Identificirani su novi podtipovi agresivnih plućnih karcinoida, rijetkog tipa plućnih tumora, čiji se uzrok u ovom trenutku ne povezuje s najčešćim faktorom rizika za rak općenito – pušenjem.
Uz ogradu kako su potrebna daljnja istraživanja, znanstvenici Međunarodne agencije za istraživanje raka objavili su rezultat svojeg rada u priopćenju u kojem stoji da se novi agresivni podtipovi plućnih karcinoida, nazvani suprakarcinoidi, trenutačno ne čine povezanima s pušenjem.
U pravilu kirurško liječenje
– Pacijenti sa suprakarcinoidima imaju loše preživljenje (33 posto kroz deset godina) u usporedbi s pacijentima oboljelim od drugih plućnih karcinoida gdje je preživljenje 76 posto u tom istom periodu – stoji u priopćenju agencije, inače pod kapom Svjetske zdravstvene organizacije, a navode i da se incidencija ovih bolesti u svijetu povećava.
Njihovo istraživanje daljnji je pomak u, da tako kažemo, identifikaciji pojedinih tumora i pronalasku njihovih molekularnih karakteristika. Jer takvi su radovi temelj za jednako tako krojenu ciljanu terapiju i liječenje.
– Intenzivno se rade istraživanja tumorskog genoma, ali vrlo je malo tih rezultata dosad postalo klinički bitno. Otkrili smo gensku mutaciju, no to ne znači da imamo specifičan lijek za nju. To je sad jedna moderna onkologija gdje su očekivanja i vjerovanja da ćemo određivanjem tumorskog genoma moći potklasificirati sve tumore, naći podtipove i danas smo dosta skloni vjerovati da je svaki tumor drukčije genetske građe, kao što svaki čovjek ima svoju gensku građu i jedinstven je, tako vjerujemo i za tumore. Stoga danas moderna onkologija ide sva u tom smjeru – objašnjava akademik Miroslav Samaržija, predstojnik Klinike za plućne bolesti Jordanovac, pojašnjavajući da su karcinoidi pluća rijetki tumori.
Kako objašnjava ovaj liječnik, karcinoidi pluća čine oko pet posto među tumorima pluća i za njih nema pametnih terapija, odnosno liječenja pametnim lijekovima te se u pravilu liječe kirurški ako se otkriju na vrijeme. Što se tiče zasad upitne (ne)povezanosti ove vrsta raka pluća s pušenjem, akademik Samaržija upozorava da ni za jedan tumor “ne piše” da je mutaciju njegove stanice napravilo pušenje ili nešto drugo.
– Karcinoidi su tumori koji obično rastu u velikim bronhima i broj mutacija sigurno povećava pušenje i to uopće nije upitno. Ne može se, dakle, iz toga izvući da pušenje nije štetno, nikako. I moramo biti svjesni da budući da su te promjene gena rijetke da kad nađemo neki lijek da je on obično za dva ili 15 posto bolesnika i slično, dakle da nije primjenjiv za sve oboljele. Uvijek moramo biti svjesni te činjenice – napominje akademik Samaržija.
Specifična struktura
Suprakarcinoidi identificirani su korištenjem inovativnih tehnologija sekvencioniranja čime su istraživači dobili njihove molekularne karakteristike, a kako struka objašnjava, sadašnjost i budućnost liječenja raka je u individualnom pristupu.
U ovom radu, kako objašnjava prof. dr. Dragan Primorac, koristili su sustav strojnog učenja te multi-OMICS analizu (analiza genoma, eksoma, transkriptoma i metiloma) za 116 plućnih karcinoida, 75 velikostaničnih neuroendokrinih karcinoma pluća (LCNEC) i 66 sitnostaničnih karcinoma pluća (SCLC).
– Takvom su analizom stratificirali atipične karcinoide u dvije skupine: prvu s 10-godišnjim preživljenjem koja je bila 88% i drugu gdje je preživljenje bilo 27%. Istodobno su utvrdili i postojanje određenog postotka plućnih karcinoida sa specifičnom molekularnom strukturom. Ova skupina, bez obzira na karcinoidu sličnu morfologiju, ima molekularna i klinička obilježja velikostaničnih neuroendokrinih karcinoma pluća (LCNEC). Ovi rezultati prvi put jasno pokazuju molekularnu poveznicu između neuroendokrinih tumora pluća niskog i visokog stupnja – objasnio je prof. Primorac.
Rak pluća je užasna bolest.... Ne daj Bože nikome..... Otac mi je prošle zime umro od raka pluća, dijagnoza je bila limfangična karcinomatoza, što je uvijek ravno smrtnoj presudi. Uspio sam nabaviti pored legalnih i ilegalna sredstva za liječenje, međutim jedino što sam postigao je da ga ne boli. Brzina propadanja od te bolesti je strašna, najgore je što u terminalnoj fazi više ne možeš jesti da bi se bar malo oporavio.... Medicina je odmah po dijagnosticiranju digla ruke od njega, najviše zbog godina starosti. Kad sam pitao za kemo i radioterapiju, odmahnuli su rukom, imao je preko 80 godina i rekli su da nakon prve doze kemoterapije ne bi preživio ni 24h, iako je bio uvijek u dobroj fizičkoj formi. Svjestan sam da ljudi moraju od nečega otići, smrt je jedina sigurna stvar na svijetu, ali to nečinjenje ničega od strane službene medicine osim prepisivanja antibiotika radi placeba i posebnih jogurta za prehranu je zapravo najgore. Svjestan svog stanja jednom me pitao gotovo u suzama, "pa evo, ja samo ležim i ležim, a nitko me ne dolazi obići, nitko od liječnika, možda mi je bolje ipak, tko zna, kad bi me barem došli pregledati".... Zvao sam hitnu, došli su za 10 min, dvoje mladih, medicinski brat i liječnica.... Kad su ušli u sobu, tužno su se nasmiješili i rekli da oni tu ne mogu ništa, da je to takvo stanje i da bi mu trebala cjelodnevna palijativna skrb, što smo mi doma odrađivali.. Za 11 dana je umro. Žao mi je što sam to ovako detaljno, sjetio sam se jbg.......