Predragom Matićem Fredom, bivšim ministrom branitelja iz redova SDP-a, razgovaramo o srbijanskim optužnicama koje su posljednjih dana uznemirile populaciju, percepciji branitelja u javnosti nakon 555 dana prosvjeda ispod prozora ministarstva kojemu je bio na čelu te o planovima za njegovu političku budućnost. Za početak, zanimljivo je doznati zbog čega je ove godine odlučio zaobići središnju proslavu Dana pobjede i hrvatskih branitelja.
Kako to da niste otišli u Knin?
Čim smo došli na vlast, financirali smo dubiozu oko spomenika pobjede u Kninu s dva i pol milijuna kuna, na proslavi je govorila gradonačelnica, uveli smo govor branitelja, poboljšali protokol, osluškivali želje branitelja i na kraju smo stvorili Frankensteina: onaj cirkus lani u režiji HDZ-a i Thompsonov koncert kao krešendo. Ja u tome više ne želim sudjelovati. Tko me prvi vidi u Kninu, neka mi slobodno priđe i dobit će sto eura. Nema šanse. Dok su mnogi govorili da Oluja nije samo Knin nego i Banovina i Kordun, tvrdio sam da taj grad ima još samo željezničku postaju s dva vlaka dnevno i Oluju pa, ako im uzmemo Oluju, neće imati ništa. Mnogi su pitali zašto proslava ne može u Petrinju ili Glinu, a ja sam štitio Knin, i to je moj “istočni grijeh”. Istodobno, branitelji su me napali jer sam sugerirao da majice ne budu crne boje, sugerirao da budu bijele, da bi na kraju oni štampali majice “100 posto za Hrvatsku” u bijeloj boji. Postavili su mi ultimatum da u manje od 24 sata smislim videozid za 45.000 kuna, odmah sam im ga rodio. Kao i grah. Vojska nema novca, policija nema novca, tko će platiti grah nego Ministarstvo branitelja. Kad je govorio Sanader ili gospođa Kosor, gradonačelnica nije smjela primirisati mikrofonu, ni braniteljima nisu dali govoriti od bojazni da ne bi kritizirali vlast, a iako sam mogao odrediti Kotromanovića ili sebe, mikrofon sam prepustio njima, da sami odrede tko će govoriti i nikad nisam cenzurirao njihove govore. I što sam dobio nakon svega? Zvižduke. Zato smo jučer, SDP i koalicijski partneri, položili vijence u Zagrebu za sve poginule i stradale. Nikad više mene Knin vidjeti neće, na ono dernečenje ne bih ni najgoreg neprijatelja poslao.
Posljednjih dana javnost je zgrožena srbijanskim optužnicama na kojima se nalaze imena vukovarskih branitelja. Jeste li vi bili upoznati s tim optužnicama?
Kao i svaki drugi građanin, možda malo više jer se bavim tom problematikom. Ja o tome nemam saznanja, osim iz medija i razgovora s braniteljima. Sad kažu da su stigle 2011., a budući da sam Ministarstvo preuzeo krajem prosinca te godine i odradio točno šest radnih dana, to pitanje trebalo bi postaviti bivšem ministru Tomislavu Iviću. Taj popis nisam nikada vidio, a tijekom četiri godine nitko ga nije niti spominjao. Prošle jeseni Branko Borković želio je ići u Kragujevac i ja sam ga uputio u Ministarstvo pravosuđa da provjeri i tada su mu rekli da mu se odlazak preko granice ne preporučuje.
Kako komentirate najavu srbijanskog tužitelja da će se popis širiti?
Što se tiče vukovarskih branitelja i logoraša, taj popis treba strpati u kontejner i zapaliti jer to je bezvrijedan materijal. Opće je poznato da smo mi ondje ubijani i premlaćivani, a iskazi su dani pod prisilom i bez odvjetnika. Znam o čemu govorim, te su optužnice totalno smeće. U logoru su nas tjerali da potpišemo da smo nekog ubili, zaklali i bacili u Dunav, a neki su mi rekli da su potpisali prazan papir na koji je kasnije tko zna što nakucano. Zamislite, i doktorica Bosanac je među optuženima, to je degutantno, ona koja u bolnici nije radila razlike između branitelja i agresora. I braća Josić savršen su primjer glupe optužnice. Na žalost, ni 25 godina nakon rata Srbija još ne vjeruje u postojanje logora, ni predsjednik Boris Tadić, kojemu sam iznio svoje osobno iskustvo, pa ni premijer Vučić, kojega su nedavno posjetili vukovarski pravnici.
