je sa Šeksom to tražila i za sebe na posljednjim izborima. Sreća da smo mi, protivnici jednog kandidata, dobili prevagu, pa smo imali više kandidata za predsjednika stranke. Često smo bili u sukobima jer sam bio predsjednik Kluba zastupnika i želio sam dopustiti veću slobodu zastupnicima, a ona je tražila stegu. Sad kad je ona pala na nižu poziciju, zagovornica je demokracije. Inače, nju se i ranije moglo procijeniti jer je ona u HDZ ušla tek nakon Oluje. Za mene onaj tko je nakon Oluje ušao u HDZ ne može biti iskreni hadezeovac, pod uvjetom da je prije bio punoljetan, barem ne za poziciju u vrhu stranke. Ona je imala pet godina opredijeliti se za HDZ, a to nije učinila. Kad je vidjela da HDZ pobjeđuje i da nema opasnosti za živote, onda je ušla u HDZ.
Hoćete reći da je njezin ulazak u HDZ od početka bio motiviran osobnim interesima?
Da, jednako kao i Milana Kujundžića. On mi je najveće razočaranje u životu. Gurnuo sam ga u politiku vjerujući u njega kao mladog intelektualca, svjesnog, elokventnog, domoljubnog. Prvo sam ga stavio za pomoćnika ministra zdravstva, pa ravnatelja bolnice, na moj prijedlog Sabor ga je prihvatio u Vijeće HRT-a. Ja sam krivac što je on u politici.
Vi ste ga podržavali i na zadnjim unutarstranačkim izborima u HDZ-u?
Tijekom tih izbora doznao sam za veliku prijevaru Milana Kujundžića, prijevaru mene. Otkrio sam da je kao liječnik Domovinski rat proveo u Njemačkoj i Americi, a meni, ali i javnosti, tvrdio da je dragovoljac Domovinskog rata. Malo tko me tako vukao za nos tolike godine.
Kako je to uspio zatajiti?
Kad sam ga uzimao u Ministarstvo, rekao sam: “Ima samo jedna siva zona u tvojoj biografiji, nisi mi bio u Stožeru saniteta. Jesi li dragovoljac ili nisi?” Nije to bilo presudno, ali htio sam znati. Njegov je odgovor bio: “Ja sam direktno ušao u sanitet brigade.” “Svaka čast”, rekoh. Poslije sam na TV-u čuo da je zadužio oružje u civilnoj zaštiti, dakle već je bilo kontradikcija. Kasnije, na unutarstranačkim izborima, išao sam provjeriti i otkrio da je za vrijeme rata bio na stipendiji u Americi i Njemačkoj. U politici ne možeš dugo lagati, sve se otkrije.
Prije tog otkrića podržavali ste njegovu kandidaturu za predsjednika HDZ-a?
Ma nisam ga toliko podržavao, nego kad me pitao treba li se kandidirati, ja sam mu preporučio da krene od prve stepenice, ali ako je tako hrabar, neka se kandidira za predsjednika. Izgubio je izbore u svom područnom odboru, a hoće na vrh stranke! Tada se još Karamarko nije bio kandidirao pa sam rekao da je Kujundžić najmanje loš od svih kandidata. Kad se Karamarko kandidirao, bilo je jasno da je on kvalitetan kandidat koji će pobijediti.
Kažete da je Karamarko najbolji izbor za stranku, a ne zamjerate mu što je bio s Mesićem? Nije li se i on vođen interesom vratio u HDZ?
Karamarko je to jednostavno objasnio: ako je Mesić u dva navrata prevario sve hrvatske birače, zašto ne bi i njega. Ja mu to vjerujem jer Mesić je, mijenjajući strane kao čarape, doista prevario mnoge ljude. Danas mnogi vjeruju u Mesića i njegovu domoljubnu orijentaciju iako je to čovjek koji je 1994., kada je trećina zemlje bila okupirana, s Manolićem pokušao izvesti parlamentarni puč. Da smo mu tada dali pobijediti, Hrvatska nikad ne bi doživjela Oluju i slobodu. Ipak je s lijevim medijima prevario birače i dobio dva mandata, u tom sklopu očito je prevario i Karamarka.
Dakle, Karamarko je bio zaveden pa mu ne zamjerate epizodu s Mesićem?
Ja ne razumijem da ga je mogao zavesti jer mene nije mogao, možda zato što sam mu bio bliže pa sam s njim često komunicirao. Karamarko možda nije imao takve kontakte pa nije poznavao izvornog Mesića, nego je vjerovao onom što mediji o njemu pišu. Mesić je dobio predsjedničke izbore, ali izgubio parlamentarne. Na početku kampanje imao je minimalne šanse, a kasnije je pobijedio. Očito je ljevica odlučila igrati na njega, tu je vjerojatno Karamarko, jer nije imao direktni kontakt s njim, donio pogrešnu procjenu. Ja svim ljudima opraštam promjenu stavova i svjetonazora, apsolutno sve praštam ako za to postoji moralna podloga.
