Osmorica prijavljena za ratni zločin 1991. u kninskom zatvoru

- ALEKSANDAR VASILJEVIĆ (72) umirovljeni general JNA osnivanje logora u kojima su tijekom rata brojne žene silovane, a civili i ratni zarobljenici fizički i psihički zlostavljani. Mučenje civila. Logori su bili na napuštenom poljoprivrednom imanju u okolici Begejaca, na napuštenojj farmi u Stajićevu, u Sremskoj Mitrovici (u dijelu tamošnjeg kazneno-popravnog doma) te u zatvorima u Nišu i Staroj Gradiški. U njih su dovođeni civili, među kojima je bilo djece, žena i maloljetnika, iz Osijeka, Vukovara, Karlovca, Slunja, Stare Gradiške, kao i drugih mjesta u Hrvatskoj. Optužnica tereti i Vasiljevića i Živanovića da nisu poduzeli baš ništa kako bi olakšali život zatočenima, iako su znali da ih čuvari logora tuku drvenim i željeznim palicama, izvode na lažna strijeljanja, ispituju... Od posljedica batinanja čuvara Ivice Vuletića i drugih nepoznatih osoba u Begejcima i Stajićevu umrli su Ivan Kamarela i Božo Kelava, Branko Koch, Ivan Kunac i Zlatko Brajer. Čuvar logora u Stajićevu, Slobodan Bačić svakodnevno je Ivanu Krznariću prislanjao nož pod vrat i prijetio ubojstvom, Đuru Tvorka izvukli su iz autobusa i pretukli do smrti... Ista stravična smrt u Sremskoj Mitrovici zadesila je Josipa Boldiša, Zlatka Cvitkovića, Damira Kiralja, Antuna Plivelića, Niku Šoljića i Ivana Švarka. U logoru u Staroj Gradiški nakon premlaćivanja pripadnici vojne policije ubili su Marijana Raužana. Žene zatočene u Begejcima i Stajićevu čuvari logora svakodnevno su silovali i seksualno zlostavljali ne bi li i tako utjecali na psihičko slamanje zatočenih civila. Iako je istraga protiv Vasiljevića i Živanovića već bila pokrenuta, nakon uhićenja Tihomira Purde hrvatski branitelji podnijeli su protiv njih kaznene prijave zbog iznuđivanja iskaza u srbijanskim logorima, pa je u siječnju istraga proširena i na taj dio. Od 1993. do 2007. godine za logore su pravomoćno izricane presude .Osuđeni su Petar Krivić, Nikša Beara, Đorđe Jaramazu, Milan Atlija, Dušan Čučković, Ivan Čurčić, Miloš Držaić, Dušan Mišić, Dragan Savić, Jovica Vučenović, Slobodan Bačić, Ivica Vuletić (državljanin Srbije), Milan Gojković, Veso Praća, Vlastimir Denčić, Ranko Pralica, Stanko Palančan, Đuro Birač, Petar Baltić, Stevan Bjelaljac, Đuka Bogunović, Milan Ljubičić, Vlado Ćordaš, Tintor Draga, Petar Vladaić, Ilija Đaković, Dragan Matijević, Ilija Baždar, Rade Baždar, Mirko Graorac, Branko Ljubišić i Jovan Romčević. Među osuđenim muškarcima nalazi se i jedna žena. To je Ivanka Savić koja je određivala tko će od zarobljenika u logor u Begejcima, tko u Niš, a tko u druge logore u Srbiji

Bez brige, Josipović će se lagano dogovoriti da ih izruče iz Srbije. On je za pravdu i ima dobre veze.