Je li naša diplomacija trebala jače lobirati da se Srbiji onemogući otvaranje tog poglavlja za EU?
Ako netko misli da se poglavlje ne smije otvoriti da se ne bi sudilo ratnim zločincima iz Hrvatske, onda je to apsolutno pogrešno, kao što je pogrešno da su svi branitelji s Trpinjske ceste zločinci. Valjda smo i mi nakon 25 godina svjesni da se kuće nakon Oluje nisu zapalile od visokih temperatura, nego da ih je netko zapalio. Ili će odgovarati svi ili nitko. I, da bi bilo procesuirao 50 zločinaca koji šetaju po Vukovaru, moraš biti spreman procesuirati i petoricu iz naših redova. Ne može selektivno, svaka majka jednako plače. Hrvatska i Srbija trebale bi razmijeniti te dokumente i objektivno suditi jer ratni zločin ne zastarijeva i sve što se dogodilo u Hrvatskoj, u čemu su sudjelovali hrvatski državljani, treba biti procesuirano na hrvatskim sudovima. Samo bez fige u džepu, iskreno, i to je jedini put. Ovako, Srbija je proglasila tu univerzalnu nadležnost jer Hrvatska neke naše zaigrane dečke nije procesuirala. Ali Miro Kovač nije trebao doći i lagati braniteljima, ali HDZ tako funkcionira.
Što se može učiniti do zatvaranja poglavlja? Kako bi lijeva koalicija postupila?
Ako bismo dobili iskrenu suradnju iz Srbije i ponudili našu iskrenu suradnju, to bi za godinu dana bilo riješeno. Na taj način Srbija više ne bila nadležna za nas.
Biste li vi sutra prešli granicu?
Bio sam u Srbiji i službeno i privatno i mogu ići još pet stotina puta i nitko ne može jamčiti da ne mogu biti zaustavljen na granici, ali od svih sudova svijeta ja najbolje znam što sam radio u ratu i nemam apsolutno nikakvih problema. Svaki branitelj ujutro kad se brije i pogleda se u ogledalo zna smije li prijeći granicu ili ne smije.
Je li Registar branitelja pomogao srbijanskom tužiteljstvu?
Nije, a imamo i matematiku protiv koje ni HDZ ne može ništa. Registar je objavljen 2012., a optužnice su stigle prije i u odnosu na objavu Registra nisu se povećale ni za jednu jedinu. Nitko se nije ubio, nitko nije uhićen na granici, nitko nije dobio optužnicu kao što su predviđali zloguki proroci. A njih ne zanima da za mog mandata ni jedan stan, ni jedan stambeni kredit, ni jedna stipendija nisu odobreni na muljanje, a tome je pomogao Registar jer ja ne poznajem svakog branitelja s popisa, ali zato bilo koji građanin može reći da netko nije zaslužio stan. Dakle, nitko zbog Registra nije nastradao, osim ponešto lažnjaka i meni je žao da ih nije puno više. Ali ima dana.
Je li vas iznenadila mlaka reakcija braniteljskih udruga na kriznu situaciju s optužnicama?
Ne, nije, radim već 25 godina s tom populacijom. To je ta ista ekipa koja je proizvela prosvjed, koja stalno radi probleme, osim kad je HDZ na vlasti, onda su kuš, ne smiju ništa reći. I prije 10 godina sam govorio da su generatori svih problema predsjednici udruga, uz časne iznimke, ali većina je onih koji isisavaju ovu državu. Optužnice su, zapravo, opet napuhani problem koji se koristi za neke političke bodove, ali da je to morala Vesna Pusić objašnjavati udrugama, to bi bilo zlo i naopako, šatora kao gljiva, blokada granica. Ako mi dođemo na vlast, nastavit će se niz: splitska riva, Beštek, vukovarske kolone, Knin, šator. Smislit će oni nešto drugo, odnosno, njihovi nalogodavci. Prosvjed je završio nakon 555 dana uz obrazloženje: primijetili smo dobru volju. Stvarno, ona dva glumca iz Glup i gluplji ne bi progutali tu foru, a Miro Kovač im je složio priču za dječji vrtić. I djeca bi ga ismijala, ali to je prošlo. A da su to Vesna i Fred objašnjavali, Zagreb bi gorio.
