Čemu služe sudovi? Djeca odvjetnika vjerojatno misle da sudovi u Hrvatskoj, o Haagu da i ne govorimo, postoje samo zato da bi njihovi roditelji mogli sudovima pisati, posjećivati ih i to dobro naplaćivati. Učinilo se tako možda i nekolicini odvjetnika, koji su stvar posve usavršili pa naknadu za duga suđenja zatražili uime mrtvih klijenata.
No, malo vještiji odvjetnici čine često slične stvari, ali tako da je sve naoko u skladu sa zakonima i moralom. Pa, primjerice, zatrpavaju Ustavni sud gomilama ustavnih tužbi iako su istovrsne tužbe davno već odbijene. Je li možda smisao takvih tužbi to da se naplati 5000 kuna, koliko po tarifi naplaćuju za ustavne tužbe? Stid ga bilo tko to pomislio! No, Ustavni sud zbog toga stenje pod teretom tisuća tužbi, od kojih su stotine toliko besmislene da bi ih već na porti Ustavnog suda mogli odbiti.
A što reći na one odvjetnike a nema ih malo koji pošalju ustavne tužbe bez punomoći klijenta i bez osporene odluke. A kad ih iz suda to zatraže, ogluše se ili pak dostave samo jedno od traženoga i tužba mora biti odbačena... Kako oni tu zastupaju interes klijenta? Koji je smisao sveg toga posla i dopisivanja? Da stranka dobije tužbu ili pak da odvjetnik naplati po tarifi? Odvjetnici se brane da klijenti inzistiraju na ustavnim tužbama, no ne služe li odvjetnici baš tome da pomognu pravu nevičnoj stranci da se snađe?
Kako bilo, Hrvatska odvjetnička komora morala bi u tome imati jaču ulogu. Onu koja se ne iscrpljuje na kažnjavanju odvjetnika zbog pretjeranog istupanja u javnosti. U najdrastičnijim slučajevima kršenja zakona Komora je, valja reći, reagirala, što je i bila prisiljena, no čini se da je vrijeme da se vrh struke pozabavi i onima manje drastičnima, koji nedovoljno čine štiteći prava klijenata, kako na cijelo odvjetništvo ne bi padala sjena takvih.
Dugo vremena odvjetništvo je živjelo pozivajući se na neovisan položaj i zasluge iz vremena socijalizma. Ispostavilo se da ipak tada nije bilo utočište svima jer, primjerice, Slobodana Budaka se godinama nisu usudili primiti iako je riječ o vrsnom pravniku koji je nakon 1971. godine najuren iz tužiteljstva. No, možda su tada stekli iskustvo kako da budu država u državi, koje im je pomoglo da izlobiraju i obrane za naše prilike enormno visoke tarife koje ostaju na snazi već dvije godine. Odvjetnici tvrde da mogu imati visoke cijene jer nemaju monopol na zastupanje pred sudom, nego to mogu i neke druge kategorije pravnika.
No, to odvjetnike nije spriječilo da nedavno od Ustavnog suda traže da se ne dopusti istupanje poreznih savjetnika pred sudom, tvrdeći da samo odvjetnici smiju pred sud... I bivši odvjetnik i predsjednik Komore, danas sudac Ustavnog suda Mario Kos, glasovao je tu za prijedlog Komore, usuprot ostalim sucima. Čini se da odvjetnici još uvijek najuspješnije zastupaju sebe.
