Čim je vide, razvuku osmijeh od uha do uha. Dok graciozno prolazi hodnicima Doma za starije i nemoćne osobe Osijek, stanari i zaposlenici redom je maze, a ona im zahvaljuje veselo mašući repom. Irska seterica Meggie volonterka je u osječkom umirovljeničkom domu, kamo je jednom tjednom redovito dovodi njezina vlasnica Melita Homa.
– Meggie mi pomaže da ne mislim na svoju bol, ne mislim ni na što kada sam s njom. U njezinu se društvu opustimo i budemo svoji. A baš kao i ljudima, i životinjama trebaju nježnost i pažnja – kaže nam baka Terezija Šalić Pokupić koja osam i pol godina živi u Domu za starije i nemoćne osobe Osijek.
– Nedostaje mi moj pas, imala sam šnaucera, Meggie mi popunjava tu prazninu – reći će pak njezina sustanarka Nada Šibila.
Volonterska priča u čijem je središtu prekrasna kujica započela je prije dvije godine, a nije slučajno što ona svoje slobodno vrijeme provodi baš sa starijima. U pozadini je, zapravo, tužna priča. Melita Homa zaljubljenica je u irske setere, a nakon što su u relativno kratkom razdoblju uginule obje njezine kujice, želja joj je bila pustiti u svoje srce neke nove pseće duše.
– Zagledali smo se u jednog psa iz uzgajivačnice u Vojvodini, a u istom je leglu bio i mali sitniš koji se uspio izboriti za život. Bila je to Meggie. Zaljubili smo se u nju na prvi pogled i tako je ona, zahvaljujući uzgajivačima Mariji i Nemanji Antonijević, stigla u Osijek kao dar uz svoju sestru Moiru – započinje Melita Homa, inače novinarka HRT-a u Osijeku. Kako su dolazili iz Srbije, štenci su u novi dom zbog niza propisa mogli stići tek nakon što su napunili sedam mjeseci.
– Dugo smo ih čekali, a stigle su u svibnju 2021. Moja majka Ana tada je već bila jako bolesna i vezana uz krevet, no kako je oduvijek obožavala pse zamolila me da ih dovedem na upoznavanje. Moira se pomazila s njome i otišla u drugu sobu, a Meggie je za cijeloga posjeta ostala uz njezinu postelju. Mama joj je i nadjenula ime. Nekoliko smo je puta još zajedno posjetili, a dva mjeseca poslije majka je preminula. Nedugo zatim, simbolično baš na blagdan svete Ane, sinula mi je ideja da bi Meggie mogla volontirati u domu umirovljenika – kazuje naša sugovornica. Ideju je potom iznijela ravnatelju osječkog Doma za starije Vjekoslavu Ćuriću, a on joj je odgovorio: "Vas je samo nebo poslalo."
– Mnogi su korisnici Doma od njih ukupno tristotinjak imali psa, mačku ili neku životinju pa im je silno nedostajalo društvo kućnih ljubimaca. U početku našeg volontiranja svesrdnu pomoć i savjete dale su mi Snježana Belančić iz udruge Plava šapa i trenerica pasa Alenka Medak. Snježanin pas, koji je nažalost preminuo, također je volontirao u domu za starije osobe. Alenka je, pak, podvrgnula Meggie zaista zahtjevnim ispitima. Primjerice, trebala je proći kroz mračan hodnik krcat invalidskim pomagalima, a iako bi se većina pasa uplašila, Meggie je sve zadatke odradila iz prve i bez greške – ponosna je Melita. Volontirati su počele u studenom 2021., a kako je to još bilo doba pandemije koronavirusa, Melita je u Dom ulazila s maskom na licu.
– Nakon izoliranosti i zatvorenosti zbog pandemije, dolazak Meggie korisnicima je zaista puno značio. A i meni je to bila terapija, pomoglo mi je da se lakše nosim s gubitkom majke. Odlazimo k njima jednom tjednom, ostajemo sat i pol i ništa posebno ne radimo, družimo se, Meggie im je emocionalna podrška. S veseljem ulazi i sama zna put do dvorane u kojoj se družimo. Daje im šapu, pokazuje neke trikove, a oni je nagrade grickalicama. Toliko voli starije ljude da maše repom i kad ih na ulici ugleda – smješka se Melita. Skupina umirovljenika nikako ne propušta druženja s Meggie, a njezinu vlasnicu posebno veseli što se svaki put pojavi i netko novi. Ova trogodišnja irska seterica, koliko je Meliti poznato, jedini je pas u Hrvatskoj koji organizirano i već tako dugo volontira u domu za starije osobe.
– Najljepše je što Meggie njima donosi osmijeh. Zamjena im je za ljubimce koje su nekada imali – zaključuje naša sugovornica, dodajući kako su uzgajivači bili presretni kada su doznali što Meggie čini i kako uveseljava starije osobe. A koliko stanarima Doma znači ovaj pas, svjedoči i to što su na bor objesili kuglicu, točnije balon, na kojem su napisali njezino ime.
