Dok ruski režim na domaćem planu bez problema suzbija posljednje oporbene pokušaje suradnika disidenta Alekseja Navaljnog, u najbližem susjedstvu Moskva ne uspijeva ostvariti sve svoje interese. U nizu država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza događaju se procesi koji predsjedniku Vladimiru Putinu ne idu na ruku.
Moldavija i Armenija uskoro izlaze na izbore na kojima se očekuju rezultati koji neće biti po volji Kremlju. U Ukrajini pak predsjednik odbija provesti mirovni plan na koji je Kijev svojedobno pristao. I zatim je na kraju svega prošlog tjedna izbio oružani sukob na granici Kirgistana i Tadžikistana, dviju zemalja koje se bore za naklonost Moskve.
Prošlog tjedna suradnici zatvorenog Navaljnog odlučili su raspustiti svoju regionalnu mrežu ureda uoči odluke suda od kojeg se očekuje da cijeli pokret proglasi ekstremističkim i zabrani mu djelovanje. Jedan je od suradnika zatvorenog Navaljnog, koji se pojavio prošlog tjedna na suđenju vidno slab nakon trotjednog štrajka glađu, zatvoren zbog dijeljenja videa benda Rammstein na internetu što je sud bizarno protumačio kao raspačavanje pornografije. Rusija se na domaćem planu obrušila i na medije financirane izvana, poput Radija Slobodna Europa ili Meduze.
No Putin ne može tako lako svoju volju nametnuti u najbližem ruskom susjedstvu, zemljama nastalima raspadom Sovjetskog Saveza, niz kojih je u posljednje vrijeme pokazao znakove neposluha prema Moskvi.
Moldavija nova bolna točka
Prava geopolitička borba vodi se u Moldaviji u kojoj je nedavno izabrana prozapadna predsjednica Maia Sandu uspjela nakon velikih političkih zavrzlama raspisati parlamentarne izbore za 11. srpnja. Nakon što je prošle godine pobijedila na predsjedničkim izborima proruskog socijalista Igora Dodona, vjeruje da njezina stranka desnog centra na parlamentarnim izborima može okupiti većinu.
Zasad toj proeuropskoj stranci ankete daju oko 30% podrške birača, gotovo dvostruko više od 16%, na koliko računaju socijalisti. Reakcije Zapada i Moskve na situaciju u Moldaviji sugeriraju da obje strane žele zadržati utjecaj u državi i slijedi teška borba, pišu o geopolitičkom srazu ugledne ruske novine Kommersant. Valja se sjetiti i da je Rusija sa svojim trupama prisutna u Moldaviji te je zapravo pokrovitelj separatističke pokrajine Transnistrije.
Armenci će pak na izbore 20. lipnja, a u anketama zasad vodi stranka trenutačnog premijera Nikola Pašinjana koji je prilikom dolaska na vlast htio zemlju usmjeriti prema Zapadu. S druge strane mu prijeti bivši predsjednik zemlje Robert Kočarian koji pak je nedavno gostovao na ruskoj televiziji gdje je najavio svoju kandidaturu u intervjuu poznatom novinaru Vladimiru Pozneru. Kočarian je, valja naglasiti, stari Putinov prijatelj i njegov preferencijalni tretman u ruskim medijima za mnoge, poput eksperata iz Carnegie instituta, signal je koga Moskva želi vidjeti kao pobjednika.
Pašinjan je također naljutio Moskvu negativnim komentarima uloge ruskog naoružanja koje je Erevan kupio i koristio u prošlogodišnjem sukobu Armenije i Azerbajdžana oko Gorskog Karabaha. Poraz Erevana u tom ratu itekako je uzdrmao autoritet Pašinjana. To i jest jedan od razloga zašto Pašinjan sve više naglašava sklonost Rusiji, a u posljednjim istraživanjima Gallupa 62% Armenaca vjeruje da zemlja treba ostvariti bolje odnose s Rusijom, a samo 16% njih zalaže se za okretanje Americi.
Sukob Kirgiza i Tadžika
Također, prema prošlogodišnjem istraživanju preferencija u srednjoj Aziji, koje je proveo Wilson Center, 81% Kazahstanaca želi bolju suradnju s Rusijom, a njih 20 puta manje sa SAD-om. U Kirgistanu Rusiji vjeruje gotovo 90%, a u Tadžikistanu njih 80%, dok samo 2% stanovnika u obje zemlje želi bolje odnose s Washingtonom.
Zato se Rusija mora zabrinuti što je prošlog tjedna upravo na granici Kirgistana i Tadžikistana izbio oružani sukob koji je odnio najmanje 30 života i zbog kojeg je na strani Kirgistana evakuirano oko 20 tisuća ljudi. Sukob je izbio oko nedefinirane granice, ali je ubrzo potpisano primirje. Obje ove zemlje dio su Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti, koji se kolokvijalno naziva ruskim NATO-om, i od Moskve će se sigurno očekivati da uspostavi, ili nametne, mir. Prošle je godine tako pomogla zaustavljanju rata između Bakua i Erevana u Gorskom Karabahu i razmjestila svoje mirovne snage u regiji.
Poseban izazov za Putina bit će i odluka ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog koji je prošlog tjedna odbacio implementaciju sporazuma Minsk 2 koji su ukrajinske i ruske vlasti potpisale još 2015. godine i koji je zacrtao put za uspostavu mira u Ukrajini. Sporazum većinom ide na ruku proruskim snagama, ali Moskva inzistira da Kijev mora provesti potpisano.
Prošlog tjedna Zelenskij je u intervjuu Financial Timesu rekao da ne želi implementirati ono što je potpisano prije njegova dolaska na vlast, a rekao je to nedugo nakon što je Rusija pokazala mišiće šaljući više desetaka tisuća vojnika na granicu s Ukrajinom. Moskva je rekla da izjava predsjednika pak znači službenu politiku Kijeva i da se zbog toga praktički ne može očekivati nikakav napredak u Ukrajini.
VIDEO: Bijesni navijači Manchester Uniteda upali na Old Trafford
Koji novinar je iz redakcije bio tamo pa imamo tu vijest?