Kada su ugledali uljeza, ptići su se stisnuli i, doslovce, sploštili u gnijezdu. Sami su, majka je, čim je “nanjušila” pridošlice, odletjela i negdje iz prikrajka promatra što se zbiva u njihovu domu. Visoko u krošnjama drveća, na 25 metara, oči u oči tako se gledaju dva orla štekavca, stara pet tjedana, i mađarski alpinist Lorant Lukacsi. Akcija je to prstenovanja ove strogo zaštićene ptice u baranjskom Parku prirode Kopački rit. Kada im jednom stave prsten oko noge, pratit će ih njime do konca života.
- Gnijezda su orla štekavca na visini od 20 do 30 metara, penjemo se pomoću užadi, no za mene kao alpinista nije to veliki izazov. Najveće poteškoće stvaraju mi grane okrenute prema dolje, za koje zapinjem – opisuje Lorant.
Precizan protokol
Gnijezdo u koje je jučer zavirio promjera je dva metra, pa bi u njega i čovjek mogao leći. Prije nego je posegnuo za ptićima, pokupio je ostatke hrane. Mladi baranjski orlovi, očito, nisu na dijeti jer je iz gnijezda izvukao zeca, kunu, kokoš i ribu. Pri prstenovanju se, naime, skupljaju i podaci o prerani, koji otkrivaju koliko je orlovski par kvalitetan i koliko hrane može navući u gnijezdo.
– Orao će uzeti sve što može uhvatiti, a ovisno o tome je li sezona sušna ili vlažna, dominiraju ribe ili ptice i sisavci, kao u našem slučaju jer je trenutno u Tikvešu suho – objašnjava Tibor Mikuška iz Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode.
– Kopački je rit raj za ptice, a tu živi jedna od najvećih gnijezdećih populacija orla štekavca u ovom dijelu Europe, trenutačno je oko 70 gnijezda, odnosno parova. Orlovi tu nalaze izobilje hrane, pogodna staništa, prirodni mir pa je, stoga, populacija u porastu – nadovezuje se dr. sc. Tomislav Bogdanović, ravnatelj JU PP Kopački rit. A nakon što je pokupio hranu, alpinist Lorant pažljivo je u crvenu vreću stavio ptiće i spustio ih kolegama podno stabla. Protokol je precizan – nema nepotrebnog dodirivanja ptica, ni maženja, kako bi se uznemiravanje minimaliziralo.
– Znamo nabasati na pokojeg hrabrijeg ptića koji nas malo gricne ili uštipne, no to nisu velike ozljede pa nije strašno. Najveći je izazov, zapravo, pristupiti im jer su gnijezda na velikim visinama – kaže Atila Morocz, zaštitar iz Nacionalnog parka Dunav – Drava. Upravo je on držao u rukama orlove dok su im kolege stavljali prsten na nogu. Bili su izuzetno mirni. Zadatak je uspješno odrađen jer su ptići bili dovoljno veliki za prstenovanje, ali ne preveliki da bi iskakali iz gnijezda jer bi tada morali prekinuti akciju.
Orlovi štekavci u Kopačkom se ritu prstenuju svakog proljeća još od 2005., po sporazumu između JU PP Kopački rit i Nacionalnog parka Dunav-Drava, a dio je to akcijskog plana zaštite. U protekla tri dana, prstenovali su 15 mladunaca, a od 2005. označeno ih je više od 200.
Ne prstenuju se svi
– Ne prstenujemo sve ptiće jer je to nepotrebno, a do nekih gnijezda i ne možemo doći, poput onih na starim stablima, jer bismo srušili i stablo i gnijezdo. Srednji vodostaj, koji je i sad prisutan, najgori nam je jer do nekih gnijezda ne možemo ni čamcem ni pješice ni vozilom – objašnjava nam Mikuška. Uzimaju im i perje za DNK analizu, iz čega će saznati spol ptice te za analizu teških metala kako bi vidjeli postoji li problem bioakumulacije.
Orao štekavac najveći je, naime, orao u Europi. Zaista je to impozantna ptica – raspon krila joj veći od dva metra, no zanimljivo je kako odrasla jedinka teži tek pet kilograma. Čini je to savršenim predatorom. Izgrade gnijezdo od, prosječno, dva metra četvorna, ali ga nadograđuju pa može biti i 10 metara duboko te čak tonu i pol teško.
Monogamne su ptice i vjerne jednom partneru cijeli život. Kainizam, pojava kada roditelji odbacuju jedno jaje ili mladunče, nije kod njih toliko prisutna. Ptića u gnijezdu u Kopačkom ritu bude od jedan do tri, a znak je to kako je u okolišu izobilje hrane.
napokon nekaj pametno za pročitat!