U udruzi Franak izračunali su da bi nakon Linićeva zakona rate stambenih kredita u CHF mogle pasti 20%, a naša računica pokazuje i oko 30%. Rate kredita od sto tisuća franaka bile bi jeftinije 808 kuna!
Udruga očekuje i manje
Za točnu procjenu nedostaje ključni podatak – koliko je u vrijeme ugovaranja kredita iznosila bankarska marža. Linićev prijedlog zakona o potrošačkom kreditu kamatu definira kao zbroj dvaju parametara – referente kamatne stope koja pokazuje cijenu po kojoj banke dolaze do novca i marže koja pokazuje trošak poslovanja banke i njezinu zaradu. Prijedlog zakona navodi da marža banaka na potrošačke kredite mora biti fiksna, a eventualna promjena kamatne stope za korisnika kredita može se temeljiti samo na promjeni referentne stope.
Stari ugovori o kreditima ne navode iznos bankarske marže nego samo konačnu kamatu. Paniku u bankama i nadu korisnika kredita u švicarskim francima donosi odredba o vraćanju "kamatne stope i fiksne marže" na početnu razinu kod kredita čija je valuta ojačala više od 20 posto! Hrvati su se masovno počeli zaduživati u francima nakon 2005. godine, a tadašnje su se kamate na stambene kredite u CHF kretale 4-5% prema kreditima u eurima koji su bili 6-8%! Od 2002. do 2006. Švicarska je vodila politiku jeftinog franka, koji su zapadne banke masovno plasirale na jugoistok Europe, prije svega u Mađarsku, ali i u Hrvatsku, Češku, Slovačku...
Te je dužnike kasnije slomio tečaj, na što su države različito reagirale. Hrvatska među posljednjima pokušava pomoći svojim dužnicima, a Linić procjenjuje da će spuštanje kamata na kredite u CHF smanjiti dobit banaka za 300 milijuna kuna! Udruga Franak očekuje kamate 2-4 posto, i niže nego što su bile u početku, zbog fiksiranja i spuštanja marže. Banke ne komentiraju prijedlog i danonoćno računaju što će im donijeti. Ključno je pitanje kako će iskazati početnu maržu i uza što će je vezati. Iz duha zakona proizlazi da se bankarska marža mora vezati uz cijenu libora – koji je poskupio od 2006. do 2008. godine – pa bi najveći pad kamata (i veći od dva postotna poena) bio za zadužene u tom razdoblju. Dužnici koji su uzeli kredite nakon 2008. ili od 2003. do kraja 2005. ne bi značajnije osjetili smanjenje kamate jer je franak tada bio jeftin.
Problem za Ustavni sud
Vraćanje kamata na početne razine samo za franak, a ne i za euro, otvara pitanje pravednosti zakona, o čemu će se zacijelo izjašnjavati i suci Ustavnog suda. Ministar financija Slavko Linić otkriva da je namjeravao povratak kamate osigurati za sve devizne kredite, ali prema kalkulacijama središnje banke to bi bio prevelik trošak za banke, oko dvije milijarde kuna godišnje. Zato su se ograničili na kredite koji su zahvaćeni većom deprecijacijom. – Kada je odabrana kriva valuta, teret moraju jednako snositi banka i građani – objasnio je ministar financija koji će teško braniti stav da marže na stare eurske kredite mogu biti slobodne, a one u francima fiksirane uz libor.
