Pa opće je poznata stvar da gosp. Tadić želi izjednačiti krivnju za rat i ratne posljedice, premda su oni nametnuli taj rat i oni su ti koji su ušli na teritorij Hrvatske i u Hrvatskoj ubijali, palili i uništavali uz pomoć paravojnih postrojbi iz Srbijei domaćih pomagača iz Hrvatske, kojima Hrvatska nije u srcu. A gosp. Josipović polako podliježe nametanju takve teze, umjesto da popu kaže pop, a bobu bob. U ovakvoj situaciji polako se može zaključiti da Tadić igra dominantnu ulogu, da je on subjekt, a naš predsjednik objekt koji sudjeluje u protokolu. Umjesto da je situacija suprotna. Tako će onaj koji dominira kada tad isposlovati da se obustave tužbe za ratne zločine. A kada se u samom početku tome s naše strane nitko ne suprotstavlja, onda će nas oni dovesti do svršenog čina, iz kojega nema povratka. A to se ne smije dogoditi i zato bi preporučio gosp. Josipoviću da čvrsto drži svoj stav i stavi na znanje tko je u igri subjekt.

Gosp. Josipović ne smije prihvatiti tezu da u ovim pregovrima i razgovorima nitko nije subjekt i da nitko nije objekt, da su to ravnopravne strane s jednakom krivnjom za događaje u ratu i da u ovoj priči nitko ne smije biti pobjednik ali niti gubitnik. Ako tako bude, onda je gosp. Tadić ostvario svoju misiju u Hrvatskoj i upravo će on biti taj koji će postati pobjednik. Pozor. Nema zajedničke krivnje i izjednačavanje žrtve i agresora. Ovo ne smijemo zaboraviti. Nadam se da će gosp., Josipović pravilno postupiti i tražiti pravdu u ime Hrvatske i Hrvatskog naroda, a prije svega u ime onih koji su položili živote za današnju Hrvatsku i koji su ostavili dijelove svoga tijela za Hrvatsku kao i brojnih invalida.

Ovi gore na slici su ko braće rođena..