Satnik Marko Pavković danas ujutro je konačno, kako nam se pohvalio, dobio svoj laptop i uspio pročitati brojne poruke podrške čitatelja Večernjeg lista. Da podsjetimo, on je prije deset dana u prometnoj nesreći na zagrebačkoj Aveniji V. Holjevca izgubio obje potkoljenice.
Kćeri u posjetu
Oduševljen je činjenicom da su mu Hrvati otvorili svoje srce.
– Još jednom pokazali smo da znamo biti jedinstveni i nije važno što je to zajedništvo plod moje nesreće – podijelio je s nama svoja razmišljanja Marko Pavković.
Jedva čeka da mu rane zacijele da može na rehabilitaciju. A u međuvremenu uživa u posjetima svojih kćeri.
– U srijedu je bila mlađa Inya i donijela nove crteže. Mala je pa je jako razigrana. Malo, malo pa mi dođe u zagrljaj da se pomazimo – prepričao je susret Pavković.
Starija kći Kim u posjetu je bila danas.
– Ona je već velika i shvaća sve, pa je jako pažljiva i nježna. Uvjerava me da se na nju mogu uvijek osloniti... Ma zbog te djece Bog mi je dao snage da preživim – kaže satnik.
Priznaje da svakodnevno razmišlja o trenutku kada će konačno dobiti proteze i početi učiti hodati. Iz razgovora s liječnikom doznao je da nije jednostavno. Ipak, on nimalo ne dvoji da će sve teškoće svladati voljom i upornošću, ali i disciplinom kojoj ga je naučila vojska.
– Jako me zaintrigirala ponuda Instituta J. Hopkins iz Baltimorea jer volio bih doznati koja su najnovija dostignuća u protetici te koliko se znanost približila pravim kopijama ljudskih udova – ističe Pavković.
Dodaje da se nada kako će jednoga dana znanost pronaći način da potpuno zamijeni amputirane ruke ili noge.
Presudna edukacija
Ortopedsko pomagalo za pacijente kojima je amputirana natkoljenica sastoji se od tri dijela – stopala, cijevi i koljena. Ti se dijelovi mogu mijenjati, kombinirati, prilagođavati, ali najvažniji dio proteze je ležište koje izravno prianja uz tijelo. Dakle, bataljak izravno ulazi u ležište proteze, a izrađuje se individualno, prema odljevu bataljka – objašnjava doc. dr. Miroslav Jelić, predstojnik Kliničkog zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC-a Zagreb.
Dr. Jelić je već posjetio satnika Marka Pavkovića te su se dogovorili o početku rehabilitacije u Zavodu u Božidarevićevoj. Iako je zapravo još uvijek rano o tome govoriti.
– Za oko mjesec dana pacijent bi trebao biti prebačen k nama, no, ako bude imao drugih želja, može ići i u drugi centar na rehabilitaciju. U svakom slučaju, još je prerano govoriti o tome kakvu točno protezu treba satnik Pavković. U procesu rehabilitacije najvažnije je svladati školu hodanja na protezama, što traje između četiri i šest tjedana. A što se tiče kvalitete proteze, naši pacijenti imaju europski standard – tvrdi dr. Jelić.
Navodi također da, među ostalima, kod nas djeluju dvije velike tvrtke za proizvodnju ortopedskih pomagala koje su na europskom, ali i na američkom tržištu s kojima HZZO ima ugovor. Dr. Jelić naglašava da u procesu rehabilitacije nisu toliko bitni protetički dijelovi koliko edukacija te volja i snaga pacijenta da nauči hodati uz pomoć proteze.
– Volja je ključ rehabilitacije, a dijelovi proteze mogu se mijenjati ovisno potrebama pacijenta – govori dr. Jelić čiji Zavod ima golemog iskustva u rehabilitaciji 864 ranjenika Domovinskog rata te oko 300 novih pacijenata svake godine.
Uz liječnika kao voditelja, u rehabilitacijskim timu pacijenta je inženjer protetike, radni terapeut i fizioterapeut.
A u dugotrajnom postupku rehabilitacije, uz školu hodanja, isto je tako važna pomoć stručnjaka na socijalnom i radnom planu kao i pomoć u postizanju psihičke stabilnosti.
"Zamislite kako se osjeća njezina obitelj, djeca!"
Vrijeme u bolničkom krevetu sporo teče, pa nam Pavković otkriva da o susretu s Bernardinom Petrović, profesoricom koja ga je unesrećila, intenzivno razmišlja.
– Jedan trenutak nepažnje promijenio je sudbine i živote ne samo moje nego i njezine obitelji – kaže satnik. Na trenutak mu se čini da je netko gurnuo prvu domino-kockicu, a ona je srušila ostale.
– Zamislite kako se osjeća njezina obitelj, djeca! Od ugledne profesorice preko noći je postala "ona koja je osakatila onog vojnika" – s uzdahom priča Pavković. S druge strane, moja djeca više neće moći sa svojim tatom raditi mnoge stvari.
– Naviknut ćemo se mi na novu rutinu, no nikada nećemo znati što bi bilo da se sve ovo nije dogodilo – rekao je Pavković.
Čovjek zaslužuje najbolje što ima na tržištu, nema se tu što dodat, osim onog što skoro svi pišu ovih dana... Ako treba, nek se otvori neki broj u banci za priloge, zaslužio je. Drž se čovječe.