02.05.2011. u 21:25h ujkane je napisao/la: Nakon Oluje nije bilo masovnog klanja starica i staraca =========================================== Na haskom sudjenju su bila navedena imena i prezimena 677 civila pobijenih nakon Oluje, uglavnom staraca i starica. Odbrana nije opovrgla nijedno jedino ime,, niti nacin njihovoga ubojstva. Evo samo jedan specificni zlocin nakon Oluje, citiran u presudi haskog suda, o kojem su svjedocili i UN-ovci: * 25. kolovoza 1995. kad su pripadnici UN i svjedokinje prišli selu Grubori (Knin) vidjeli su većinu kuća u plamenu i pronašli 9 ubijenih civila. Svjedokinja je rekla da je u štalama gorjela živa stoka. Dozivala je supruga i otrčala do jedne livade gdje je vidjela njihove dvije krave, prostrijeljene su ležale na travi. Nedaleko od tih krava bilo je tijelo Jove Grubora (r. 1930.) grlo mu je bilo prerezano i nedostajalo mu je pola lica. Svjedokinja je zapomagala i otrčala u kuću 80-godišnjeg Miloša Grubora koji je bolestan ležao u krevetu. Zatekla ga je na podu u pidžami, ležao je u lokvi krvi. Na zgarištu svoje kuće svjedokinja je vidjela, ispod nagorjele grede, noge. Nakon što je razgrnula pepeo ispod grede našla je svoju 90-godišnju svekrvu Mariju, ležala je na leđima, lice prekriveno rukama, svu opečenu. Na livadi gdje je našla muža našli su još dva leša: 51-godišnju Milicu Grubor izbodenu nožem i izrešetanu rafalima. Nedaleko od nj bio je leš Đure Karanovića (r. 1950.) koji je na vratu imao rane od noža a na grudima rane od rafala. Jovan Grubor star 73 godine zapaljen je sa svojom kućom. Nakon sustavnog prikrivanja zločina, o čemu je pred MKSJ svjedočilo više osoba, ŽDO iz Zagreba podiglo je 15. prosinca 2010. godine optužnicu protiv trojice prpadnika hrvatske anti-teroristicke jedinica F. D. (1963.), B. K. (1957.) i I. B. (1973.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (optuznica je podignuta tek nakon svjedocenja o istim zlocinima u Haagu. Vecina drugih poimenovanih 677 ubojstva civila uopce nisu ni procesirani)

Farse i predstave za javnost,osnovat specijalne odrede koji će teroriste jednostavno smaknuti na kućnom pragu ma gdje on bio.

Crveni Kriz =\" Ne mozemo nista uraditi \".Koja je to onda usrana organizacija i tko takve uopce placa.

Sad će Josipović reći da ovo treba obustaviti, jer se radi na „politici pomirenja“.

Zlocinci---pa pod inicijalima. Imena i prezimena molim lijepo.

kad tad će ih dostići ruka pravde

Logor Knin - Zapovjednici i stražari: 1. Milan Martić - Komadant 2. Bosanac - Legenda 3. Ðorađe Božović - Giška 4. Branko Kapetan - Strašni 5. Brkica 6. Čedo Budisavljević 7. Dule, Duško - Mali 8. Milan Jelača 9. Dušann Kleut 10. Željko Knežević 11. Ðoko Krneta 12. Boško Mašić 13. Risto Matković - Ministar Pravosuđa 14. Jovica Novaković - Zamjenik Komadanta Zatvora St.Bolnica 15. Zdravko Novković 16. Saša Počuća 7. Srđan Potkonjak 18. Iso Potkonjak 19. Rambo 20. Suad Šalov - Isljednik Iz Gračaca 21. Momčilo Zoraja 22. Milan Veselinović - Komadant Logora St. Bolnica

Svjedok, rođen 1959., Hrvat, svjedoči o zatočeništvu u kninskom zatvoru u vremenu od 23. siječnja do 30. svibnja 1991. god.: \"Na vrh Knina u Tvrđavi zatvor su držali martićevci. Nisu nas puno tukli sve dok nije došao stražar Grubić. Njegovv je ćaća oficir Grubić koji je bio na kupreškom bojištu. U svojoj smjeni je stalno tukao. Naredio bi da se skinemo i tukao nas palicom, metlama (koliko se štapova od metli slomilo na nama!), gazio nogama... Subotom i nedjeljom, kad ne bi bilo upravnika zatvora, dovodili bi civile iz grada i tukli bi nas. Prije nego dođe Crveni križ oni sakriju ljude tako da ih Crveni križ ne može vidjeti. Mi smo to govorili Crvenom križu, a oni su nam odgovorili da to znaju, ali su nemoćni. Za mene se isto nije znalo tri mjeseca. Pisao sam poruku preko Crvenog križa. Žena mi je obavijest dobila tek krajem trećeg mjeseca.

