Matematička studija dokazala je da bi u Bitki za Britaniju Luftwaffe porazio RAF da je napad počeo tri tjedna prije i da su se Nijemci koncentrirali na bombardiranje aerodroma, a ne gradova. Prema ovoj studiji, za uspjeh obrane Otoka nije bila zaslužna odlučnost i hrabrost britanskih pilota ni nesposobnost Hermanna Göringa, nego jednostavno loša procjena i odluka njemačkoga vrhovnog zapovjedništva, odnosno Adolfa Hitlera. Da je napad pokrenut u lipnju umjesto u srpnju, Nijemci bi pobijedili.
Znanstvenici s engleskog sveučilišta u Yorku izradili su računalni model kojim su virtualno ponovili bitku, ali u drukčijim uvjetima. Prva je pogreška, zaključili su, bila što napad nije pokrenut odmah nakon poznatog govora Winstona Churchilla kojim je najavio odlučnu obranu 18. lipnja umjesto što se čekalo do 10. srpnja. Raniji napad Britancima bi ostavio premalo vremena za organizaciju koordinirane obrane, ali i za obuku pilota, što bi Njemačkoj očito dalo znatnu taktičku prednost.
Druga je velika pogreška što se nije inzistiralo na ustrajnim napadima na aerodrome nakon velikog napada 13. kolovoza 1940. godine. Taj napad nije nanio veće štete britanskim zračnim snagama, ali uspio je oštetiti radarske sustave. Da je napad potrajao dulje od pet dana, moglo se dogoditi da se stvore uvjeti za invaziju.
Zaključci izvučeni iz tih statističkih modela podupiru mišljenje brojnih povjesničara koji su i prije govorili o ovim razlozima koji su na kraju prevagu donijeli Britancima, a Nijemce naveli da odustaju od napada na Veliku Britaniju. Jasno, stvarne šanse u pojedinom scenariju napada na Veliku Britaniju nikada se neće moći točno procijeniti jer jednostavno nema dovoljno podataka da se izradi točniji model projekcije događaja.
Ovo što su uspjeli napraviti znanstvenici sa Sveučilišta u Yorku dovoljno je da se odrede te dvije ključne pogreške koje su dovele do konačnog sloma napada Luftwaffea. Izraženo matematički, ako su početni izgledi za pobjedu u ključnoj bitki Drugoga svjetskog rata bili 50:50, onda bi uključivanje tih dviju promjena u scenarij smanjilo britanske izglede na tek deset posto, zaključak je znanstvenika. Čak i da je početna šansa za pobjedu Britanaca bila 98 posto, ta promjena smanjila bi je na 34 posto.
No uzima se u obzir i pretpostavka da je cilj Hitlerove zamisli teškog bombardiranja Velike Britanije bio zastrašivanje zemlje, ali i da je to bio pokušaj da se Churchilla natjera za pregovarački stol kako bi se postigla “papirnata” pobjeda.
Doista je moguće da je Hitler u tom trenutku bio puno više okupiran ratom sa Sovjetskim Savezom, ali nakon govora britanskog premijera 18. lipnja 1940. godine ipak je morao prepoznati trenutak i početi napad na tada još nepripremljenu britansku obranu. Ključ moguće njemačke pobjede mogao je biti relativno malen broj obučenih britanskih pilota koji se mogao dodatno smanjiti jedino kontinuiranim napadima, ali Nijemci su nakon 13. kolovoza smanjili broj napada. Sam Göring pogriješio je zbog mijenjanja taktika jer svaki put kada bi se na računalnom modelu primjenjivala jedinstvena taktika, poput napada na aerodrome i radarska postrojenja, rezultati bi ispadali bolji za Nijemce, iako se britanskoj taktici ništa ne može prigovoriti, u svemu je bila adekvatna.
Scene koje su vas najviše iznenadile: Najveći hit bila je djevojka na parkiralištu
I vama je to novost?Pa britansko zapovjednistvo je to znalo odmah,pocetkom napada,i uz radare,zrtvu pilota i odlicne avione su se uspjeli odbraniti.