Kod ubojica u Hrvatskoj broj godina, čini se, nema veze s brutalnošću zločina koje su počinili. Sasvim suprotno, odgovornost za neka od najbrutalnijih i najbezobzirnijih ubojstava koja su se dogodila u našoj državi nose ljudi koji su u trenutku dok su ubijali svoje roditelje, prijatelje ili slučajne prolaznike na ulici bili praktički dječaci. Nekima se imena često vrte po stranicama crnih kronika, a nekima, prvenstveno maloljetnicima, ona nikad nisu niti objavljena. A jedno od najstrašnijih ubojstava koje nikada nije dobilo toliko medijske pažnje, ponajprije zato jer su i ubojica i žrtva imali tek 17 godina, odigralo se prije nešto više od 5 godina u seocetu u okolici Jastrebarskog.
- Tijelo, lice i ruke ubijenom su 17-godišnjaku bile unakažene do neprepoznatljivosti od ubodnih i reznih rana koje mu je nožem zadao njegov vršnjak koji je izgledao kao da ga je obuzeo demon dok je masakrirao tog dečka – kazao je novinarima Večernjeg lista tada jedan od mještana. Nakon što je završena kriminalistička obrada i očevid spomenutog ubojstva stigla je i potvrda kako riječi koje su se mogle čuti među mještanima Kupinca nisu tek puka nagađanja jer se ispostavilo kako je 17-godišnji ubojica svom poznaniku iz okolice Ivanca koji se taj dan došao naći s njim zadao više od stotinu uboda. Jarak koji se nalazi pored polja udaljenom petstotinjak metara od najbližih kuća na kojem su se dva maloljetnika našla i na kojem se ubojstvo dogodilo i dan nakon policijskog očevida bio je pun skorene krvi. Žrtva i ubojica upoznali su se preko Facebooka te počeli dopisivati, a ubijeni je upravo na Štefanje proputovao sedamdesetak kilometara kako bi došao do svog ubojice. Što se točno dogodilo između njih dvojice do danas je u javnosti ostala nepoznanica, ali poznato je kako su i jedan i drugi dolazili iz skromnih obitelji te nisu bili bahati galamdžije, nego povučeni introverti. Ubijeni je kao dijete prebolio tumor, u Varaždinskoj županiji se čak skupljao i novac za liječenje tog tada osmogodišnjeg dječačića, obožavao je glazbu i pjevanje te je bio polaznik glazbene škole, a posebno je volio Franka Sinatru. Ubojica je, s druge strane, također imao ne baš pretjerano sretno djetinjstvo, živio je s bakom u skromnoj kućici nakon što su mu se roditelji rastali. Svoju žrtvu je, kao što smo već spomenuli, izbo preko 100 puta, a ono što posebno ledi krv u žilama je da je većinu tih uboda zadao svom vršnjaku u glavu, tako da mu je lice, kad je policija došla, bilo doslovce neprepoznatljivo.
Iako se možda ne sjeća ovog prošlog, javnost se svakako sjeća krvavog dvostrukog ubojstva obitelji iz Čiste Velike, majke i oca koje je podmuklo i iz čiste osvete likvidirao njihov tada 19-godišnji sin Tin Šunjerga. Svoje roditelje Silvanu i Marina ubio je očevim policijskim pištoljem frustriran jer su mu prigovarali zbog loših ocjena u školi, konzumiranja raznih vrsta droga i zabranjivanja izlazaka. S unaprijed pripremljenim planom da usmrti roditelje kobnog 25. ožujka 2017. dok su obavljali radove u jednom polju mladi Šunjerga poručio je majci i ocu da ide do kuće vratiti psa i usput dovesti prijatelja da im pomogne u radovima. No, lagao je i s unaprijed osmišljenim planom otišao do obiteljske kuće uzeti iz sefa očev pištolj. Nasilno je otvorio sef i uzeo pištolj, a onda nazvao prijatelja pozvavši ga da zajedno idu u Šibenik. Ne sumnjajući u laž, momak je na to pristao, a kako je Šunjerga tražio da prvo odu u polje, zaputili su se tamo. Na polju je bila samo majka jer je otac već otišao prema kući. Majka ih je obojicu ukrcala u svoj automobil. U jednom trenutku tijekom vožnje sin je izvukao pištolj iz pojasa hlača i pucao joj u potiljak. Povukao je ručnu kočnicu i zaustavio automobil, dok je njegov prijatelj u panici izletio iz vozila svjestan da mu je prijatelj upravo pred očima ubio svoju majku. Šunjerga se s lešom mrtve majke odvezao dalje do svog auta i ostavio njezino tijelo. U namjeri da likvidira i oca, pješice se vratio do obiteljske kuće u Čistoj Velikoj gdje je oko 17 sati u garaži uočio oca. Kako bi mu nečujno prišao s leđa i repetirao pištolj, Šunjerga je prvo u susjednoj prostoriji pustio vodu iz slavine, a potom hladnokrvno, hicem iz pištolja ocu ispalio smrtonosni hitac u potiljak. Pravomoćno je osuđen na 40 godina zatvora.