Prijetnje su prestale, ali posljedice su ostale pa ja i dandanas dobivam sudske pozive za ročišta s ljudima koji su mi prijetili, iz Zadra, Karlovca, Zeline... Uopće ne znam te ljude
Je li vas iznenadilo što su tih dana HDZ-ovi branitelji Josip Đakić i Đuro Dečak, s njima i Đuro Glogoški, udarili po vlastitoj Vladi s porukom da “Vlada sramotno odlazi u povijest”?
I to ih može biti sram, šutjeli su dok se Končar prodavao, šutjeli su dok se nije ništa radilo, šutjeli su dok su virili iz stražnjice Karamarku, a kad je postao “pokojni”, onda udri po lešini. Isto tako su udarili po Oreškovićevoj Vladi otkako su “pokojni”. Sada je Plenković “in”, njega neće pitati gdje je bio ‘91. jer on je domoljub. Sjetite se, prva ocjena Tihomira Oreškovića bila je “iskreni domoljub”. Iako, imao je dovoljno godina da bude u ratu, a nije bio, imao je dovoljno godina da pomogne Hrvatskoj na neki način, a kako stvari stoje, nije. Na temelju čega je iskreni domoljub? Ovaj je poginuo, ovaj se borio za svoju zemlju, ovaj je dao sto maraka za obranu, ovaj je jeo volove kad se HDZ formirao, ovaj je mahao barjakom... i to je neka vrsta domoljublja. Ali što je Orešković napravio? “Bruxelleski Zoka” je bio 1300 kilometara od ratišta i to mu se uzima za veliki grijeh, a “kanadski Tim” je bio 13.000 kilometara od ratišta i on je domoljub. I sad k’o za vraga dolazi bruxelleski – da je bar iz Strasbourga ili Pariza – nego bruxelleski Plenki i isto je iskreni domoljub iako je imao dovoljno godina da bude u ratu. Hoće li Josip Klemm i njemu reći da je imao dovoljno godina da bude tu i da pogine i da mu mama prima mirovinu, kao što je rekao Milanoviću?
Spomenuta trojica izuzela su od kritika vašeg nasljednika Tomu Medveda. Kako biste vi ocijenili njegov rad?
Čovjek nije napravio ništa. Prosvjednike je iz šatora premjestio u hotel Laguna, prema poznatoj: “Ako ne želiš napraviti ništa, napravi povjerenstvo!” A on ih je napravio jedanaest. Ti ljudi, njih 275, jedu, piju, spavaju u hotelu i na kraju će mu donijeti ono isto što su donijeli i meni, samo što su to napravili kod Klemma u udruzi za sedam dana, a danas u hotelu ni za šest mjeseci. Donijet će mu popis želja, njihove rečenice će glasiti “hrvatski branitelj ima pravo na...” i “hrvatski branitelj ima pravo da...”. Meni su donijeli 14 milijardi na ovih 6, koliko se izdvaja za branitelje. Možda će biti mekši prema svojima. Tomo Medved nije napravio ništa: da sam ja ministar, veteranski dom u Lipiku kao i zadružna trgovina na Britancu već bi radili tri, četiri mjeseca punim kapacitetom. Ne znam što se događa sa sredstvima koje sam izborio, 21 milijun eura za gradnju veteranskih centara Šibenik, Sinj, Petrinja, Daruvar.
Zašto Tomo Medved ima potporu braniteljskih udruga, a vi je niste imali?
Zato što im on govori ono što vole čuti, a ja im govorim istinu. Kod mene neće čuti dodvoravanje. Ja im nikad neću ići niz dlaku, ali nikada branitelji nisu bolje živjeli nego za mog mandata. Ne moja, nego nova HDZ-ova Vlada im je smanjila proračun za 60 milijuna kuna. Nisam im želio mazati oči ni oko HVO-a. Ako to Šušak nije napravio 90-ih, tko će sada izjednačiti njihova prava s HV-om kad to košta puste milijarde? Želio sam pokriti barem najteže invalide HVO-a, ali zahvaljujući Glogoškom i ekipi, koji su stopirali moje izmjene i dopune, stopostotni invalidi ove godine neće dobiti automobile, kao što ni Ivica Vujica, zbog kojeg je prosvjed tobože i počeo, još nije dobio njegovatelja. Zbog mene ili zbog Glogoškog? Ja sam okrenuo ploču, da u 21. stoljeću idemo u neku moderniju priču, u stvarni angažman branitelja u pozitivnim društvenim događajima, a ne da služe kao topovsko meso, da idu prosvjedovati za tuđi račun. Ali oni su tako htjeli.
