Povijest hrvatskih vina datira još iz doba drevnih grčkih doseljenika koji su proizvodili vino na južnodalmatinskim otocima Visu, Hvaru i Korčuli prije 2.500 godina. Danas smo zemlja s razvijenom vinskom kulturom koja prepoznaje istinsku kvalitetu vina te u njemu opušteno uživa. Na spomen Istre, većina će se s ponosom sjetiti malvazije i terana. Slavonija nas asocira na nadaleko poznate graševinu, frankovku i traminac, dok uz Dalmaciju vežemo nezaobilazne grk, pošip i plavac. No za Sjeverozapadnu Hrvatsku i Plešivički kraj donedavno nismo imali nikakav sinonim, iako su poznati po vinarima koji stvaraju vrhunska vina te nižu uspjehe na domaćim i međunarodnim vinskim smotrama. A onda su se prije dva desetljeća izdvojili proizvodnjom pjenušaca te stvorili svoj zaštitni znak i brend kraja. Jedan od najuspješnijih je Dominik Jagunić, vinar i vlasnik poljoprivrednog gospodarstva Jagunić koje se izdvaja kao jedan od najljepših bisera Plešivičke vinske ceste. Ljubav prema obiteljskom biznisu prenosi se s generacije na generaciju kao način života, zbog čega je Dominik danas magistar vinarstva, a njegov brat doktor zaštite bilja.
- Uključeni su svi iz obitelji i ovo nam je primarni biznis. Tako smo odgojeni pa kao djeca nismo išli u vrtić, nego smo se igrali u vinogradu dok su naši radili. Roditelji vas tako usmjeravaju i pomažete im koliko možete, s vremenom preuzimajući sve važnije zadatke. Ključno je prenijeti savjet, ljubav, znanje i uvijek otvoreno razgovarati te pokazati da to sve ima i financijskog smisla. Kada nekome usadite taj način razmišljanja, obiteljski posao doživljavate kao odgovornost prema svojima te postaje jedina opcija kojom se želite baviti – prenosi Dominik, koji je uz brata četvrta generacija u obitelji koja živi isključivo od grožđa i vina.
- Sve je krenulo od pradjeda, sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća kada se krenulo u obnovu vinograda zbog filoksere koja je poharala praktički sve vinograde u Europi. Gotovo dva desetljeća bila je duga „rupa“ zbog bolesti vinove loze koja je mnoge natjerala na iseljenje u Ameriku, pa tako i mog šukundjeda koji se nikad nije vratio. No zatim je krenuo intenzivniji razvoj vinogradarstva koje u socijalizmu nije bilo pod privatnom etiketom nego se sve vino predavalo zadrugama, odnosno nacionalnim kompanijama – prepričava Dominik.
Ključna prekretnica
A zatim je prije dvadesetak godina uslijedila prava prekretnica. Sjeverozapadna Hrvatska, odnosno Plešivica dotad nije imala prepoznatljiv proizvod po kojem su se izdvajali, iako je vinorodni kraj pogodan za proizvodnju preko trideset sorti grožđa. A onda se nekoliko vinara sjelo za stol i zaključilo da imaju idealne uvjete za proizvodnju pjenušaca kojih je u tom trenutku nedostajalo na tržištu.
- Bili su dostupni isključivo pjenušci lošije kvalitete ili skupi šampanjci, no nedostajao je taj neki „middle range“ od 15 do 30 eura. I tako je krenula proizvodnja, ne samo kod nas, nego i po drugim vinarijama – da nađemo svoj zaštitni znak. Danas su pjenušci postali pravi brend kraja, s tim da smo mi jedni od možda tri specijalizirane vinarije na Plešivici kojima je to više od 70 posto ukupne proizvodnje – prenosi Dominik.
- U devedesetima i početkom dvijetisućitih tržište nije bilo spremno za takva vina koja mi danas proizvodimo pa je to išlo nekako postepeno. S proizvodnjom pjenušaca krenuli smo 2013. s prvih 600 boca – to vino nam je i danas flagship vinarije, zove se Three Stars brut i to je ustvari pjenušac od kojeg živimo – priča Dominik, dodajući kako danas imaju 9 etiketa vina, od čega su 4 pjenušci, a 5 narančasta, odnosno jantarna vina.
- Kod nas narančasta vina još uvijek nisu zaživjela do kraja, ali postaju sve popularnija i zapadna ih Europa već duže vrijeme prepoznaje. To je jedan pristup vinarenju gotovo bez intervencija, odnosno vina koja se rade praktički na antički način, kako su ih ljudi radili prije 1.000 godina – bez dodataka, bez konzervansa, bez sumpora, bez kvasaca, bez filtriranja, ali naravno, ipak s jednim znanstvenim pristupom jer sada znamo šta se s vinom događa u svakom trenutku – pojašnjava Dominik.
- Mi koji smo privatni i relativno mali na globalnoj razini, ustvari imamo privilegiju raditi vina kakva volimo pit, a onda to tržište i prepozna. Nemamo milijune litara pa da smo obvezni pratiti trendove i prilagođavat se tržištu. Da vam budem iskren, proizvodim vina kakva bih kupio sebi, a onda tržište prepozna tu vašu energiju – zadovoljno ističe Dominik.
Daljnji rast i razvoj
Godišnje proizvedu između 50 i 60 tisuća boca vina od gotovo 90 posto grožđa iz vlastitog vinograda, dok su ostalo kooperacije. Dosta ljudi kupuje vino za privatne svrhe, no glavni kupci su im restorani, hoteli i barovi, dok na izvoz u Ameriku, Dansku i Švicarsku otpada 10-ak posto. U ponudi imaju i vođene degustacije kroz koje svoja vina predstavljaju publici na jedan ugodan i ležeran način, a najčešće ih povezuju s lokalnom kuhinjom pa gosti uz njihova vina imaju mogućnost kušati i domaće nareske i sireve te druge namirnice iz vlastite proizvodnje ili od lokalnih proizvođača. Od Dominika doznajemo da su degustacije dostupne tijekom cijele godine te je poželjno da se zainteresirani gosti najave mailom, telefonom ili putem društvenih mreža, a uvijek ih vodi netko iz obitelji jer smatraju da nitko ne prenese tu energiju i kompletnu priču kao oni sami. Da bi svojim kupcima bili dostupni u svakom trenutku, od presudne im je važnosti imati kvalitetnog teleoperatera.
- Koristimo A1 Hrvatska jer nam na našem specifičnom Plešivičkom području jedini omogućuju stabilnu internetsku i telefonsku vezu, što je u današnje vrijeme presudno za uspješno poslovanje. Na njih gledamo kao na pouzdanog partnera koji nam osigurava da u svakom trenutku budemo dostupni putem svih kanala. Iako se na našem području preklapa puno mreža zbog čega se često gubi signal, mi uz A1 nemamo takve probleme i izuzetno smo zadovoljni – ističe Dominik koji nam je za kraj otkrio neke od budućih planova.
- Proizvodnja pjenušca zahtijeva jako puno prostora, to su vina koja u boci moraju ležat minimalno dvije godine. Zato je nekakav logičan sljedeći korak izgradnja novog prostora. Još uvijek imamo prostora za širenje i rastemo svake godine za 10, 15, 20 posto, ali oprezno i polako da bismo zadržali kvalitetu. Cilj nam nije širit se na stotine tisuća boca, nego nastaviti raditi ono što volimo – sa zadovoljstvom zaključuje Dominik.
Sadržaj omogućio A1 Hrvatska.
