Kada se, u ovome trenutku, vidi da više ni na koji način, ni pravno ni politički, nije moguće opstruirati provođenje referenduma o uvođenju definicije braka kao zajednice muškarca i žene u hrvatski Ustav, onda se pribjegava staroj i prokušanoj metodi pravljenja cijeloga naroda glupim i ludim. Naime, sa svih su strana već počeli pljuštati naputci kako treba glasati na tom referendumu, čime se ne podcjenjuje pamet samo onih 750.000 ljudi koji su dali svoje potpise nego i svih ostalih, koji kane izaći na referendum, bez obzira koju će opciju zaokružiti.Hrvatske main-stream elite misle kako je njihova glavna uloga krojiti pamet narodu, a ne mu npr. služiti i izgrađivati društvo za opće dobro.
Umišljeni da se sva pamet naroda, zahvaljujući npr. izbornim rezultatima, slila u njihovu glavu, kreatori politike ove zemlje spremni su sve učiniti da tu imaginarnu sliku o vlastitoj pameti (koja to, dakako, nije) obrane pod svaku cijenu, i to od koga? Pa od vlastita naroda, naravno! Tako se i dogodilo da jedno sasvim politički rubno pitanje (na stranu sad što je ono civilizacijski bitno) postane vrlo važnim, tj. da se pitanje definicije braka uzvitla do te mjere da se na njega mora odgovarati plebiscitom. Krajnje pojednostavnjeno, bilo bi to kao da se na referendum mora izaći kako bi se dokazalo da su jedan i jedan jednako dva. No, očito u ovoj državi, koja je sluđena vodstvom svojim političkih elita u posljednja dva desetljeća, to se očito mora dogoditi.Referendum o braku tako nije samo referendum o braku i obitelji nego referendum o zdravoj pameti i savjesti, svijesti ljudi u kakvim okolnostima žive, a one su tako savršeno posložene u svome paradoksu da u nominalnoj demokraciji ne postoji gotovo nikakav način da stvarni glas naroda postane i njegovom voljom, koja može promijeniti turobnu sliku koja nas okružuje.
Pitanje braka i obitelji tako postaje u ovome trenutku prilika za opće izjašnjavanje naroda o njegovu zadovoljstvu kako aktualnim tako i svim dosadašnjim političkim elitama, koje su postale same sebi svrhom i žive isključivo za svoj interes i na račun toga istoga naroda.Naravno, cijela priča u sebi skriva i besmisao svojstven vremenu u kojemu živimo, a to je da odaziv na referendum i rezultati mogu maksimalno uspjeti te da se u Ustav i ugradi spomenuta definicija, a da se u stvarnosti ništa ne promijeni.Političke elite za to su već dobro pripremile teren zakonima koji će npr. istospolnim zajednicama regulirati “brak koji nije brak”, praktično sa svim pravima bračne zajednice.
Uostalom, Hrvatska je u svojoj novijoj povijesti već imala takvih referendumskih iskustava. Dovoljno je prisjetiti se prvog referenduma o samostalnosti, kojim smo izašli iz Jugoslavije i dobili neovisnost, a stvarne neovisnosti zemlje danas nema ni u tragovima.No, to nikoga ne smije obeshrabriti da ne izađe na ponuđeni referendum. Jer on je za sve ljude test zdravog razuma i vlastite savjesti. Kako za pojedince tako i za cijeli narod. Za vjernike pak, kojima je obitelj na duši, to je i dodatna prilika da pokažu ljubav i budu milosrdni kad svojim glasom odluče mijenjati političku stvarnost. Jer u suprotnom mogu dati priliku nekom drugom jeftinom trijumfalizmu da nahrani svoj ego, koji je isto tako poguban kao i ego aktualnih političkih elita, koje su umislile da su vječni vladari zdrave pameti ovoga naroda.
U 20 godina smo imali dva referenduma. U prvom smo se odlučili za suverenost i samostalnost,a u drugom je protuustavno izvedenim referendumom ta ista suverenost i samostalnost ukinuta. Tako da ne možemo reći kako se narod odlučio za ukidanje samostalnosti.Jer nije. EU aneksija je protuustavna. Uostalom, u Ustavu imamo i članak 141 koji kaže:Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.Kako je pregovore s EU započela i Srbija, jasno je kako će EU postati okvir za državnu zajednicu sa Srbijom u budućnosti. Ono što promiče svima, pa i g.Pavičiću, jer je toliko mračno,nevjerojatno,jest faktično stanje stvari koje se prepoznaje tek po dojmovima koje promatrač ima: saborski mandat nije obvezujuć, zastupnik se u svojoj prisezi ni jednom rječju ne dotiče obaveza prema hrvatskom narodu ili prema biračima, već isključivo se zaklinje na odanost Republici Hrvatskoj. A to je korporacija,d.o.o., registrirana pod brojem 500640570. Ono što mi doživljavamo kao svojom državom ne postoji. Postoji tek pravna osoba koja manipulira s narodom, Ustavom, izbornim zakonom i iz tih manipulacija crpi svoj legalitet.