Bračić je kao 23-godišnjak zarobljen u lipnju 1991. godine kraj Knina dok je zajedno s trojicom suboraca izviđao srpske paravojne položaje. Utrpali su ih, prisjeća se, u jednu prljavu zemunicu i danonoćno ih tukli šakama, nogama, gumenim palicama i kundacima po cijelom tijelu. Priključivali su ih na struju, gurali su im puščane cijevi u usta, izvodili na fiktivna strijeljanja, tjerali da pjevaju četničke pjesme, psihički ih maltretirali i mučili glađu i žeđu... Žalili su se Vasiljkoviću, koji je tada u Kninu bio instruktor i zapovjednik paravojne postrojbe, ali i upravitelj zatvora na kninskoj tvrđavi. Ne samo da im nije pomogao, već ih je i sam mučio, za primjer drugima, dodaje Bračić, koji je svjedočio i da su tada nasmrt pretučeni zatočenici tobože vođeni u bolnicu, a onda bili bačeni s bedema kninske tvrđave, uz objašnjenje kako su \"poginuli pri pokušaju bijega\". Nakon 50 dana s kninske tvrđave prebačen je u zatvor u \"Staru bolnicu\", koji su držali tzv. martićevci.

Nakon političkih haaških obtužnica našim generalima, trebalo bi hitno ukinuti abolicije srbskim pobunjenicima, koje je Tuđman abolirao prijeko stotinu nakon operacije Bljesak, tako da se ne bi moglo događati, kao što je to slučaj u Petrinji da onaj koji je tenkom rušio crkvu Sv. Lovre da je danas vječnik u Gradskom vijeću! (VL, 30. travnja 2011)

Poznali tko po imenu i prezimenu strazara tzv.\"karatista\":iz kninskog zatvora.

Kamocemo9 Tebi se malo pomutilo nesto u toj glavi , vjerovatno te doktor Radovan lijecio kojekakvim travama. Pusti ti alternativnu medicinu i potrazi dobrog psihijatra.

Zajednički zločinački pothvat događao se (a promakao je Haagu i hrvatskim parapolitičkim strukturama od 2000. do danas), 9. srpnja 1989. u selu Kosovu kod Knina, pokraj pravoslavne crkve Lazarica. Transkript toga sastanka negdje je zapeo, ali posljedice su znane. Na sastanku srpskoga zajedničkoga zločinačkoga pothvata sudjelovalo je oko 50.000 ljudi – Tuđmana tamo nije bilo, pa je taj ZZP ostao neprocesuiran. Izdvajam iz izvornoga transkripta poruke srpskoga ZZP-a: „Slobo, slobodo“, „Ovo je Srbija“, „I Knin ima Kosovo“, „Ne damo te zemljo Obilića, ne damo te bez krvoprolića“, a najstrašniji zaključak sa skupa ima genocidni karakter, koji će se malo kasnije pred očima Europe i Haaga, UN-a i stalnih članica Vijeća sigurnosti, provesti u djelo od Dubrovnika sve do Vukovara: „Druže Slobo, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“.