Dvije godine manje dobio je Dino Kulišek kojeg su mediji prozvali Psiho iz Dramlja, a koji je 2014. kao 21-godišnjak u Crikvenici ubio godinu dana starijeg Ivana Jagodića te pokušao ubiti Jagodićevu djevojku Meriem Demo. Između 14.30 i 15.30 sati ubojica je došao na vrata stana u kojem je Jagodić živio i mladića krenuo ubadati nožem. Jagodić ga je uspio izgurati iz stana i zatvoriti vrata, ali Kulišek je udarcem tijela izbacio vrata iz ležišta. Jagodić je zazivao pomoć, pobjegao u dnevni boravak pa na balkon, ali ubojica ga je dohvatio. Zadao mu je preko 40 uboda nožem, od kojih su najmanje tri bila smrtonosna – u pluća, srce i u vratnu arteriju. Dok se sve to događalo, iz spavaće sobe izašla je Jagodićeva djevojka Meriem Demo koja je zapomagajući Kulišeka molila da prestane. Njoj je zadao 15-ak uboda, od čega dva kada je već ležala na podu i pravila se da je mrtva, što ju je spasilo. Spasila ju je hitna liječnička intervencija. Nakon ubojstva, Kulišek je odbacio nož i krvavu odjeću, otišao kod prijatelja, krvave tenisice sakrio ispod kreveta, otuširao se i s prijateljem krenuo u šetnju, a potom ih je uhvatila policija. S Jagodićem je od ranije bio u sukobu, a prijatelju je dan prije ubojstva rekao da ide kući po baseball palicu i nož.
- Sve je bilo u redu dok mi se nisu počeli javljati glasovi, halucinacije, smrad i vrag u obliku Ivana. Počeo sam komunicirati s tim glasovima koji su me uvjeravali da moram ubiti vraga i to baš ubodom nožem u srce. U literaturi sam čitao da su se neki ljudi zbog takvih glasova javljali za pomoć psihijatrima, ali i da se vrag ne može ubiti jer je on duh. Taj dan nisam odlučio da ću ga ubiti i ne znam što mi se to jutro dogodilo u glavi, ali sam imao neki filing da će se to dogoditi. Ne znam zašto sam tada uzeo nož. Ubojstva se sjećam, ali ne detalja, ne znam koliko puta sam ga ubadao. Meriem se ne sjećam, ne znam zašto sam nju napao, ali eto, barem je preživjela i drago mi je da tako – govorio je Kulišek tužiteljima nakon ubojstva.
VEZANI ČLANCI
Međutim, epitet najstrašnijeg ubojice primorsko-goranske regije ipak nosi jedna druga osoba koja je, baš kao i Kulišek, u trenutku počinjenja djela imala tek 21 godinu. Ime mu je Ivan Dvorski, nadimak Psiho, a 2007. godine ubio je troje ljudi u riječkom neboderu i potom zapalio stan kako bi zameo tragove. Sve skupa ovjekovječeno je, naravno, 40-godišnjom zatvorskom kaznom. Trostruko krvoproliće izveo je nakon što je s dvojicom prijatelja, Reneom Lubojevićem i Lukom Obrovcem upao u stan Riječanina Đanija Vukoše (42), vjerujući da ovaj ima mnogo novca i droge. Egzekuciju je, nakon što je uhićen, policajcima opisao mirno pušeći cigaretu, a jedan od motiva koji su ga nagnali na priču bila je njegova želja da "oslobodi" krivnje svoje prijatelje koji su tvrdili da su bili s njim, ali da ih je on na prijevaru uvukao u zločin.
Priču je započeo vraćajući se na početak večeri u kojoj se ubojstvo dogodilo kada mu je baka oko 21 sat zbog pada vozilom Hitne pomoći prevezena u obližnju sušačku bolnicu. Dvorski kaže kako je ostao sam u stanu i pritom popio dvije i pol litre vina, a ubrzo je k njemu došao Rene i njegovim su se automobilom, Fiatom Bravom, odvezli u bolnicu vidjeti što je s bakom. Tamo je zbog "predugog" čekanja na bakine nalaze napao dežurnog liječnika, koji je, očito, bio pozvao policiju pa je ubrzo došao službenik koji ga je legitimirao. No, sve je ipak prošlo relativno mirno i bez naknadnih problema. Oko 23.45 sati Ivan i Rene vratili su se u njegov stan, iz kojeg je uzeo bakinih 1200 kuna te su otišli u kasino kako bi ih udvostručili. Bio je dobro raspoložen te je mislio baki vratiti i nekoliko stotina kuna više nego što je uzeo. Otišli su u kasino u centru Rijeke i počeli igrati na elektronskom ruletu. Nakon početnog dobitka prokockali su pola novca pa su s ostatkom otišli u drugi kasino i u njemu potrošili sve što su imali. Ostalo im je samo 70 kuna, za koje su kupili dva hamburgera i cigarete. Bilo je oko 1 sat. Dok su se vraćali na Vežicu, Dvorskom je u automobilu sinula ideja da odu negdje nabaviti novac kako bi ih mogao vratiti baki.