Kad ste govorili o okorjelim komunistima, koji su to bili u vrhu HDZ-a?
Ne bih o imenima, ali taj komunistički način razmišljanja nikad se ne mijenja, u tome je bio problem. Kad sam pokrenuo inicijativu za osnivanje Ureda za otkrivanje komunističkih zločina, trebalo mi je dvije godine da prođem svoju stranku. A onda još godina dana Vlade i Sabora. Tri godine, a ovi su ga ukinuli za tri tjedna.
Šeksa ste otvoreno optuživali da je suradnik Udbe, kad već govorimo o komunistima? Je li vaš odnos bio loš od početka ili ste zaratili pred unutarstranačke izbore?
Nikad se nismo ljubili, ali je potpun prekid nastao kada smo raspravljali o predstojećim stranačkim izborima jer su Šeks i J. Kosor tražili samo jednog kandidata. Tada sam prešao granicu fine komunikacije jer sam rekao, ako sada ne razbijemo tu stegu demokracije da moramo imati samo jednog kandidata za svake izbore, onda nemamo nikakve perspektive.
Komunicirate li danas sa Šeksom?
Nikad se nismo sreli nakon zadnjih izbora, ali da se sretnemo, ja uvijek pristojno pozdravim starijeg od sebe.
Ne nedostaje li širina današnjem vodstvu HDZ-a?
Ovo vodstvo na čelo HDZ-a došlo je nakon najtežeg poraza na parlamentarnim izborima koje je stranci priuštila Jadranka Kosor, a prije nje udarac je zadao Sanader. To se vodstvo nije moglo početi baviti problemima na državnoj razini, nego je moralo temelj stranke obnoviti. Nakon toga ide nadogradnja.
Je li Kosorica puno naštetila HDZ-u?
Ona je ubila demokraciju u stranci, a sa svojom vladom dovela je gospodarstvo na najniže grane. Nas nekolicina inzistirali smo na ponavljanju njezina izbora koji je bio obavljen aklamacijom na saboru stranke bez biračkih listića. Nije pristala jer nije vjerovala u sebe. To je kasnije prenijela i na stranku.
Zašto je Sanader baš nju odabrao za nasljednicu?
Poznata je njezina izreka: “Kud Ivo, tud i ja”. Sanader je smatrao da će ona biti njegova lutka na koncu. Ali kad je ona namirisala prvu poziciju, srezala je sve oko sebe pa i njega. Bila je to njegova kriva procjena. Zato, ponavljam, treba paziti tko ulazi u vrh stranke, to ne smiju biti ljudi nedokazani u svom poslu, ljudi koji su karijeristi i gledaju samo svoj interes.
Po tome ni Sanader nije smio biti u vrhu HDZ-a?
On se nametnuo i pobijedio na izborima u stranci. Bio sam na njegovoj strani jer sam smatrao da stranku rješavamo financijsko-interesnog dijela koji ju je u to vrijeme doveo na loš glas. Sanader je pokazao europsko lice, orijentaciju prema EU, a govorom na rivi sve nas je zavarao svojim domoljubljem.
Jeste li primjećivali Sanaderovu rastrošnost, nadmenost? Šeks kaže da se uvijek pogledao u ogledalo kad bi pored njega prošao...
Volio je lijepo izgledati i ja to cijenim, volio je pristojno biti odjeven na nastupima i to apsolutno cijenim jer je predstavljao državu. Prvi sam put rastrošnost primijetio kad sam bio kod njega u kući, a triput sam bio jer nisam bio dio privatnog kruga, i to kad sam vidio slike. I sam sam u životu uspio skupiti 20-ak slika vrijednosti po 300 eura, ali kod Sanadera sam vidio da jedna njegova slika može pojesti sve moje i mene zajedno. Onda sam ga pitao, a odgovor je bio: “Šesnaest sam godina radio u Austriji”. Meni je to bio odgovor za sve, a poslije sam čuo da se Sanader iz Austrije vratio gologuz. U ono vrijeme vjerovali smo u njegove tvrtke i bogatstvo jer ga otprije nismo poznavali. I za satove je odgovor bio “radio sam u Austriji”. Možete jedno vrijeme u životu varati, ali ne možete cijeli život.
djeluje pošteno, kao i otac mu. Pomalo čak i naivno, osim ako to nije poza u politici