HRVATSKU TREBA OCISTITI OD ZLA. Kada pogledamo unatrag od 1941 godine,nama Srbi donose zlo.Srbi su smatrali Hrvatsku kao svoju koloniju polazuci pravo na nju. Kada je uspostavljena NDH Srbi nisu mogli podnijeti da im neko komanduje pa su podizali barikadee i nastavili sa rusenjem mostova,kuca,pruge crkve ubijanje Hrvata sto im se je vratilo milo za drago.Ali ni jedan hrvatski vojnik nije presao na teritoriju srbije.Na isti nacin dolazi 1991 godine,Srbi postavljaju na istim mjestima barikade nastavljaju rusenje gradova,mostova pruge,crkve ubijanja Hrvata i okupiranje Hrvatskog teritorija u visini jedne trecine.Ali Hrvatski vijnik nije prisao na srbijansku teritoriju.Sada se kaznjavaju branitelji koji su se branili.Postavlja se pitanje?stoce Srbi u Hrvatskoj.oni su samo ZLO . Njih treba istjerati do jednoga i one koji su u mjesanom braku i za 99 godine da nemoze doci u Hrvatsku niti se prijaviti u njoj.Da nije bilo Srba nebi poginulo 15 tisuca hrvata razruseni gradovi crkve kuce i postavili su minska polja koja i danas djeluju i ljudi ginu od njih.Oni su samo zlo i zlo treba istjerati za sva vremena.

KRAJINAŠI MILICIONERČINE MARTIĆEVCI - RENATO PETROV (43) hrvatski izrod ,bivši milicajac \"SAO Krajine\" Benkovčanin,uhićen u Düsseldorfu zbog zločona u Škabrnji 18. studenog 1991. godine. Renato Petrov uvijek se družio sa Srbima i bio je dio njihove ekipe. Otac mu jee radio u benkovačkoj vojarni i oni su tu ostali .8. veljače 1993.Optužnica ga teretila za masakr u Škabrnji.,mučenje i batinjanje hrvatskog branitelja Brune Ivkovića, ubojstvo jednog starijeg civila .

-NIKOLA MUNJES (43) iz Korlata u benkovačkome zaleđu, bivši pripadnik tzv. \'milicije SAO krajine\', danas je na Županijskom sudu u Zadru proglašen krivim za ratni zločin i osuđen na devet godina zatvora. Teretio se da je kao pripadnik \'krajinske milicije\'\' 22. rujna 1991. zlostavljao i mučio Duju Pešuta, Hrvata iz Perušića. Kako stoji u optužnici, dok su oštećenog Pešuta \'krajinski milicajci\' vozili kamionom u benkovačku policiju, Munjes ga je najprije udario kundakom u glavu i razbio mu nos. Nakon toga čizmom mu je razbio arkadu lijevog oka, a onda mu je porezao vrat bajunetom i s njezine oštrice polizao krv. U strahu od ponovna zlostavljanja Duje Pešut nakon toga se čak 42 dana skrivao u grobnici, sve dok nije pobjegao na slobodna područja pod nadzorom Hrvatske vojske. Tijekom postupka Pešut u sudnici nije prepoznao Munjesa, ali prepoznao ga je njegov brat Ante koji je, iako nije nazočio zlostavljanju i mučenju svoga brata, u razgovoru s nekolicinom osoba zaključio da je riječ o Nikoli Munjesu. Bivši pripadnik srpskih paravojnih postrojba Nikola Munjes tijekom postupka tvrdio je da nije kriv, da je zapravo bio prisiljavan da pristupi tzv. \'krajinskoj miliciji\' te da je zločin zapravo počinio njegov kolega ZORAN LEŽAJA.

-MILENKO VIDAK (50) Krajinski milicajac iz Pokupskog Palanjka, osuđen je na Županijskom sudu u Sisku na kaznu sedam godina zbog ubojstva svojeg kolege, također krajinskog milicajca Branka Runjajića 1992.g.Vidak je nenaoružanog Runjajića, koji ga je napao i udario šakom, ispalioo je nekoliko metaka iz automatske puške u trbuh, na mjestu ga usmrtivši. Ubojstvo se dogodilo 1992. godine u mjestu Brđani Cesta, nedaleko od Siska, koje se tada nalazilo pod okupacijom srpskih paravojnih postrojbi. Zanimljvio je da je Milenko Vidak od Oluje u bijegu. Najprije se skrivao u Srbiji, potom u Rusiji i nekim drugim zemljama istočne Europe. Uhićen je temeljem crvene Interpolove tjeralice kada je silazio s ruskog trajekta u Turskoj. Turske vlasti držale su ga jedno vrijeme u pritvoru, te je izručen Hrvatskoj.

Halo HART, ŠTO SI I GDJE OSVOJILA?