VEZANI ČLANCI
- Sjetio sam se da Đani Vukoša sigurno ima novac koji je zaradio dilanjem. Rene je rekao da nećemo ići raditi sranja, ali sam ga uvjerio jer sam i inače bio uvjerljiv. Dvorski je potom mobitelom nazvao prijatelja Luku Obrovca, koji je došao u njegov stan nakon otprilike jedan sat. I njemu je objasnio što namjerava učiniti, odnosno da je odlučio opljačkati lokalnog dilera Đanija Vukošu.
Nakon što su se dogovorili, Dvorski je otišao po pištolj, kratku devetku Makarov, koji je bio skriven izvan kuće. O nezapamćenoj hladnokrvnosti Dvorskog možda najbolje svjedoči podatak da, osim u kojem neboderu, nije znao na kojem katu i u kojem stanu živi Đani Vukoša i kamo uopće ide. Na portafonu je pronašao prezime Vukoša te je u 2.30 ujutro bez previše razmišljanja nekoliko puta pozvonio svojim budućim žrtvama očekujući da mu otvore vrata. Što mu se u tim trenucima "motalo" u glavi, doista je nejasno i neshvatljivo. Kad mu se nitko nije javio, pozvonio je portafonom brata svojeg poznanika iz škole, koji mu se javio i otvorio mu ulazna vrata haustora kada mu je rekao "Dvorski". Kaže da ga je prepoznao po glasu. Nakon što je pronašao Vukošin stan stao je ispred ulaznih vrata i pozvonio.
- Kako nitko nije otvarao, nogom sam razvalio vrata i kroz hodnik krenuo u prostoriju u kojoj je bilo svjetlo. U trenutku kada sam otvorio vrata te sobe, Đani je držao sablju mačetu. Htio je ustati, ali je bio jako drogiran pa nije stigao. Stavio sam mu pištolj na čelo i rekao: 'Šta si me htio izbosti?' Odgovorio mi je: 'Ne, mislio sam da je policija'. Prema mojoj naredbi, odložio je sablju i legao na pod, na trbuh. Njegova djevojka Mirjam bila je šokirana; i njoj sam rekao da učini isto. Bili su prilično preplašeni – govorio je Dvorski. Uslijedilo je natezanje oko novca i droge, a u stanu je bio i Đanijev gluhi otac. Kao u kakvom filmu, Dvorski je naredio svom prijatelju Luki da od Đanija uzme katanu te ga pazi dok on s Đanijevom djevojkom ode u drugu prostoriju da mu ona da novac. Đani je nakon nekoliko trenutaka krenuo vikati te je krenuo prema Dvorskom, Luka ga je ubo katanom s leđa, Mirjam je počela vrištati.
- U toj panici nisam znao što ću. Ispalio sam iz blizine Đaniju metak u prsa i on je ponovno kleknuo. Tada sam mu lijevom rukom pritisnuo glavu na pod i ispalio dva metka u potiljak. Bile su to sekunde. Mirjam se pridigla i prošlo mi je kroz glavu kako je sve vidjela i kako je se zbog toga moram riješiti. I nju sam uhvatio za vrat, pritisnuo je na pod i također joj ispalio dva hica u potiljak. Tada smo krenuli prema izlazu iz stana. U jednom trenutku iz kuhinje je na hodnik izašao stari. Vidio sam ga samo na sekundu. Pogledao me u oči, nisam ništa razmišljao nego sam mu ispalio metak u čelo. Vidio sam kako su mu se koljena presjekla i kako pada – govorio je Dvorski. Nakon što su se liftom već bili spustili u prizemlje Psihu je palo na pamet kako su ostavili puno tragova, pa je prijateljima naredio da se vrate, sve u stanu očiste i potom podmetnu požar.
- Nisam bog da se imam pravo igrati tuđim životima i uzimati im živote koliki god smrad, đubre i trovač bio Đani Vukoša. Kajem se. Imao sam osjećaj kao da gledam sebe, kao da mi je duša izašla. Nisam gledao sebe, nego sam gledao kako 'on' to radi i mislio sam da je njega nemoguće zaustaviti. Sve mi je izgledalo kao akcijski film, da ne kažem horor. Nisam bio svjestan sve do trenutka kada sam se vratio u stan i vidio tijela. Nisam ih htio ubiti, pogotovo Mirjam i starog. Još ne shvaćam situaciju u kojoj sam se našao – tvrdio je tada Ivan Dvorski zvani Psiho.
VIDEO Filip Zavadlav osuđen na 40 godina
Smrtna kazna jedino rješenje