Kad se danas osvrnete na četiri godine mandata, biste li nešto učinili drukčije?
U taj sam posao uložio i srce i dušu, baš sam se dao sto posto i, da sam bio malo pametniji, nisam trebao zanemariti obitelj i prijatelje. Možda danas ne bih otišao Klemma u vikendicu, nasjeo sam na taj poziv iako nisu zaslužili da im budem u društvu. Jedna od glavnih primjedbi prosvjednika bila je da u nazivu Ministarstva treba pisati hrvatski branitelji. Bilo ih je uzalud podsjećati da smo prije naše Vlade imali Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Najžešći kritičari bili su nam Ured za branitelje Grada Zagreba, Zajednica branitelja Gojko Šušak i HDZ-ov odbor za branitelje. Fuj, fuj, fuj! Pa ni oni nemaju “hrvatski” u svome nazivu, tko je njima branio?
Treba li prosvjednicima uistinu pripisati zasluge za operaciju “oba su pala”, naime, Josipovića i Milanovića?
Za Josipovića da, jer su ljudi u početku prosvjeda bili stvarno zbunjeni i mislili su da naša Vlada radi kontra branitelja. No, ne mislim da su srušili Milanovića, štoviše, jako su pridonijeli neuspjehu HDZ-a. Karamarko je najavljivao uvjerljivu pobjedu, ali kad su njihovi puleni iznijeli plinske boce na cestu i davili hrvatske policajce držeći ih za vrat, tada je potpora HDZ-u drastično pala i oni se više nisu stigli riješiti tog šatora koji im je postao teret, što je u konačnici dovelo do izjednačenog rezultata na prošlim izborima. Hrvati ne vole nasilnike, pa mi imamo još uvijek vrlo pristojne prosvjede, uljuđene, u nekim zapadnim zemljama kruh poskupi pet centi pa kontejneri gore.
Kakva je percepcija branitelja u javnosti nakon šatora?
Kaže poslovica da revolucija jede svoj djecu, a Đuro, Klemm, Jukić i klika su uspjeli obrnuto, da djeca pojedu svoju revoluciju. Nikada više nakon tog prosvjeda branitelji neće biti tako omiljeni u društvu kao dotad i, na žalost, ta će stigma pasti na one koji su za to najmanje krivi. Kad otvaraju tvrtke, ja im preporučujem da se ne hvale statusom branitelja jer je percepcija da su to nezadovoljni ljudi koji stalno traže pogače povrh kruha. Jedini segment koji vadi cijelu priču su zadrugari, oni su najbolje od branitelja. Jednom prilikom u Dubrovniku gledam šator za zadrugarima i uspoređujem sa Savskom, to su ljudi iz istog rova, ali ovi ovdje su veseli, optimistični, prodaju svoje proizvode, šale se po cijeli dan. Dok oni tamo drugi, njih nešto vječno proganja, želi im zlo, radi im o glavi... ovaj čašu vidi uvijek dopola punu, a ovaj dopola praznu. Istina je, više ne izgovaraš s ponosom da si branitelj.
Mislite li da je povratak šatora moguć?
Ne bi više bili originalni, ja bih im sada preporučio da, kada dođe lijeva koalicija na vlast, blokiraju granične prijelaze, da rastjeraju turiste s jadranske obale, a mirovine će onda stizati isisane iz prsta. Šator je prevladana priča i drago mi je da ga Vukovarci nisu željeli.
Kako komentirate vijest da će tvrtka Josipa Klemma osiguravati Ministarstvo branitelja?
Zločesti ljudi mogli bi od toga napraviti puno poveznica jer jednostavno ima materijala za teorije zavjere, ali osobno mislim da mu to nije trebalo. Prihod za njegovu tvrtku je mizeran, a zaziva puno loših konotacija. Pretpostavljam da je pošteno pobijedio na natječaju, ali da sam na njegovu mjestu, ja na taj način ne bih ni išao.
Kako biste se osjećali da vas čuvaju njegovi zaštitari?
