Nakon što je predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani pokraj fojbe u Bazovici (Basovizza) Istru i Dalmaciju nazvao talijanskima, što se u dvjema državama shvatilo kao revizionističku izjavu s teritorijalnim pretenzijama, list Corriere della Sera ocijenio je to kao “novi diplomatski incident za Italiju, ovoga puta sa Slovenijom i Hrvatskom”.
Od 2004. u Italiji se obilježava Dan sjećanja (bez dodatka “na fojbe i esule”, ali s mislima na ta događanja). Nakon godina šutnje, pa i negiranja događaja, počela su se u Italiji na službeno-političkoj razini organizirati okupljanja, predavanja, izložbe, filmovi itd., o ratnim i poslijeratnim događajima na prostoru Istre i Dalmacije.
Zanemarivanje konteksta
Uvođenjem toga dana htjelo se odati počast mrtvima, kao i talijanskim izbjeglicama koji su morali napustiti Istru, Rijeku i Dalmaciju, a koji su u Italiji dočekani kao stranci ili fašisti. Otkad su priznate Hrvatska i Slovenija, pokušavalo se mješovitim komisijama doći do usuglašenog “čitanja” povijesnih događaja na tim prostorima od 1880. do 1956. Talijansko-slovenska komisija objavila je zajedničku knjigu. Zašto od 1880.? Zato što su, primjerice, od 1866. Istra i Dalmacija odvojene od Veneta te je Beč “primijenio politiku koja je favorizirala Hrvate i Slovence, pa su mnoge talijanske škole u Dalmaciji pretvorene u hrvatske…” (talijanske knjige). Kada se govori ne samo o tim događajima, treba ih kontekstualizirati.
Političari često “zaboravljaju” kontekst vremena kako bi događaj stavili su službu propagande. Oko fojbi, esula itd. se previše politiziralo, a što je najgore, i prešućivalo što se događalo, a kada se o tim događajima govorilo, zanemarivao se kontekst. Premda je, recimo, nametanje etničkih podjela počelo u 19. stoljeću, ključni je problem nastao poslije Prvoga svjetskog rata kada se dijelio austrougarski imperij na nove države – Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ugovorima iz Rapalla (1920.) Istra, Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža postali su talijanski, a Rijeka je postala Slobodna Država Rijeka.
Za odmazdu bili 91 osobu
Ugovorima iz Rima (1924.) i Rijeka je postala dijelom Italije. Otad je unutar Talijanske Kraljevine bilo oko 490.000 Slavena (170.000 Hrvata i 320.000 Slovenaca). Situacija za Hrvate i Slovence pogoršala se dolaskom Fašističke stranke na vlast u Italiji 1922., koja je uvela asimilaciju nacionalnih manjina. Zakonom kojim je 1923. uvedena školska reforma ukinute su slovenske i hrvatske škole. Svi nastavnici hrvatskog (i slovenskog) zamijenjeni su talijanskima. No, treba kazati kako nije samo Italija uvela asimilaciju. To su, primjerice, učinile i Francuska i Velika Britanija itd., ali je fašistička vlast provodila surovo etničko “poravnavanje” (talijanizaciju), uz represivne mjere prema Hrvatima i Slovencima, pravi rasizam.
Bilo je i sukoba, a specijalni talijanski sud za zaštitu države u tim je slučajevima izricao kazne strijeljanja i strogi zatvor (u Puli je 1929., Trstu 1930. itd.). Spomenimo samo dva događaja. U Podhumu pokraj Rijeke 1942. ubijen je talijanski nastavnik koji je bio izuzetno grub prema hrvatskoj djeci. Ne zna se tko ga je ubio (možda neki otac zlostavljanog djeteta), ali je talijanski sud odredio za odmazdu strijeljanje 91 Hrvata u dobi od 16 do 60 godina u mjestu koje je tada imalo 889 stanovnika. U Puli je 18. kolovoza 1946. došlo do tragedije na plaži Vergaroli (tal. Vergarolla) kada je 28 podvodnih mina s devet tona eksploziva eksplodiralo te je pritom poginulo 116, a ranjeno je 216 osoba. Većina žrtava bili su kupači koji su gledali godišnje veslačko natjecanje “Coppa Scarioni”. Poginuli su Talijani, a jedna od pretpostavki bila je da su titoisti izazvali eksploziju. Bio je to dodatni “znak” da Talijani moraju napustiti Pulu.
Premijer Plenković o Tajanijevoj izjavi
Da, da, Italija je demokratska zemlja i tamo je prihvatljivo prikazati zločine komunizma... Nas vode potomci tih istih, pa se kod nas u medijima ne smiju niti spomenuti preko 1000 jama i masovnih grobnica s stotinama tisuća žrtava tog istog režima, kao niti u Sloveniji... A u EU se ne smiju prikazati niti slike iz Vukovara, da se jadni EU birokrati ne uznemire...