“Državni odvjetniče, može vas biti sram što ste
predložili da me se psihijatrijski vještači! Znate li
što je vještačenje? Je li netko lud ili nije. Ja
sam važna persona u ovom društvu”- ljutito
se digao u sudnici zagrebačkog Općinskog kaznenog suda Zdravko
Mamić obraćajući se tužitelju Silviju Sušecu, koji
je predložio sudu da se Mamića psihijatrijski vještači.
Vještačenje je zatraženo na oklonost Mamićeva
stanja svijesti nakon incidenta 2003. u uredu bivše
zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić, kada se potukao s
pročelnikom Gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i
zaštitu okoliša Miljenkom Mesićem zbog negativnog
mišljenja Zavoda o gradnji Mamićevih nebodera.
Kako se Mamiću sudi zbog uništenja službene isprave, te za
prijetnju Mesiću, vještačenjem će
se utvrditi i stanje
svijesti i namjera Mamića da kod Mesića izazove strah, te je li se
ponašao u afektu. No, dokazni prijedlog
tužiteljstva koji često okrivljenicima u sudskim postupcima ide u
prilog Mamić je shvatio kao napad na sebe, kao da ga se
vještači je li općenito ubrojiv ili
nije.
- Može li grafološko vještačenje gospodina
tužitelja koji je potpisao takav prijedlog pokazati je li on ubrojiv?
Kako vas nije sram, kako te nije sram - obraćao se tužitelju ogorčeni
Mamić, malo ga oslovljavajući sa vi, malo sa ti.
Prije nego što je sudac odlučio o tome hoće li ga
se vještačiti Mamić je dopunio svoju obranu:
- Projekt gradnje nebodera bio je enorna investicija i za mene i
Zagreb. Uložio sam u njega i babovinu i djedovinu i zadužio se kod
banaka. Taj dan u uredu Vlaste Pavić, kada je Tamara Petrić
počela čitati negativno mišljenje Gradskog zavoda o projektu
gradnje nebodera, bio sam s nogom u gipsu, sa
štakama pored sebe..
Pao mi je mrak na oči, podigao sam se na jednoj nozi i
istrgnuo taj list iz ruke Tamare Petrić i uhvatio Mesića za
košulju. Natezali smo se, pa su nas primirili, a
ja sam poslije, okrenut leđima Mesiću, dobio štakom po glavi
i završio u bolnici. Da nisam utržio tu lokaciju vjerojatno
bih završio s pištoljem na sljepočnici jer bih
izgubio sve što su mi baka i djed ostavili i
što je generacijama stvarano - branio se Mamić.
A onda je opet izgubio kontrolu i povisio glas:
- Ovo je apsurd. Tužitelj je toliko bešćutan i
bezobrazan da traži moje vještačenje. Vještačenje
će pokazati da je moj IQ u odnosu na njega kao kod Anštajna!
Kad radimo predstavu, radimo je do kraja. Tužiti ću Mesića za
izgubljenu dobit i za nanošenje teških ozljeda...
Nekoliko trenutaka poslije Mamić se ispričao sucu i svima u sudnici
zbog verbalnih eskapada očito se još nadajući da
vještačenja neće biti.
-Nikada nisam prijetio Mesiću da ću mu presuditi ja ako neće sud. To je
nemoguće, ja imam srce i snagu ali ta prijetnja je nespojiva s mojim
mentalnim sklopom. Ja ne želim Mesiću zlo... Poslije tog incidenta
ispričao sam mu se nekoliko puta.... -govorio je.
Potom je sudac Marijan Bertalanič odlučio da se Mamića
psihijatrijski vještači na okolnosti koje je predložio
tužitelj, rekavši mu da je obvezan surađivati s
vještakom dr. Davorom Zdunićem.
- S vama će se vještak samo obaviti razgovor. I
ništa više - kazao je sudac.
- Mogu li reći samo još jednu rečenicu - pitao je Mamić
suca.
- Molim te, nemoj - molio ga je odvjetnik Milenko Umičević.
- Ne, molim ja tebe...- nije se dao Mamić. Pa je opet izgubio
kontrolu
-Oću da znate vas dvojica (govori sucu i tužitelju) da imam dvije
malodobne kćeri koje će trpjeti zbog ovoga. Vi ste uzeli sebi na
savjest da me vještačite. Kapa vam do poda! A ja sam se
još maloprije svima poklonio i ispričao u sdunici. Svaka vam
čast, egzibicionisti jedni..... vikao je Mamić izlazeći iz sudnice.