Dobro, ja vjerujem u ljude, pa to su profesionalci. Očito imam stockholmski sindrom jer mi je i dalje od te ekipe najdraži Josip Klemm, s njegovim sam specijalcima najbolje radio. Stvarno ne znam gdje je pošlo po zlu s tim ljudima. Odmah se sjetim one primopredaje Ministarstva kada su jedino k meni došli likovi s navijačkim čegrtaljkama, njih više od stotinu nahrupilo je uz deračinu. Fotografije bivših ministara na zidu, među kojima moje još nije ni bilo, bile su popljuvane, doslovno, i to samo govori o tome s kim sam ja radio četiri godine. Znao sam reći kolegama u Vladi: Vaš dan počinje s Vaša Ekselencijo, a moj dan počinje s materinom od ranog jutra, s frajerima koji mi govore da će zapaliti i sebe i mene. S takvim ljudima jedino možeš raditi tako da im lažeš ili se ponašaš kao Tomo Medved. Sve im je obećao, a ništa napravio.
Jesu li prijetnje prestale?
Prijetnje su prestale, ali posljedice su ostale pa ja i dandanas dobivam sudske pozive za ročišta s ljudima koji su mi prijetili, iz Zadra, Karlovca, Zeline... Uopće ne znam te ljude. Nisam imao ni jedan neugodan susret na cesti, ljudi mi prilaze i čestitaju, drago mi je zbog toga. Policijsku zaštitu nemam od kraja mandata na vlastiti zahtjev. Čak mi malo i fale ti dečki, oni su sjedili sa mnom za stolom, jeli i pili isto što i ja.
Nakon što ste na prošlim izborima u Slavoniji osvojili 8900 preferencijalnih glasova, što očekujete 11. rujna?
Bio je to sjajan rezultat s obzirom na to da sam u kampanji prošle godine proveo ukupno tri sata i da su prosvjednici tvrdili da sam omraženi ministar bez branitelja. Vjerujem da ću ući u Sabor, ali vrh stranke više me vidi u izvršnoj vlasti, tako i ja. Meni je u Saboru monotono, rekao sam i kolegama da ministar branitelja u jedno prijepodne ima više uzbuđenja nego oni u četiri godine mandata. Pričalo se o mojoj kandidaturi za vukovarskog župana, ali to sam odbacio, a sada postoji snažna inicijativa u SDP-u za moj angažman u izborima za gradonačelnika Vukovara. To nisam odbacio, ali to je za mene kao i ono pitanje bih li se vratio u Ministarstvo branitelja. Srce vuče, ali razum vrišti: bježi od toga. Siguran sam da bih Vukovar izvukao iz ralja prošlosti i da na kraju mog mandata ondje ne bi radio samo onaj tko neće, ali ja se opirem toj opciji.
Znači li to da postoji mogućnost da ponovno budete ministar branitelja?
Nadam se da ne, nisam ni s kim razgovarao o tome iako i danas dobivam signale da braniteljima nikad nije bilo bolje nego kad sam ja bio ministar. Biti ministar branitelja smatrao sam velikom čašću i mislio da to ne može svatko, ali izgleda da može, sjetimo se samo Mije Crnoje. Hvala, ali više ne bih. Pa i zato što su mi neki djelatnici bili gori nego prosvjednici. Kad sam došao, nisam smijenio nikoga iz prošlog sastava, a iskustvo govori da bih sada trebao, ali ja nisam taj. Danas imam neke preferencije prema resoru obrane, to me zanima. U stranci još nismo o tome razgovarali, bilo bi neozbiljno sada dijeliti fotelje, ali to mi je želja.
Što mislite o inicijativi da se Ministarstvo branitelja prebaci u upravu u okrilju MORH-a?
Ma ni slučajno! Pogotovu zato što smo u NATO-u, MORH ima druge zadaće i izazove. Rješenje je transformacija u Vladin ured za ratne veterane, koji bi imao svog ravnatelja izravno odgovornog predsjedniku Vlade. To bi braniteljima jako imponiralo. Oni pate od protokola, vole da ih tetošiš i, ako sam igdje pogriješio, eto, to je bila moja pogreška. Ali ja to ne znam raditi. Pa najbolje ih tetošiš ako ih ne potkradaš!
>> Demo: Tražit ću istragu o upravljanju Fondom branitelja
Predrag Matić Fred je najgori ministar branitelja! Predrag Matić Fred je srpski zet i ne može biti hrvatski ministar. Amen!